Antikvarijat Ex libris je jučer, 17. siječnja ugostio poznatog strip crtača, slikara, ilustratora i autora Danijela Žeželja. Žeželj je autor dvadeset i pet grafičkih romana i osam kratkih animiranih filmova, stripove i ilustracije objavljivao je u Europi, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi, a ostvario je i niz multimedijskih performansa koji povezuju slikanje i glazbu uživo.
Povod jučerašnjeg razgovora s autorom, u kojem su sudjelovali Katarina Mažuran i Saša Stanić, je izlazak grafičkog romana “Kao pas”. Razgovor je poslužio i kao uvod u izložbu Žeželjevih grafičkih radova postavljenih u prostoru antikvarijata, čime se pružio dodatan uvid u Žeželjevu ekspresiju.
Iako komunicira prvenstveno kroz medij slike, rad Danijela Žeželja obilježen je književnošću, a u slučaju grafičke novele “Kao pas”, specifično stvaralaštvom velikog Franza Kafke. Cijela kompozicija grafičkog romana je posveta i pokušaj da se obuhvati mnogoznačnost Kafkinog djela, ispričao je autor, i zato su uzeti fragmenti iz njegovih priča. Žeželjeva fasciniranost Kafkom rodila se u srednjoj školi, premda mu je njegova najrazvikanija “Metamorfoza” uvijek najmanje značila, ali su ti prvi doticaji bili itekako značajni, da bi u konačnici i izravno potaknuli nastanak radova poput novele “Kao pas”.
“Ono što pamtim od prvog dodira s Kafkom je otvaranje svijeta koji je nadrealan i aktualan, izrazito stvaran, ali je na neki način izmaknut od vremena u kojem jesmo i istovremeno direktan odraz onoga što doživljavamo”, rekao je Žeželj. Istaknuo je i Kafkinu slojevitost, referirajući se na dojam da je svako novo čitanje Kafke zaista novo čitanje. “On je kao neki kaleidoskop koji se svaki put ponovno otvara.”
Kafka je ujedno i subverzivan umjetnik koji propituje sve, a njegova vrijednost leži i u aktualnosti njegovih djela. Kafka je na neki način nagovijestio apsurd ovog svijeta, premda mu to sigurno nije bila namjera, govori Žeželj, a način na koji to uspijeva iznijeti je jedinstven. Sviđa mu se i element duhovitosti, koji je nerijetko zbog fokusa na mračno u sagledavanju Kafkinog opusa u pozadini, ali je važna dimenzija njegovog pisanja.
Žeželj se osvrnuo i na tehniku njegovog stvaranja. Koristi ponajviše crni tuš, igrajući se sa svjetlom i sjenom, a to se razmišljanje o odnosu crnog i bijelog zadržalo od razdoblja kada su crno-bijeli printevi bili jedini mogući. Interesiraju ga svaki novi alati, pa se naučio crtati i digitalno. “Sad dolazi generacija klinaca koji vjerojatno neće nikada niti crtati na papiru. Je li to plus ili minus, u to ne ulazim, ali ako nisu nikada probali crtati na papiru to im onda neće ni faliti. No ono što ostaje je percepcija, na koji se način svijet percipira, i hoće li se to promijeniti – hoće li se zbog novih tehnologija vidjeti svijet na isti način, gledamo li ga zbog novih tehnologija kroz filter”, ispričao je Žeželj. Napomenuo je i kako mu je osobito interesantan prostor koji se stvara između teksta i slike. Tekst i slika ne moraju nužno biti sinkronizirani, a kroz njihov se odnos stvara posve novi prostor, što je vidljivo u Žeželjevom radu koji je odraz svojevrsne sinestezije i u kojem slike mogu i ne moraju biti odraz teksta – u slučaju novele “Kao pas”, odraz fragmenata Kafkinih tekstova.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
