Rođen na današnji dan 1830. godine u Rijeci, Erazmo Barčić bio je istaknuti hrvatski političar i odvjetnik. Pravni studij završio je u Zagrebu, nakon čega je u rodnoj Rijeci otvorio odvjetnički ured.
Početkom 1860-ih prihvatio je političku ideologiju Ante Starčevića, osobito ideju o potrebi uspostave samostalne hrvatske države. Godine 1865. prvi je put izabran u Hrvatski sabor kao zastupnik bribirskog kotara. Od kraja 1870-ih imao je važnu ulogu u obnovi i širenju pravaške misli, koja je bila oslabljena nakon sloma Rakovičke bune 1871. Posebno je pridonio osnivanju pravaškog lista Kvarner (1884), kojem je bio jedan od izdavača.
Zalagao se za raspad Habsburške Monarhije i stvaranje samostalne hrvatske države unutar saveza balkanskih zemalja, bilo u obliku federacije ili konfederacije. S vremenom se sve više udaljavao od pojedinih Starčevićevih stavova, te se približio Neodvisnoj narodnoj stranci u borbi protiv režima bana Khuen-Héderváryja. Krajem 1880-ih, kad je unutar pravaštva ojačala struja koja je zagovarala hrvatsku autonomiju unutar Habsburške Monarhije, Barčić joj se snažno suprotstavio, ostajući vjeran vlastitom političkom programu. Iz stranke je istupio prije njezina raskola 1895.
Godine 1897. podržao je Naprednu omladinu i njezinu ideju hrvatsko-srpske suradnje. Kasnije se priključio Hrvatsko-srpskoj koaliciji, iako nije u potpunosti podržavao njezinu političku taktiku. Unatoč tome, davao joj je potporu u borbi protiv režima Pavla Raucha i mađarskog političkog pritiska.
Erazmo Barčić umro je 6. travnja 1913. u Rijeci.
Istaknuta fotografija: Ulica Erazma Barčića, Rijeka Plus
