U Dubašnici, u selu Bogovići na otoku Krku, na današnji je dan 1920. rođen akademik Branko Fućić, istaknuti hrvatski povjesničar umjetnosti i kulture, znanstvenik, esejist, paleograf, arheolog, putopisac, vodeći stručnjak te promicatelj glagoljaške baštine i srednjevjekovnog zidnog slikarstva Istre. Umro je u Rijeci 31.01.1999.
Njegova majka, Marijana rođena Povitzer, bila je domaćica, dok je otac Šime radio kao učitelj u mjesnoj školi. Obitelj je stanovala u kući nasuprot škole, gdje je Branko proveo prve godine života. O svojoj povezanosti s rodnim krajem rekao je: „Vaš sam srcem i zavičajem jer sam rođen ovdje, među vama, u Dubašnici, tu u Bogovićima, u kući kraj škole – jer sam u Dubašnici otvorio oči i oblikovao sebi prvu sliku svijeta.”
Godine 1922., zbog očevog premještaja, obitelj napušta otok Krk i seli se u Generalski Stol, gdje im se pridružuje još jedan sin, Brankov brat Drago. Obitelj se 1927. ponovno seli, ovaj put u Zagreb, gdje Branko započinje osnovno školovanje. Srednju školu pohađao je u Četvrtoj gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, a maturirao je 1938. godine. Nakon toga odlučuje upisati Umjetničku akademiju u Zagrebu, no ubrzo napušta taj studij i 1939. upisuje Mudroslovni fakultet (današnji Filozofski fakultet), gdje je 1944. diplomirao iz povijesti umjetnosti, klasične arheologije, hrvatske povijesti i talijanskog jezika.
Tijekom studija Fučić započinje svoj radni put, a 1945. postaje zaposlenik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), gdje je radio u institutima u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Većinu radnog vijeka proveo je u Rijeci, gdje je dočekao mirovinu 1990. godine. Doktorirao je 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani s disertacijom „Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri”.
Fučić je rano počeo pisati, isprva poeziju koju je objavljivao pod pseudonimom Toni Tinov. Njegove pjesme nalazimo u zbirkama poput Lirike hrvatskih sveučilištaraca (1939.) i Il melograno. Lirica Croata conteporanea (1942.). Najpoznatija djela iz njegova opusa uključuju Istarske freske (1963.), Glagoljske natpise (1982.), Apsyrtides (1985.), te Terra incognita (1997.). Za svoj rad na polju povijesti umjetnosti, kulture i glagoljice dobio je brojna priznanja, među kojima i Herderovu nagradu Bečkog sveučilišta 1985.
Godine 1983., papa Ivan Pavao II. proglasio ga je Vitezom komendatorom reda sv. Grgura Velikog, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1986. počasni doktorat teologije. Također je postao počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu 1996. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991., te dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1989.
Branko Fučić preminuo je 31. siječnja 1999. u Rijeci, a pokopan je, prema vlastitoj želji, na starom groblju Sv. Apolinara u Dubašnici.
Istaknuta fotografija: Branko Fučić u crkvici Majke Božje na Škrilinah; izvor:Sveučilišna knjižnica u Rijeci
#akademik #Branko Fućić #Dubašnica #Krk #obljetnica
