Ivan Šarar, ovoga puta u ulozi građanina, nakon 12 godina mandata na čelu Odjela za kulturu Grada Rijeke, odlučio se obratiti medijima i široj javnosti, a učinio je to u Dječjoj kući Art-kvarta Benčić.
Na samom početku obraćanja, naglasio je da neće pričati o svojim projektima, već da će ovu priliku iskoristiti za iskaz zahvala. Prvenstveno, to je bila zahvala bivšem, nepostojećem Odjelu za kulturu, koje ga je, kako navodi, primilo kao strano tijelo – vanjskog čovjeka, kao i ljudima koji su ga birali za istu poziciju, među njima, i samom Vojku Obersnelu. Izrazivši zadovoljstvo i sreću nakon dvanaestogodišnjeg mandata na čelu Odjela, što je simbolično trajalo od 1. travnja 2011. godine do 1. travnja 2023. godine, osvrnuo se i na početak mandata, kada mu je činjenica da je potekao iz benda, kako navodi, išla na živce. Sada, tvrdi Šarar, sa sigurnošću može reći da je bend najbolja stvar koja mu se dogodila u životu te da je upravo ta iskustva, ona stečena u bendu, svakodnevno primjenjivao u proteklom dvanaestogodišnjem mandatu, navodeći kako su upravo riječki bendovi, jedna od najboljih stvari koje su se dogodile u prostoru riječke kulture. Među te iste „bendove”, Šarar je uvrstio i nevladine udruge, kao i same novinare, navodeći da su zapravo mediji i kultura jedno te da jedino žali za time što nije utrošio više vremena i energije na unaprjeđenje njihove međusobne komunikacije.
Nadalje, bivši je pročelnik zahvalio svim fenomenalnim pojedincima, koji su strašno puno dali kada je postalo kritično i samokritično, izdvojivši tako Mani Gotovac, Olivera Frljića, Marina Blaževića, Edvina Liverića, Idisa Turata i Slavena Tolja, a koji su zaslužni za to da je riječka kultura postala – međunarodnom:
– Ako nešto nije ispalo najbolje, ispalo je najbolje što je moglo u tom trenutku, rekao je Šarar ukazujući pritom na to da velikih pogrešaka, zapravo, nije niti bilo.
U području nastajanja kadrova u kulturi, kako navodi, o kojima se puno pričalo, Šarar je posebne pozdrave uputio trima gracijama u Zagreb – Emini Višnjić, Nikolini Radić Štivić te Ireni Kregar Šegota, bivšim direktoricama Rijeka EPK 2020, prema kojima je Rijeka, kako ističe, bila previše samokritična, a koje su napokon zauzele top pozicije u hrvatskoj kulturi, izrazivši i osobnu tugu spram činjenice da više ne djeluju u Rijeci. Nadalje, Šarar je izrazio i svoju vjeru u stablo kulture koje je u Rijeci nastalo, izrazivši svu sreću ljudima koji su ostali u na pozicijama u riječkoj kulturi i njenoj organizaciji.
Naposljetku, Šarar je u svom obraćanju istaknuo da je najveći grijeh gradske uprave i medija spram odluka Odjela za kulturu, prozivka za manjak racionalnosti i efikasnosti u pogledu utrošenih sredstava, nastavljajući kako smatra da su takve prozivke duboko pogrešne te da su financijski promašaji nužna posljedica rizika koji se kao takav mora dogoditi, ne bi li se pokušali stvoriti bolji uvjeti.
– Mora se smjeti riskirati i mora se smjeti pogriješiti! Hranite rizik i hranite pogreške, rekao je Šarar.
U poveznici s tom opaskom, Šarar je među ostvarenim projektima ipak naglasio važnost zloglasne „Republike”, projekta što mu se pripisuje kao najveća pogreška, a za kojeg on navodi da je baš suprotno – najbolji, unikatni projekt, napravljen s bezbroj pogrešaka, ali koji je, tvrdi Šarar, bio projekcija vjere u inovaciju i onoga čemu Rijeka teži i danas:
– Ako je nešto imalo srca i smisla i priču, to je bila Republika, pokoj joj duši, zaključio je Ivan Šarar.
