Na ovogodišnjem Festivalu Malih scena gostovala je jedna potpuno drugačija i nesvakidašnja predstava. Predstava “Kafka i sin” izvedena je u izvođenju umjetničke organizacije Petikat iz Zagreba. Narator je Stanislav Habjan, a zapravo se radi više o koncertu ili recitalu, nego o predstavi.
Predstava je posvećena piscu Franzu Kafki, koji inače nikada nije imao sina, ali mu narator ove predstave postaje sin prihvativši tog plodnog pisca kao svoj uzor.
Redale su se emotivne vrlo lijepe pjesme o usamljenosti, neshvaćenosti, neke s vrlo simboličkim značenjem poput pjesme koja spominje psa, a sve imaju veze sa životom i stvaralaštvom Franza Kafke ili pak našim odnosom prema njemu. Ovaj židovski pisac rođen u Pragu u vrijeme Austro- Ugarske poznavao je i češki jezik, ali na češkom nije pisao. Pisao je na jidišu ili pak na njemačkom jeziku.
Na klavijaturama je bio Vibor Čerić, na gitarama Antoan Perković i Jura Geci, Marko Golub je koristio gitaru i vokal, a Jakša Perković bas gitaru. Vokalne solistice su Ljubica Gurdulić i Mary May.
Skladbe su imale neobično lijepe melodije, te se moglo naprosto uživati u recitalu.
Narator se kratko obraćao publici i govorio tko je nama Franz Kafka, ali ga i povezao sa sadašnjim vremenom konzumerizma i videoigara u kojemu se također mnogi osjećaju neshvaćeni i usamljeni.
Današnji svijet je poput otuđenja iz pripovijesti “Preobražaj“, a iako nema u Europi pravog fašizma i staljinizma, procesi u kojima će svatko tko smeta društvu unaprijed biti proglašen krivim, aktualni su i danas, na sreću manje u našoj zemlji, ali neke zemlje poput Rusije su danas „idealno“ mjesto za radnju romana Proces.
Inače Kafkina književna vrijednost neko vrijeme nije priznavana, a zapravo je prije smrti tražio od prijatelja da mu spali rukopise, što ovaj nije napravio. Upravo zahvaljujući tome mi danas imamo sačuvane mnoge njegove tekstove, te možemo reći da se u njima miješaju različite epohe.
Tužno je što je većina Kafkine obitelji kasnije stradala u holokaustu, a on sam je imao „sreću“ obolivši od tuberkuloze da nije doživio tu najgoru tragediju u povijesti njegova naroda, iako se zapravo u njegovim djelima holokaust naslućuje.
Stoga si gledajući ovu predstavu trebamo i nužno zapitati jesmo li postali bolji ljudi, ili su i danas takve tragedije moguće.
Smatram da je publika koja je bila prisutna na toj predstavi prisustvovala istinskom umjetničkom činu.
Istaknuta fotografija: Zoe Šarlija
#30. Međunarodni festival malih scena #Kafka i sin #Petikat #predstava
