Vrisak je ove godine Rijeci doveo zaista mnogo zanimljivih autora i autorica, a jedna od njih doputovala je iz Velike Britanije.
Eliza Clark je sa svojim romanom doživjela viralnu popularnost na TikToku, pa ni ne čudi da je njeno ime dobro poznato među britanskim milenijalcima i mlađim generacijama, a sada sve više i kod nas. Prvi prijevod kojeg je Eliza imala bio je upravo hrvatski, što njenom dolasku ovdje daje još veću posebnost.
Iza sebe ima tri zapažena djela: mračnu komediju „Boy Parts” („Komad malog”), roman o fetišizaciji nasilja „Penance” („Pokora”) i svježe objavljenu zbirku priča „She’s Always Hungry”. Suprotno tipu tema kojemu se često okreće u svom pisanju, Elizina je energija vedra i pristupačna, i imati je kao sugovornicu bilo je upečatljivo i zabavno iskustvo.
Eliza, lijepo je imati te ovdje u Hrvatskoj.
Da, prvi put sam u Hrvatskoj! Moram reći da književni festivali obično znaju biti nekako uspavaniji od ovoga, i na festivalima u Britaniji definitivno ne radim ovakve i televizijske intervjue, haha.
A hrvatski je zapravo bio prvi prijevod tvoje knjige? Kako se to dogodilo i koliko si bila uključena u taj proces?
Pričala sam s mojom urednicom Natašom Medved o tome i rekla je da je tražila nove romane u svijetu, vidjela recenziju knjige „Komad malog” i pomislila: ovo je nešto što želimo objaviti. Ne znam kako je baš Hrvatska ispala prva zemlja u kojoj će izaći prijevod moje knjige, bilo je nasumično. Prevođenje je trajalo neko vrijeme, i nisam baš bila u kontaktu s prevoditeljicom, ali sutra ću je napokon upoznati.
Nisam imala puno doticaja s hrvatskim izdanjem, sve se ovo više događa u distanci, ali mislim da je to i zato što izbjegavam čitati recenzije. Ali sve je to jako zanimljivo i uzbudljivo, cilj je imati prijevod svugdje!
I proputovati svijet s predstavljanjima, zvuči dobro. Stigneš li ovih dana pisati, koliko ti za to treba mira?
Treba mi mira da se maknem od svega kako bih mogla pisati. Zadnjih godinu dana i više sam bila jako zaposlena, od ožujka 2023. pa do srpnja 2023. kada je izašla „Pokora”, nakon toga se dogodila i kazališna adaptacija na jesen, pa međunarodni događaji, posjetila sam i Australiju… Ali na svemu sam jako zahvalna, nevjerojatno je putovati po svijetu i upoznavati čitatelje, to je velika privilegija, i jako je uzbudljivo. Međutim, ponekad mi to otežava pisanje.
Tvoje pisanje najviše rezonira s mlađim čitateljima.
Tako je, moji čitatelji su uglavnom milenijalci i generacija Z, mislim da se poistovjećuju s puno toga u romanu „Komad malog”, ali i s „Pokorom”, ipak tu govorimo o nekakvoj online eri.
Pa opet, teme koja istražuješ često zalaze u mračne dijelove života mladih ljudi, puno govoriš o nasilju. Što te motiviralo u tom procesu pisanja, vjerujem da na trenutke nije moglo biti lagodno?
„Komad malog” mi zapravo nije bilo teško pisati, struktura romana je donekle jednostavna, i to je bilo nešto što sam radila iz čiste zabave, nisam tada znala da će to netko pročitati. Nisam zbog toga puno razmišljala, unatoč tome što je bilo nelagodnih scena za napisati. Ali nisam tip osobe koja sve to proživljava dok piše, osjećam se relativno odvojeno od svog pisanja.
„Pokoru” sam napisala tijekom lockdowna, i to je u smislu psihe bilo nelagodnije za pisati, a i Pokoru” sam zbog ugovora morala napisati, i znala sam da će je netko čitati, zbog čega sam dodatno propitivala sve što pišem. Mozgala sam o tome kome će takva knjiga nešto značiti i donijeti, je li moje pisanje premračno i depresivno, činim li time svijet još gorim… To je bilo to lockdown razmišljanje. Tada su ljudi tražili neki eskapizam, a ja sam pisala „Pokoru” – roman o true crimeu i ubojstvu tinejdžerke – osjećala sam se zbog toga malo krivo, kao da bih trebala raditi nešto vedrije. Ali obvezala sam se „Pokori”, i imala sam rok.
Ono što je zanimljivo kod „Pokore” je da na kraju više ne znaš što je istina. A to nije prvi put da si se oslonila na nepouzdanog pripovjedača, to si napravila i u svom prvom romanu „Komad malog”. Jesi li znala da će tako biti od samog početka, i što je na to možda utjecalo?
Jedna od mojih najdražih knjiga je „Lolita” Vladimira Nabokova. Mislim da mi je onda imalo smisla da će prva stvar koju ću napisati imati nepouzdanog pripovjedača. „The End of Alice” A. M. Homesa je također utjecala. U svakom slučaju, to je nešto što me interesiralo u knjigama koje sam čitala, i bilo mi je prirodno tako pisati. Zanimljivo mi je koliko vjerujemo onome koji u prvom licu pripovijeda neku priču. Ali mislim da ću u trećoj knjizi koristiti treće lice, ipak bi bilo previše da to učinim ponovno. Također je to i malo prevarantski. Kada pišeš u prvom licu, uvijek možeš reći da je netko drugi izrekao lošu rečenicu. Naprimjer, Irina je napisala lošu rečenicu. Tako da ako bi netko kritizirao neku rečenicu iz „Komada malog”, mogu samo reći: to nisam ja kao neiskusna spisateljica, to je takav glas, to je namjerno, haha!
Otkrij mi još neke književne utjecaje, ili autore/ice u kojima uživaš ovih dana?
Trenutno čitam „Time of the Hero” Maria Vargasa Llose, mislim da je inače u drugim zemljama objavljena pod nazivom „The City and the Dogs” („Grad i psi”). U zadnje vrijeme uživam i u čitanju Dennisa Coopera, moj roman „Komad malog” je čak dosta uspoređivan s njime, a kako ga prije toga nisam čitala, odlučila sam da je vrijeme. I jako mi se sviđa. Imam prilično širok ukus, nedavno sam pročitala i roman „Lijeva ruka tame” Ursule Le Guin, odmah mi je postala jedna od najboljih knjiga svih vremena. Jako volim i Terryja Pratchetta, ne znam koliko je on kod vas čitan, ali on mi je odličan. Volim knjige s dobrim humorom.
Je li to tvoja želja i u pisanju, ne ograničavati se žanrovski?
Volim skakutati od jedne stvari do druge. Imam različite i široke interese, pa mi ima smisla uranjati u različite žanrove. Tek ću vidjeti hoću li se možda zadržati na jednom žanru. Trenutno recimo radim na spekulativnoj fikciji, ali ne volim previše pričati o onome što radim u ovom trenutku, jer nikad ne znaš ako će nešto drugo uletjeti i ako ću prestati raditi na tome. Ali mi je zanimljivo, i želim žanrove istraživati i dalje.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
#Boy parts #Eliza Clark #intervju #Penance #Vrisak
