U petak navečer, u Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre u Puli, otvorena je izložba Ljepota istine umjetnika Tomislava Brajnovića. U Galeriji HDLU-a Istre okupio se znatan broj pulskih umjetnika i ljubitelja suvremene umjetnosti, ali i – što nimalo ne čudi – ponešto prirodnih vinara. Jer Brajnović nije samo umjetnik, niti samo „čovjek s iskustvom umjetnika“, kako sam sebe naziva; on je i jedan od predvodnika pokreta prirodnih vina, ali prije svega – tog načina razmišljanja.
Otvorenje izložbe pretvorilo se u performativni čin: Brajnović je posjetiteljima točio vlastita vina Armagedon 7.0 i Reset. Pijenje vina ovdje nije bilo društveni dodatak, nego konceptualni čin – ispijanje umjetnosti. Ili, kako bi se moglo reći, ljepota istine u tekućem stanju.
„Zadovoljan sam. Nemam više taj osjećaj prema izložbama kao da je to nešto posebno. Ovo je ipak bila više prisutnost“, rekao je Brajnović na otvaranju, pokušavajući definirati karakter izložbe.
„Kakvi su radovi u Ljepoti istine u pitanju? Rekao bih da su to otpatci. Naravno, ne u doslovnom smislu, riječ je o radovima koji su izvan nekog ozbiljnog koncepta. No zato su svi skupa jako povezani.“
Prisjetio se i teksta Nataše Lah, koja je za jednu njegovu izložbu u Zagrebu napisala “Filozofske kutije Tomislava Brajnovića”, čime je, kako kaže, na neki način definirala cijeli njegov opus. Ipak, sam Brajnović zazire od pojma filozofije.
„Ne volim riječ filozofija. U odnosu na kršćanstvo ona ne stoji baš najbolje i najčešće je ateistička“, rekao je, dotaknuvši se u tom kontekstu i Slavoja Žižeka, Nietzschea i čitave linije misli koja, prema njegovu uvjerenju, nije proglasila smrt dogme, nego smrt Boga, uzimajući dogmu kao konstantu. Upravo je to, naglašava, glavna poanta izložbe Ljepota istine.
Brajnovićeva pozicija pritom je radikalna: što izravnije izgovaraš istinu – postaješ manje umjetnik.
Pozivajući se na Rolanda Barthesa i njegov esej Smrt autora, Brajnović jasno zauzima stranu koja je danas u otvorenom sukobu s tehnokracijom, umjetnom inteligencijom i sintezom znanja koja „pokazuje prstom“ i nudi gotove odgovore. U takvom svijetu, smatra, umjetnost postaje irelevantna – osim ako se ne vrati istini kao činu.
„Pa kada pijemo ovo vino, koje je na neki način izboj jer direktno ne ukazuje da je u pitanju umjetnost, mi pijemo umjetnost“, zaključio je Brajnović.
U vremenu površnosti i banalnosti, dodaje autor, male stvari ponovno postaju važne.
U tekstu koji prati izložbu Brajnović dodatno precizira svoj put. Prije desetak godina počeo je osvješćivati promjenu konteksta u kojem nastaje umjetnost, pa se proglasio „čovjekom s iskustvom umjetnika“, naglašavajući da je odgovor danas širi od same umjetničke geste, a da konačno značenje daje publika.
Radovi se kreću u smjeru teksta i slike kao teksta, uz odbacivanje rebusa, skrivanja i posrednika. U gotovo svim izloženim radovima pojavljuje se tekst – pisan, lijevan, utisnut, sprejan, unutar fotografije, videa ili audija. Leitmotiv izložbe čini rad u kojem je u olovo utisnuta njegova Facebook adresa, kao prijevod digitalnog, nematerijalnog prostora u teško, materijalno tijelo.
Izložba je zamišljena kao zbroj, kao tekst koji ima zaključak, ishod i poantu. Kriza umjetnosti, smatra Brajnović, ne proizlazi iz nedostatka tema ili kustoskih programa, nego iz krize istine, koja se potom reflektira na cijelo područje ljudskog duha.
Uz objekte, printeve, audio i video radove, na izložbi su prisutne i boce vina Reset i Armagedon 7.0. Reset upućuje na potrebu resetiranja povijesti i dogmi, dok je Armagedon 7.0 proizveden od grožđa s Golog Brda, u blizini umjetnikova studija. Oznaka „7.0“ referira se na digitalne verzije i modele – i, kako kaže autor, ima ih točno sedam.
Na kraju, Brajnović zaključuje da su izloženi radovi manje „umjetnički“ u klasičnom smislu postavljanja pitanja, a više didaktički – u preuzimanju autorstva, jasnoj poruci i eksplicitnosti koja je u izravnom sukobu s dominantnom paradigmom suvremene umjetnosti.
I upravo u tom sukobu, između umjetnosti, istine, vina i prisutnosti, Ljepota istine pronalazi svoju snagu.
Za kraj nije naodmet dodati da su dva Brajnovićeva rada u petak u Puli pronašla nove vlasnike, riječ je o radovima Diktatura ljubavi i Svi su pojmovi unakaženi.
