Svijet preplavljuju vijesti o smrti Davida Lyncha – američkog redatelja, scenarista, glazbenika, producenta i slikara, te prije svega vizionara.
Lynch je preminuo jučer, 16. siječnja, u dobi od 78 godina, čime je svijet ostao siromašan za još jednog genija i umjetnika koji se usuđivao pomicati granice i ne stavljati se u ladice. Štoviše, činilo se kao da drugačije nije niti mogao, te da su umjetnička sloboda i jedinstveni pristup naraciji, estetici i atmosferi neodvojivi dio njegova identiteta. Ujedno je bio spreman uranjati u duboke i nerijetko uznemirujuće aspekte ljudske prirode, uživajući pritom u kompleksnosti nadrealnog i čudnog. Sve ga je to u svijetu filma činilo hrabrim i progresivnim, te jednostavno – Davidom Lynchom.
“Život je jako jako kompliciran, i zato bi i filmovima trebalo dopustiti da budu takvi.”
David Lynch
Lynchova karijera započela je 1977. godine njegovim prvim dugometražnim filmom “Eraserhead“, koji je postao kultni klasik. Film se izdvojio eksperimentalnim stilom i stvorio temelje za Lynchevu prepoznatljivost kao umjetnika koji se ne boji razbiti konvencionalne granice filmske naracije. “Čovjek slon” (1980.), dojmljiva biografska drama o tragičnom životu Josepha Merricka, donijela mu je osam nominacija za Oscara, da bi sredinom 1980-ih Lynch postao golema međunarodna zvijezda zahvaljujući filmovima kao što je “Plavi baršun” (1986). Riječ je o nezaboravnom filmu koji prikazuje tamnu, grubu stranu američkog života, istražujući pritom mračnu psihologiju likova.
Njegova serija “Twin Peaks” je stvorila potpuno novi jezik za televizijsku fikciju, miješajući elemente krimića i nadrealizma. U suradnji sa skladateljem Angelom Badalamentijem, Lynch se ovdje istaknuo i uporabom zvuka. Jer osim rada na filmu, Lyncha ćemo pamtiti i kao skladatelja i glazbenika, a njegova umjetnička ekspresija širila se i u slikarstvo. Njegovi slikarski radovi su nosili njegov specifičan stil – tamne, apstraktne slike s naglaskom na emocionalne krajnosti i tjeskobu, dok je njegova glazbena karijera obuhvaćala kompozicije za vlastite projekte. Mnogi njegovi filmovi i serije obilježeni su upečatljivom, atmosferičnom glazbom koju je Lynch skladateljski oblikovao, uključujući filmove “Mulholland Drive” (2001) i “Inland Empire” (2006). Ne smijemo zaboraviti ni uspjeh filmova “Divlji u srcu” (1990.) s Nicolasom Cageom i Laurom Dern, koji je Lynchu donio Zlatnu palmu u Cannesu, kao ni prijašnju “Dinu” (1984.) koja je unatoč svojim manjkavostima zauzela važno mjesto u žanru znanstvene fantastike.
Svijet je jučer izgubio Davida Lyncha, ali kao što je slučaj s legendarnim umjetnicima koji svojom vizijom, idejama i djelovanjem pomiču granice, njegovo stvaralaštvo i mašta ostaju ovdje – ostaju inspirirati, učiti i podsjećati da su drugačiji načini ne samo mogući, nego i potrebni.
#David Lynch #Franka Blažić
