Art- kino za mjesec srpanj odredilo je „Reservoir Dogs” u sklopu svog redovnog ciklusa kultnog kina. Razumljivo, logično, kulerski da nas rashladi u ove sparne predvečeri. S obzirom i na nedavnu smrt jednog od glavnog aktera filma, Michaela Madsena, i više no prikladno je da se ponovno prisjetimo njegove nezaboravne scene plesa uz „Stuck in the Middle With You”.
Suradnja festivala Tobogan i Art-kina u srpnju, preciznije 9. u 21:00h u dvorištu OŠ Brajda, prikazuje još jednu gromadu. spomenik, kultni (klasik) za male, velike i one između – „The Goonies”. Da se mene pita, film kojem će „Reservoir Dogs” uvijek biti tek štenad u sjeni i lako moguće najgledaniji mi film uopće. No, sretni smo da imamo priliku pogledati oba, nebitno pod kojom titulom se prikazuje.
Ova godina je prepuna velikih filmskih obljetnica, pa tako Gunisi (ispričat ćete me, do kraja teksta, srce mi ne dopušta da ispisujem puni naziv k tome pod navodnicima) slave okruglih 40 godina. Daleke 1985, Richard Donner postavljen je za redatelja filma, prije i poslije toga mahom poznat po evergrin blockbusterima i akcijama poput „Superman”, „Lethal Weapon” i nebrojenih im nastavaka, „Scrooged”, a izlet u punokrvni horor desio mu se sa briljantnim creme de la menthe, „The Omen”. Slavna ekipa koja je radila na Gunisima bila je sveto trojstvo osamdesetih- uz spomenutog Donnera, tu su Chris Columbus i Steven Spielberg, u ulogama scenarista te producenata. Združeni i na istim valnim duljinama, uloge su ima bile isprepletene (mada ni približno do mjere kao što je bio slučaj „Poltergeist-a” gdje je Hopper samo na papiru režiser, iza filma zaista stoji Spielberg). Bilo žanrovski hibridi ili obiteljske komedije, većina filmova iza kojih su navedeni otprilike u to doba stajali i danas zauzimaju počasno mjesto u svojoj kategoriji. Da navedem samo neke; „Gremlins”, „Mrs.Doubtfire”, „Home Alone”, „Lethal Weapon”, „Superman”, „E.T.”, Indiana Jones”(sve iteracije). Sve redom dragulji, a bez nekih je Božić (bar u TV smislu) nezamisliv.
Neki od ovih došli su koju godinu nakon Gunisa, no bilo je u prethodnim radovima očito da ovaj trojac ima dara za filmsku čaroliju kakav je ovaj projekt tražio. Onu nepatvorenu, iskrenu, bezbrižnu iskru kakve, usudila bih se reći, već dulje nedostaje u filmskoj industriji, točnije u kategoriji obiteljskih filmova. A moguće da sam i ja samo subjektivni, ’85-godišnji Guni.
I svi smo htjeli biti Guni. Tko ne želi otići na avanturu života s najboljim prijateljima koja uključuje mnogo akcije, piratski brod, mafijašku obitelj, deformiranog diva zlatnog srca i SPOILER ALERT spas okruga? Spielberg je navodno ideju za scenarij dobio osluškujući o čemu klinci maštaju na dosadne, kišne dane i bila je to neka njihova verzija Indiane Jonesa.
Sam početak filma i frenetični bijeg braće Fratelli (s majkom sviju majki kao vođom akcije) iz zatvora kroz maleni gradić Goon Docks, sve popraćeno vatrom, mnoštvom pucnjave, uzbudljivom glazbom, a u tih prvih 5,6 minuta uspjeli smo dobiti i prve dojmove glavnih glumaca, daje nam do znanja da smo u rukama znalaca i da uzbuđenja neće nedostajati.
Mada mi je gotovo nezamislivo da netko iz moje generacije (i okvirno, plus, minus s godinama) film nije pogledao, sažet ću ga za sve one koji će ga u dvorištu škole Brajda pogledati extra vergine. Skupini najboljih prijatelja prijeti razdvajanje s obzirom da će se na posjedu njihovih domova uskoro izgraditi golf tereni. No, Mikey, Mouth, Chunk, Data i Brand pukim slučajem na tavanu otkrivaju staru mapu koja vodi do blaga Jednookog Willyja, zloglasnog pirata. Priče o Willyju su tek lokalna nagađanja, a naši junaci imaju (pre)bujnu maštu, no isto tako imaju gotovo sve za izgubiti, a domove i prijateljstva za očuvati. Uz zvukove Cyndi Lauper, momci kreću na nezaboravnu pustolovinu u kojoj će im se pridružiti Andy i Stef, a u stopu pratiti opasna banda, disfunkcionalna familija Fratelli, koja je također željna svog dijela kolača.
Bez dobrog kuhara, u ovom slučaju fantastičnog uigranog trojca, nema dobra jela. No, glumačka ekipa je ta bez koje ne bi bilo magije ovog filma i nakon toliko godina. Dobar dio glavnih glumaca upravo su na samom početku svoje karijere, u Gunisima, ostvarili svoje najbolje uloge. Što i ne čudi s obzirom na fantastičnu kemiju koja je prisutna čitavim tijekom filma. Odnosi i interakcije su izuzetno uvjerljivi, kao i zdrava zafrkancija koju inače samo možemo podijeliti s najbližim prijateljima. Ono što filmove tog doba izdvaja od današnjih, makar ulazili u kategoriju obiteljskih, jest da se potkrade i pokoja psovka. Nije uvredljiv, no ne diči se u momentima političkom korektnošću (lik Slotha danas zasigurno ne bi postojao, a i zafrkancija na račun Chunkove debljine gotovo sigurno bi izostala).
Interesantno će biti vidjeti kako će današnji klinci reagirati na film. Možda su im zastarjele šale, dijalozi općenito, situacije u kojima se naši junaci nalaze. Možda im izostanak CGI-ja (film ima izuzetan broj akcijskih scena bez uporabe istih i, barem iz moje perspektive, izgleda besprijekorno) neće biti po „šmeku”. Al nekako se ipak nadam da će ih Mouth nasmijati do suza, kao i svaka Chunkova sekvenca (što uključuje priznanje u policijskoj postaji). Da će ih bratska privrženost Branda i Mikeya raznježiti, a Datina zadnja scena s ocem izmamiti bar malu suzu (kao meni baš svaki put).
Gunisi su nostalgična oda nevinijim vremenima i djetinjstvu. Ali iznad svega, himna prijateljstvu, odanosti, nepokolebljivosti i ljubavi.
Prije ulaza u dvorište obavezno nabacite jedan truffle shuffle i ne zaboravite: „Goonies never say die!”
#Art-kino #Goonies
