Večeras se po treći put reprizira baletni diptih Class Concert / Šeherezada, a interes publike ne jenjava. Nakon premijere ispraćene ovacijama, sinoćnja izvedba ponovno je izazvala oduševljenje. Publika je ansambl ispratila dugotrajnim pljeskom i stajanjem, vraćajući ih na scenu čak tri puta kao rijetko viđeno priznanje zajedničkom dahu plesa, glazbe i strasti.
Dva svijeta, jedna cjelina
Spoj baleta Class Concert i Šeherezade donosi zanimljiv dramaturški kontrast; iz askeze i discipline plesne dvorane prelazi se u raskoš i ekstazu orijentalne bajke. Koprodukcija riječkog i splitskog HNK-a, pod koreografskim vodstvom Denisa Matvienka, pokazala se kao pun pogodak ; stilski je uravnotežena, tehnički besprijekorna i emotivno snažna. Riječki simfonijski orkestar pod ravnanjem Valentina Egela iznio je glazbeni sloj s preciznošću i osjetljivošću, dajući ritmičku i dinamičku podršku ansamblu, a ne dominaciju. Sinergija plesača i glazbenika bila je toliko prirodna da je cjelina disala kao jedan organizam. Izvedba ansambla bila je besprijekorna.
Class Concert donosi pogled iza kulisa baletnog svijeta; u prostor rada, znoja, upornosti i ponavljanja koje rađa savršenstvo. Koreograf Matvienko precizno je dočarao proces kroz koji prolazi svaki plesač; od suzdržanog zagrijavanja do uzleta koji nadilazi fizičko i ulazi u područje duhovnog. Solističke točke i dueti izranjali su iz cjeline kao trenutci osobne ispovijesti bez egzibicionizma, s iskrenošću i dostojanstvom. Kao baletni hommage radu, Class Concert pokazuje koliko je estetika discipline sama po sebi poetska. To je predstava o neprekidnom traženju granice između kontrole i slobode, između forme i izraza.
Nakon asketske bjeline Class Concerta, Šeherezada donosi potpuno drugačiju atmosferu; raskošnu, vatrenu, senzualnu. Inspirirana Rimskim-Korsakovljevom simfonijskom partiturom, ova inscenacija ponovno dokazuje kako se klasična baletna tradicija može iznova roditi kroz suvremenu režiju i izražajnost pokreta. U ulozi Zobeide, Irina Čaban Bilandžić pokazala je iznimnu zrelost i suptilnost; spoj elegancije, snage i tragične introspekcije. Njezina interpretacija bila je više od plesa; glumačka preciznost i emocionalna dubina učinile su da svaki pokret odiše značenjem.
Ansambl je u masovnim scenama djelovao skladno i dramaturški jasno, a kontrast između Zobeidine intime i haremske raskoši stvarao je napetost koja je nosila cijeli drugi dio večeri. Scenografija i kostimografija doprinijele su bogatstvu dojma, od raskošnih tkanina do promjena svjetla koje su oblikovale atmosferu i naglašavale ritam pokreta. Balet je, i vizualno i emocionalno, pulsirao u svakom trenutku. Riječka publika svjedočila je večeri u kojoj je svaki segment izvedbe funkcionirao besprijekorno. Baletni ansambl pokazao je tehničku sigurnost i scensku karizmu, dok je orkestar pružio punokrvnu glazbenu podršku. Dirigent Valentin Egel znao je prepoznati granicu između ritmičke čvrstoće i plesne fleksibilnosti, a upravo ta osjetljivost dala je predstavi ritmičku vitalnost i emocionalnu punoću. Tehnička produkcija; svjetlo, ton, pozadinske projekcije bila je suzdržana i promišljena. Sve je bilo u funkciji pokreta, bez suvišnih efekata. Upravo u toj mjeri i disciplini leži rafiniranost ove predstave.
Baleti Class Concert te Šeherezada vrlo su uspješni projekti nove sezone. Njome riječki Balet potvrđuje da posjeduje ansambl vrhunske forme i umjetničke zrelosti. Spoj intimne introspekcije i spektakularne vizualnosti pokazuje da ples i dalje može govoriti o svemu; o radu, žrtvi, čežnji i ljepoti.
Istaknuta i ostale fotografije: HNK Zajc, Milan Šabić
#Class Concert #HNK Zajc #Osvrt #predstava #Šeherezada
