U razmaku par dana zdimio me auto i strmopizdio sam se s gornje na donju terasu.
Kod Slovenskog kulturnog doma Bazovica i caffea Tor, na cesti iznad su preselili pješački prijelaz. Zbog autobusne stanice. Ali stari prijelaz se još vidi, samo je prebojan u sivo. Ja, kao i mnogi drugi, zbog navike često krenem preko starog prijelaza. Vidio sam auto i shvatio da idem preko krivog prijelaza, ali mozak je učinio suprotno i nastavio krivo.
Odjednom kotač na stopalu, blatobran u koljenu, tijelo na haubi i glava na prednjem staklu, između brisača. Vozaču je cigareta ispala iz usta.
Srećom, mala brzina i osim kompletnog hee-haw-hee-haw, magarac osjećaja, sve bezbolno.
Par dana kasnije zbog “umora” sam se strmopizdio s terase na terasu, doma kod sebe, otprilike tri metra visine. Zamračio mi se um i pokušao sam sjesti. Zid je niži od mojih koljena i poletio sam. Malo preko trave, pa preko starog korijenja, pa preko zida, pa preko zidnih cvijećnjaka, pa preko nekog stola, pa evo me napokon na crvenim pločicama. Na hitnoj sam ipak završio na drugom mjestu ljestvice uspješnosti. Jedan tip se žalio na ubod pčele, drugi je popio gemišt na suncu pa ga je “oslabilo”, tako da se let od tri metra činio prilično ozbiljan pothvat. Ali fuck, pojavila se nona s Raba i rekla: “…A pala san, mijenjala sam koltrine va šalotu i škalice su mi zmakle spod nog…”.
Sestra: “…A nona, koliko je to visoko?”.
Nona: “A jeno četiri metra!”.
Opatija vs. Rab – Rab wins.
CT glave je pokazao lagani razmještaj ušnih kristalića. Nisam znao da imamo privatni Swarovski party. Jednom sam posjetio Swarovski muzej u Austriji, Kristallwelten Wattens. Izašao sam iz njega promijenjen.
I kad se tako u kratkom vremenu dvaput nađeš u kretenskom položaju tijela i ponovo promijenjen, glava krene misliti o stanju stvari, rasporedu svemira i sveopćoj letargiji. Rođenjem omogućeno veselje se pretvori u nešto drugo.
…I onda se dogodi ovo… …Autobus Brioni Pula, relacija Pula – Opatija via Labin…
F je Filipinac, vozač… I je Istrijan, kondukter i mentor vozaču koji prvi puta vozi tu liniju… Obojica su veseli, puni entuzijazma i slabog znanja engleskog jezika…
F: “…Helou boss…”.
I: “…Hehehe jaki san ti ja bos…”.
F: “…Yes… yes…”.
I: “…za Marčanu se gre tu desno…”.
F ništa, samo gleda. Ima ježastu kosu i crne naočale.
I: “…Ma kako se reče,… a Marčana right… right…”, i mahne rukom na desno.
F: “…A OK, Marčana right…”.
I: “…E da… Marčana ti je prva stanica…”.
F ništa, samo gleda.
I: “…A Marčana… first station…”.
I ima kratku ravnu kosu i ne nosi naočale.
Polako izlazimo iz Pule.
I: “…Samo pazi sad… poslije rotora su kamere…”.
F: “…Kamera…”.
I: “…Da… da… hmm… speed kamera…”.
F: “…A… speed kamera… OK… Arabia… kamera… kamera… kamera…”.
I svima nama: “…Prije tu je dela u Saudijskoj Arabiji… isto je pelja kurijere… tamo su kamere posvuda…”.
I F-u: “…Quanto money Arabia?”.
F ništa, samo gleda.
I prstima pokaže onaj pokret za novce i ponovi pitanje.
F: “…Aaa… Croatia… Arabia… Croatia…”.
I: “…Stija biš reći da su iste plaće i tu i tamo… isti money…”, i pokaže prstima onaj pokret za isto, kad trljaš dva kažiprsta.
F: “Yes…”.
Prolazimo Marčanu.
I: “Viš tu smiš samo četrdeset na uru…”.
F: “Yes..”, vjerojatno je vidio znak.
I: “…Ma Arabia… Mann ili Mercedes?”.
F: “…Aa… Mann…”.
I: “…Aa Mann je najbolji… Ima bolje siceve…”.
F ništa, samo gleda.
I: “…Sic… sic… bolji sic…” i lupne par puta po svom sicu i pokaže mu thumbs up.
F: “…Aaa… yes…”.
I sad već zna: “…Raša right… Raša right…”.
F: “…OK…”.
U Raši se ukrca nešto putnika.
Gospođica, ispada da je iz Zagreba. Sjela je odmah iza šofera, F-a.
I je pita ako zna put prema Labinu jer da bi on trebao nove putnike čekirati, ali da mu šofer ne skrene krivo jer da prvi put vozi ovu liniju. Gospođica ne zna put prema Labinu, prvi puta se vozi ovom linijom.
I F-u: “…Labin je right… pa na rotoru left… pa right… pa left… A onda ti je Plomin… na rotoru right…”.
U Puli dok smo boravili smo vidjeli da se nakon noćnog lumpanja i uništavanja Puležani vole satima voziti u krug na velikom rotoru na ulazu Pulu. Tako da se ne kaže idemo na after, nego na rotor.
I: “…Tu u Mošćeničkoj malo uspori… možda ima putnika… a yes… slow down… slow down…”.
I svima nama: “…A malo kasnimo jer nisu znali ki će peljati ovu liniju… a on prvi put pelja ovu liniju…”.
I F-u: “Opatija right”.
Glazbena preporuka:
Bashy – Being Poor is Expensive (2024)
Abida Parween – Rags-e-Bismic (2000)
Samrlc – A Lonely Sinner (2024)
The Outsiders – CQ (1968)
Hakushi Hasegawa – Mahogakko (2024)
Sote – Sound System Persepolis – DIAG065 (2024)
Elori Saxl – Drifts and Surfaces (2024)
Simon Fisher Turner – Instability of the Signal (2024)
Leo Chadburn – Primordial Pieces (2024)
Ilustracija: Aleš Suk
#Filipinac #Istrijan #Josip Maršić #Labin #Marčana #Pula
