Dragutin Ciotti, rođen u Sušaku na današnji dan 1905., bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih gimnastičara te prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama i pritom osvojio olimpijsku medalju. Njegov najveći sportski trenutak dogodio se 1928. godine u Amsterdamu, kada je kao član reprezentacije osvojio brončano odličje.
Potjecao je iz velike obitelji — bio je sedmo od desetero djece. Otac Giuseppe, učitelj talijanskog podrijetla, i majka Albina, rođena Blečić, Hrvatica, odgojili su ga u razdoblju političkih i društvenih previranja. Nakon Prvog svjetskog rata, kada je riječki kraj prolazio kroz razdoblje nesigurnosti i promjena, Dragutin je odlučio ostati u Kraljevini SHS i natjecati se pod njezinom zastavom.
Gimnastikom se počeo baviti još kao dječak, trenirajući u prostorijama hrvatskog tjelovježbenog društva “Sokol”. Talent i predan rad brzo su ga doveli do državne reprezentacije, koja je tada bila među tri najbolje gimnastičke ekipe na svijetu. U to vrijeme tek je nekolicina hrvatskih sportaša ostvarila takav uspjeh, među njima i njegov sugrađanin Rafajlo Ban. Ciotti je tijekom karijere predstavljao Kraljevinu Jugoslaviju i bio član Sokolskog društva Sušak–Rijeka. Iako Hrvat, nerijetko je pogrešno smatran Slovencem jer je u reprezentaciji bio jedini Hrvat okružen slovenskim gimnastičarima. Tomu je pridonijelo i njegovo talijansko prezime, što je dodatno stvaralo zabunu.
Nakon što se povukao iz aktivnog sporta, radio je u drvnoj industriji u tvrtkama Jugodrvo, Transjug i Exportdrvo. Unatoč profesionalnim obvezama, ostao je snažno povezan sa sportskim svijetom. Održavao je bliske kontakte s obitelji poznatog sportaša Zdravka Ćire Kovačića te je bio u rodbinskoj vezi s hrvatskim vaterpolskim olimpijcem Ivanom Jobom Kurtinijem, rođakom svoje supruge.
Dragutin Ciotti preminuo je 17. ožujka 1974. godine u Rijeci.
