Zagreb Film Festival zaokružio je u nedjelju svoje 23. izdanje. Festival koji je počeo isključivo kao pozornica za debitantske nezavisne filmove to je u svojoj srži i ostao, ali je nakon 23 godine vjeran i svojim autorima sa samih početaka festivala, kao što i prenosi ono najbitnije iz svijeta nezavisnog filma u Hrvatsku prije same kino distribucije tih filmova.
U većini od devet filmova u glavnom natjecateljskom programu postojala određena osobna nota i snažan autorski pečat priči koji je teško odvojiti od stvarnosti. Tako primjerice u filmu „Sjene mog oca“ nigerijski redatelj Akinola Davies Jr. prolazi kroz sjećanja na preminulog oca kako bi izgradio zanimljivu priču isprepletenu upravo kroz političku i socijalnu tematiku važnu za povijest Nigerije. Roditeljstvo je važno i u filmovima „Solo mama“, „Pjesnik“ te u konačnici „Vjetre, pričaj mi“ Stefana Đorđevića, koji je osvojio glavnu nagradu, Zlatna kolica, za najbolji film glavnog programa ZFF-a.
Druga je to važna nagrada za Đorđevićev film na festivalima u regiji, nakon što je uzeo i Srce Sarajeva na 31. Sarajevo film festivalu. Ovaj hibrid dokumentarnog i igranog filma bavi se autorovim sjećanjima na preminulu majku i jedinstven je spoj filmske poetike i terapije uz pomoć umjetničkog izražavanja. Treba spomenuti i film „Oprosti, ljubavi“ američke redateljice Eve Victor, koji se na specifičan način bavi doživljajem traumatičnog događaja seksualne naravi. Zasigurno se radi o jednom od boljih nezavisnih filmova iz SAD-a ove godine koji daje dobar uvid u to kako je zapravo nemoguće znati kako se netko nosi s teretom koji nosi trauma.
Još jedan autor, veliki američki film Jim Jarmusch u filmu „Otac, majka, sestra i brat“ također je odlučio dati svoj osvrt na univerzalnost, ali i različitost obiteljskih odnosa u filmu zatvaranja ZFF-a. Od filmova iz ostalih programa, u programu Ponovno s nama, pobjedu je odnio novi film Joachima Triera „Sentimentalna vrijednost“, koji se bavi, pogađate, obiteljskom tematikom, i to na vrlo kompleksan način kroz odnos umjetnosti i obiteljskih odnosa. U tom programu našao se i film koji je zapravo najurgentniji od svih – „Glas Hind Rajab“, film tuniske redateljice Kaouther Ben Hania. Film je to o pogibiji djevojačice Hind Rajab, koja je tragično stradala u pojasu Gaze prošle godine.
Program Velikih 5 donio je filmove iz pet velikih europskih kinematografija, a moram izdvojiti film „Derište“, čiju režiju i scenariji potpisuje mladi glumac u usponu Harris Dickinson. Osim što će glumiti Johna Lennona u filmu o Beatlesima, ovaj talentirani Britanac očito zna i režirati te osmisliti priču jer se zaista radi o impresivnom redateljskom debiju.
Kockice su program ZFF-a gdje se hrvatskoj publici često po prvi put predstavljaju talentirani filmaši iz naše zemlje sa svojim kratkometražnim filmovima. Pobijedio je film „Rahlo“, autora Joze Schmucha, koji je sagradio iznimno dirljivu priču o starici i njenom sinu, koji se vraća doma nakon što je nestao za vrijeme obrane Vukovara u Domovinskom ratu. Otkriti neću više ništa, osim preporuke za film, nego ću reći kako je Schumch prilikom preuzimanja nagrade rekao kako netko ne smije koristiti Vukovar kao povod za mržnju, čega se vrlo važno prisjetiti u danima kada se prisjećamo žrtve koju je podnio Vukovar, ali i povodom aktualnih događanja u hrvatskom društvu. Umjetnost nikada nije dobro politizirati, ali za poslati pravu poruku, koja dolazi od srca, zapravo je idealno da postoji – iz umjetnosti, u ovom slučaju filma, ona dolazi iskreno.
#23. Zagreb Film Festival #nezavisni film #osobne priče #Zagreb Film Festival #Zgreb
