Premijera filma “Za tvoje dobro”, održana jučer, 24. ožujka u Art-kinu Croatia privukla je zaista veliki broj Riječana i Riječanki, što dokazuje interes za riječki film, ali i za teme poput onih o kojoj se sinoć razgovaralo. Riječ je o igrano-dokumentarnom filmu Ane Trobec, Mirele Džafić i Mirne Unuk, snimljenom u produkciji SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava i Filmaktiva te uz potporu Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog centra, a koji se bavi emocionalnim nasiljem u partnerskim odnosima. Projekcija je bila inkluzivna, što je film otvorilo još većem broju posjetitelja.
Večer je otvorila riječka glazbenica Martina Majerle, a nakon njene glazbene točke povezane sa samom tematikom filma, prikazan je film u trajanju od 30 minuta. Priče koje upoznajemo su stvarne, odnosno riječ je o iskustvima korisnica SOS-a, a neka od njihovih svjedočanstva čitaju glumice. Tri protagonistice glumački također interpretiraju Ana Marija Brđanović, Vanda Velagić i Anja Sabol iz Kolektiva Igralke. Kroz tri paralelne priče, koje se na trenutke čine potpuno jednakima, film otvara unutrašnji svijet žrtava nasilja koje kroz opise i introspekciju oslikavaju različite faze emocionalnog zlostavljanja, od upoznavanja i znakova pažnje do prvih znakova koji kažu da nešto nije u redu, isprva samo instinktivno. Pripovijedanje je cijelo vrijeme u off-u, tako da je zadatak glumica zapravo bio izazovan, ali uspjele su izvrsno prenijeti te suptilne konture reakcija, osjećaja i misli. “Budi oprezna – kada tumačiš žrtvu nasilja u filmu, iz publike će te gledati netko tko je to proživio”, rekla je kasnije Ana-Marija Brđanović, naglašavajući odgovornost koje su sve tri imale u ovom projektu.
Odgovornost je bila i na autorskom timu, koji je trebao zadržati autentičnost priča, zaštititi identete sugovornica, i pretočiti priče u umjetnički format. Rezultat je nenametljivi, suptilni film koji svojom tišinom govori više nego svojim riječima, premda i one sadrže veliku moć zbog svoje autentičnosti. U njemu nema nepredvidljivih obrata, oscilirajuće dinamike i eskalacija – baš kao što emocionalno nasilje na van često nije vidljivo, nije glasno, ali se iznutra itekako osjeća kao da to jest. Kroz čitavi film pratimo vožnju automobilom, tijekom kojeg nikada ne vidimo lice vozača, samo izraze lica suvozačica, i situacije koje ilustriraju tihe mehanizme emocionalnog nasilja. Najveća je dramaturška promjena na samom kraju, kada crvena boja SOS dima u potpunosti prekrije scenu, uz prikladne taktove Urbanove “Sama”, ostavljajući nas u dojmu u kojem se miješaju melankolija, snaga i nada. Nisi sama – i nisi luda.
Tim je u razgovoru nakon projekcije pobliže objasnio okolnosti nastanka filma, uključujući razgovore s korisnicama SOS-a. Lorena Zec, psihologinja i voditeljica Savjetovališta za žrtve partnerskog i seksualnog nasilja, ispričala je kako imaju izuzetnu čast biti dio tih priča, te se zbog toga osjećaju privilegirano jer im daju mogućnost izaći iz vlastitih kućica. Nakon dugogodišnjeg rada, shvatile su da bi bila šteta da takve priče ostanu u četiri zida savjetovališta, te ovakvi projekti otvaraju prostor žrtvama nasilja da progovore o svojem iskustvu za koje nisu krive i koje ih ne definira.
Valentina Botica iz Filmaktiva pojasnila je da je sve počelo s velikim projektom Ambasadori nenasilja, a jedna od aktivnosti je bila kratka dokumentarna škola i snimanje filma iz koje je nastao film “Ja dišem”. Na temelju toga je izrastao i film “Za tvoje dobro”, na kojem je radio širi tim, pa su se u proces stvaranja uključile Igralke, kao i montažerka i direktorica fotografije Bela Bračko Milešević.
Kroz sve tri protanogistice vidljivi su obrasci ponašanja, i kako je naglašeno u razgovoru nakon projekcije, bilo im je važno prikazati kako oni u odnosima zbilja funkcioniraju. Lako je postaviti pitanje: “a zašto nije otišla?”, bez da se ozbiljno ne promisli o odgovoru, a još manje o finesama koje čine kompleksnu mrežu ovakvog oblika nasilja. No redateljski je posao bio ukomponirati osobne priče u jednu, spajajući invidualna iskustva s univerzalnim, jer film zapravo ne prikazuje detalje jednog odnosa – konkretne razgovore s partnerom i razmirice – već ih na neki način objedinjuje. “Uvijek te pogodi kada pregledavaš sav materijal, sve što su nam žene ispričale. Što se tiče redateljskog dijela, pet nas je bilo u tome, i razgovori s korisnicama su trajali jako dugo, imale smo puno materijala, pa je glavno pitanje bilo kako to prikazati i zadržati njihovu anonimnost. Zato smo se odlučile na igrano-dokumentarnu verziju u kojoj smo angažirale Igralke, a najljepše što su nam one dale je povjerenje. Film ima težinu, i nadamo se da će ga pogledati što više ljudi i da će ga shvatiti na pravi način”, ispričala je jedna od redateljica filma Mirela Džafić.
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#Art-kino #Filmaktiv #premijera #SOS #Za tvoje dobro
