Drama koju je napisao veliki Fabijan Šovagović čekala je odobrenje Stipe Šuvara koje je konačno stiglo tako da je ugledala svjetlo dana na pozornici 12. ožujka 1982. godine. Zaigrala je prvo u Gavelli, 1983., u režiji Božidara Violića, a zatim i u HNK Osijek u režiji Joška Juvančića. Branko Schmit, kao svoj prvijenac, ekranizira ju 1988. kojem dramatizaciju i glavnu ulogu također potpisuje Fabijan Šovagović. Nakon četrdeset i jednu godinu „Sokol“ se vraća na daske tako što ga sada postavlja druga generacija Šovagović; Filip u ulozi redatelja i Anja u ulozi dramaturginje. Tko bolje poznaje rad svoga oca doli njegova djeca. Ovaj put je Gavella i HNK Osijek udružio snage i postavio veliko djelo zajedničkim snagama. I tako opet stvorio remek djelo dramske umjetnosti.
Kada je Fabijan Šovagović pisao djelo na umu je imao svoje rodno mjesto Ladimirevce, selo pored Valpova, vrijeme radnje 1943., treća godina Drugog svjetskog rata. Drama počinje snažnim upadom ustaškog vojnika koji pokušava ubiti Roma, Ciganina Šabana (Duško Modrić), uvodeći nas u ratna stradanja koja nosi vihor rata.
Glavni lik Šima (Ivan Ćaćić) je dobar i s ustašom Tomom (Domagoj Janković), kojega Benoš, Šimin sin (Dominik Karaula) i mali Joza zovu Tetak, ali i s partizanima (Vladimir Tintor, Mirko Ilibašić). Ne želi sina Benoša pustiti natrag niti u njemačku vojsku u koju je prvotno unovačen niti ga poslati u partizane, nego mu odlučuje spasiti život skrivajući ga na tavanu, a zatim šaljući s ustašama. Tu su i supruga Staša (Sandra Lončarić), Stašina majka Baka (Anja Šovagović Despot), te dvije kćeri Reza i Tonka (Mateja Tustanovski i Ana Šantar). Filoš (Selma Sauerborn) je jedini koji se može brinuti o Sokolu, ali kojeg ustaše također silom odvlače te se iz rata vraća kao invalid. Joza (Anja Đurinović) je Šimin nećak, dječak koji ustvari predstavlja lik samog Fabijana kojeg je stric usvojio nakon smrti roditelja. Moca (Aljoša Cepl) je mladi partizan zaljubljen u Rezu, dok je drugi partizan (Matko Duvnjak Jović) zaljubljen u Tonku. Ustašama gori pod petama pa, kad Ćić Steva (Miroslav Čabraja) pijan prigovori „bacanju” dasaka od kojih se radi cesta po blatnjavom seoskom putu, okrutni ga ustaša ubija ne vodeći računa o tome da je Stevin sin u ustašama. Rat završava, u selo dolaze pobjednici, partizani. Benoš se iz rata ne vraća, Šima ženi kćeri za bivše partizane, odbija ući u zadrugu. Šima tu silnu nepravdu ne može preboljeti i gnjev iskaljuje na konju Sokolu pod čijim kopitima pogiba. Armin Čatić je u ulozi nove vlasti komunističke kojoj je samo do otimanja. Na harmonici kao dio pratećeg benda na pozornici (Petra Bernarda Blašković), i gitari (Abdulov Fafa). Od ostalih Prvi od racije (Mario Rade), njemački oficir (Filip Šovagović), njemački vojnik (Dorian Vicić), prvi ustaša (Grgur Grgić), drugi ustaša (Domagoj Pinatrić).
S vremenom spoznajemo da ustvari pratimo dvije radnje na pozornici, onu i kojoj Šima pokušava spasiti svog sina i onu u kojoj pratimo sve nedaće rata koje se reflektiraju kroz likove.
Ovo je malo drugačija povijesna drama iz perspektive samog pisca koji je svjedočio toj situaciji kao dijete. Ono što je s vremenom spoznavao je činjenica da rat nema pobjednike i da se svi žele domoći vlasti te upravljati malim čovjekom, u ovom slučaju slavonskim seljakom.
S obzirom da živimo u vremenu kada vlasti nisu u stanju održati postojanje slavonske ravni i njenih dobara i s obzirom da Slavonija postaje jedan veliki mrtvi kapital ova predstava postaje možda i posljednja oda Slavoncu koji je prehranio generacije.
Anja Šovagović Despot je savršeno dramaturški prenijela očevu viziju mijenjajući samo dijelove koje je htjela naglasiti držeći čvrsto uzde u rukama svih likova i njihovih sudbina. Poseban značaj je dala Šiminom kraju koji kao antički lik dozvoljava da ga uništi onaj koji ga nije volio kao strašni usud zbog činjenice da je podbacio i nije uspio spasiti sina.
Sam kraj djela je jedan brutalan susret sa stvarnošću iz kojeg po tko zna koji put vidimo presjek jednog budućeg društvenog sistema koji radi protiv seljaka, malog čovjeka, ali za sebe i svoja „uvjerenja“ tražeći opet od istog tog seljaka da se odrekne sveg što ima ostavljajući ga na rubu egzistencije.
Isti taj sustav postaje i dio njegove obitelji koji on mora prihvatiti, u tišini, ne opirući se jer ima dovoljno životnog iskustva kako bi znao da je svaki otpor uzaludan.
Zanimljivo je izvedena i pojava tj. nedostatak glavnog lika koji se spominje kao light motiv kroz cijelo djelo, a jedino kako ga doživljavamo je kroz zvuk odnosno rzanje.
Snažna glumačka ekipa također utječe na jačinu same predstave kako od onih starijih (Ćaćić-Lončarić-Šovagović Despot) do srednje generacije (Ilibašić-Tintor- Modrić) do mlađe generacije (odlična Sauerborn koja je odigrala ulogu mladića- Karaula-Jović) koji također čine čvrstu zajednicu predstavljajući određene generacije i njihova životna uvjerenja.
Filip Šovagović još uvijek ima jak smisao za masovne scene pa ćemo na pozornici uvijek naći barem pola ansambla baš kao i prije 25 godina kada je Paolo Maggeli postavljao njegove „Ptičice“. Kako mu je i element glazbe jako važan, tako je i ovaj put baš taj element smjestio na rub pozornice koji je baš kao i u nijemim filmovima, sveprisutan vjerno prateći emociju radnje. Za taj dio možemo zahvaliti Šimunu Matišiću i Fadil Abdulov Fafi.
Istaknuta fotografija: prizor iz predstave “Sokol ga nije volio”; HNK Split
Barbara Bourek bogato prenosi kostimografiju predstave unoseći raskošne slavonske nošnje te uniforme svih vojski onog vremena. Luka Matić je odlično odvozio rad na svjetlu decentno dozirajući određene situacije s obzirom da se dosta toga odvija po mraku, ispod mjesečine ili u ranu zoru.
Možda je baš trebalo proći toliko vremena od zadnjeg postavljanja ove predstave, možda se trebala dogoditi ta vremenska razlika i možda je ovo postavljanje tražilo baš brata i sestru koji su odlično iščitali i postavili očevo nasljedstvo kao dokaz da se od onda do danas nije puno toga promijenilo. Ona je ujedno i dokaz da udruženim snagama (HNK Osijek- Gavella) može nastati samo remek djelo dramske umjetnosti.
#35. Marulićevi dani #drama #Marulićevi dani #Sokol ga nije volio #Split
