U splitskoj Galeriji umjetnina 18. travnja ove godine otvorena je izložba Juraja Plančića – Pariški opus kustosice Biserke Rauter Plančić a otvorena je do 4. lipnja. Plančićeva djela vratila su se u Split nakon punih 27 godina. Prije više od četvrt stoljeća izložbu su tvorile Plančićeve slike nastale u Hrvatskoj u razdoblju do 1926. godine, dok je ova izložba nadopunjena s još sedam slika iz njegove četvorogodišnje pariške faze. Te slike su pronađene u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj a radi se o sljedećim platnima: ‘Pejzaž s likovima’ i ‘Ribanje’ iz 1928. godine, ‘Svadba’, ‘Berba’, ‘Gozba’ i ‘Ljuljačka’ iz 1929. godine, te ‘Povratak ribara’ iz 1930. godine. Izložbu čini 40ak djela, između ostalog i vrhunskih primjera Plančićevog ‘zlatnog slikarstva”.
Juraj Plančić (Stari Grad, 22. listopada 1899. – Pariz, 19. kolovoza 1930.) započeo je svoje umjetničko školovanje u poznatoj Graditeljsko-zanatskoj-umjetničkoj školi kao polaznik kiparskog odjela profesora Svitoslava M. Peruzzija. Istovremeno je vrijedan učenik i slikara Emanuela Vidovića, profesora prostoručnog crtanja na istoj školi, kod kojeg uzima privatnu poduku. Diplomirao je 1925. godine na slikarskom odjelu Kraljevske više škole za umjetnost i umjetni obrt u klasi Vladimira Becića. Njegova prva samostalna izložba dogodila se u rodnom Starom Gradu 1923. godine. Tijekom studija i prije odlaska u Pariz izlagao je u Splitu na Jadranskim izložbama, a 1927. godine izlaže u Zagrebu u Salonu Ulrich zajedno s Krstom Hegedušićem. Plančićevo slikarstvo možemo smjestiti u okvire nacionalne romantike „medulićevaca“ i njihove „arhitektonike slike“ a potom u one slikarstva „novog realizma“ kakvo je 1920-ih bilo poglavita tendencija hrvatskog slikarstva.
Plančić je stigao u Pariz u kasnu jesen 1926. godine, i to zahvaljujući stipendiji francuske vlade. Našao je sobu u skromnom hotelu Montmartrea (jedno od djela na izložbi upravo je pogled iz te hotelske sobe, smještene podno crkve Sacré-Cœur), te provodi dane crtajući i akvarelirajući pariške vedute. U pariškim muzejima zanosi se djelima Antoinea Watteaua i Jean-Honoréa Fragonarda. U Plančićevim slikama tako prepoznajemo Watteauov interes za boju i pokret, kao i Fragonarov zaigrani rokoko stil i nesputani hedonizam. Njegove ženske figure su putene i mekane, čak i one odjevene opušteno pokazuju ramena ili koljena što platnima daje erotičnu draž; grupni ansambli dočaravaju pokret i uživanje u životu. Plančićeva žeđ za znanjem i utiscima je velika, pa u malim galerijama uzduž Rue de Seine otkriva i oduševljava se slikama Henrija Matissea, čiji utjecaj možemo prepoznati po fluidnosti fauvističkog kolorističkog tretmana.
Nakon što mu je istekla stipendija, Plančić nije mogao ostati u preskupom mu Parizu te se privremeno doseljava pronalazi u Rosny-sous-Bois. Ta mala ruralna sredina u blizini Pariza, gotovo njegovo šumovito predgrađe, nagnala je Plančića da, oskudici usprkos, proizvede svoje „zlatno slikarstvo“. Upravo ta platna, koja kombiniraju zlatan svjetlosni svijet francuske provincije i zaigrani grattage (nadrealistička tehnika struganja oštrim sječivom po nanosima svježe boje) koji slikarskom djelu daju svježi polet, onakav kakav obično nalazimo u dobrom crtežu, dominiraju ovom splitskom izložbom. Takvo je npr. platno pod nazivom „Procesija“, očito inspirirano mediteranskim sunčanim zlatopisom Starigrada i prepuno živahnih detalja. Gledajući to platno, uranjamo u neki izgubljeni, nevini mediteranski svijet, njegov žamor, mirise i toplinu.
Mediteranski motivi izmjenjuju se s motivima seoceta Rosny-souis-Bois. Tako na platnu naziva „Pejzaž iz Rosny-sous-Bois“ brončani seoski putevi i raskošno zelenilo očaravaju promatrača. Veliko platno „Ljuljačka“ prenosi nam bajkovitu rokoko scenu: raskošna obnažena ženska figura na ljuljačci smještena je ponad drugih ljudskih figura u pjevačkom ili sviračkom zanosu, a iza te centralne figure prostire se more i gradić u daljini. Figuralna kompozicija fluidnog kolorita koji varira od toplih do žarkih tonova pod nazivom „Povratak s ribolova“ toliko je pregnantna detaljima da gotovo osjećamo vonj ribe u nosnicama. „Ženski akt“ iz kolekcije Vugrinec možda najbolje oslikava način na koji Plančić vidi žensko biće: kao sublimno čulno stvorenje čija se meka put pretapa u svilenost tople i mirisne postelje. Dašak melankolije podcrtan je zagasitošću tamnih zidova.
Plančićev trud i jedinstvena inspiracija kao i kombinacije tehnika, nisu prošli nezapaženo: prvi uspjeh stiže s pariškim Jesenjim salonom 1928. godine gdje izlaže sliku naziva „Bakanal“, koja nažalost nikad nije pronađena. Već sljedeće godine taj uspjeh je dodatno ovjenčan prvim otkupima njegovih slika na godišnjoj izložbi Salona nezavisnih. Punog srca i zanesen tim postignućima, Plančić se vraća se Pariz gdje iznajmljuje stan u blizini Luksemburškog parka. Baca se u zlatni kotao svojih umjetničkih inspiracija i nastavlja izlagati na Salonima u Grand Palaisu. Krunu njegovih stremljenja predstavlja Samostalna izložba 1929. u Galerie de Seine: vrata pariške internacionalne scene širom su se otvorila ovom darovitom Dalmatincu. Nažalost, nikad nije doživio puno afirmaciju i zasluženo blagostanje: njegov život tragično je prekinula tuberkuloza. Preminuo je u pariškoj bolnici 19. kolovoza 1930. godine.
Zaokružimo osvrt na splitsku izložbu Jurja Plančiča riječima njezine kustosice Biserke Rauter Plančić: „Plančić je stvorio apsolutno svoj, stilom i motivom jedinstveni izraz u modernom hrvatskom pa i europskom slikarstvu svoga vremena. Slikao je u svojevrsnoj simbiozi zavičajnog kolorita, vlastita sentimenta spram dalmatinskog načina života i usvojenih pariških slikarskih stečevina koje obuhvaćaju raspon od estetike galantnog 18. stoljeća preko kolorističke razuzdanosti fovizma do prpošne narativnosti ‘nezavisnih’ s Montmartrea. Akademik Tonko Maroević već je 1968. napisao da se upravo u tom seoskom krajobrazu oslobodio slikar sav od prozračnosti, lakoće i kolorističkog rafinmana, posve nepoznat u našem dosadašnjem slikarstvu“.
Autor u čijim platnima imamo priliku uživati rijetko, u Splitu je, ponovimo, do 4. lipnja.
Sve fotografije © Galerija umjetnina Split, fotografije pojedinačnih radova Robert Matić, fotografija postava Alen Krstulović
#Akt #Biserka Rauter Plančić #Emanuel Vidović #Galerija umjetnina Split #Juraj Plančić #Krsto Hegedušić #Pejzaž #Rosny-sous-Bois #Salon neovisnih #Tonko Maroević #Vladimir Becić
