Sentimentalna vrijednost

„Sentimentalna vrijednost“ dugoočekivani (barem za autora ovih redaka) je šesti dugometražni film Joachima Triera, prvi nakon međunarodnog uspjeha Najgore osobe na svijetu. Novi projekt ponovno ga ujedinjuje s Renate Reinsve, ovoga puta u ulozi Nore, kazališne glumice koju upoznajemo u trenutku nervoznog iščekivanja izlaska na pozornicu pred premijeru njezine nove predstave.

Uz Reinsve, kvartet glavnih likova čine Stellan Skarsgård kao Gustav, ugledni filmski redatelj i Norin otac; Inga Ibsdotter Lilleaas kao Norina sestra Agnes; te Elle Fanning u ulozi Rachel Kemp, američke glumice koja u Europi traži „dublju“ ulogu. Iako je površinski pokretač radnje smrt majke dviju sestara, dolazak dugo odsutnog Gustava i njegova ponuda Nori da glumi u njegovom novom filmu zapravo iniciraju središnji sukob – onaj unutar obitelji od koje se Gustav godinama udaljavao. Premda se odjednom pokušava približiti kćerima i unuku, Nori njegova gesta stiže prekasno i ona odlučno odbija ulogu u filmu.

Zamršeni obiteljski odnosi redovita su tema u Trierovu radu, kao i napori pojedinaca – često milenijalaca – da pronađu svoje mjesto u svijetu koji im istodobno i pripada i klizi ispred ruku. I premda je takva tematika prisutna i ovdje, čini se da se Trier sigurnije snalazi u prikazivanju rasutih identiteta nego u razlaganju kompleksne obiteljske dinamike. Sentimentalna vrijednost se ambiciozno upušta u rasplitanje odnosa između svih članova obitelji, no pritom povremeno gubi onu prepoznatljivu lakoću i slobodu koja obilježava njegovu tzv. „Oslo trilogiju“ („Reprise“, „Oslo, 31. kolovoza“, „Najgora osoba na svijetu“).

Ipak, scenarij koji Trier ponovno potpisuje s Eskilom Vogtom, ostaje tematski zreo i doima se vrlo osobnim u promišljanju sukoba između umjetničke ambicije i obiteljskih obaveza. U tom je smislu lik Gustava posebno zanimljiv: manipulativan, istodobno šarmantan i emocionalno nedorečen, interpretiran s mjerom u izvedbi Stellana Skarsgårda.

Dok su Fanning, Skarsgård i Reinsve vrlo dobri, najveće iznenađenje filma pruža Inga Ibsdotter Lilleaas u ulozi Agnes, nekoć glumačke zvijezde jednog od Gustavovih filmova, a danas osobe koja se povukla iz javnosti. Trierova sposobnost da iz manje iskusnih glumaca izvuče autentičnost i najbolje izvedbe opet dolazi do izražaja, što dodatno naglašava dojam da takva prirodnost nedostaje u nekim drugim segmentima filma.

Unatoč vizualno dojmljivim sekvencama i čvrsto postavljenoj narativnoj strukturi, emocionalna oblikovanost ostaje djelomično neostvarena, vjerojatno i zbog toga što svi likovi ne dobiju dovoljno prostora i vremena da se ostvare. Sentimentalna vrijednost je film pun potencijala, oblikovan s ambicijom i preciznošću, no njegov ukupni učinak – barem na prvo gledanje – djeluje pomalo nedovršeno i manje upečatljivo od Trierovih najboljih ostvarenja. No, to će zaista ovisiti o Vašoj perspektivi i iskustvo s redateljevim filmovima dok budete gledali ovaj film.