Boris Lešić: Ne budi ovca, budi crna ovca. Budi svoj, budi drukčiji, čuvaj svoje

Crna ovca ove godine slavi 20 godina. Festival koji je u Baški na otoku Krku počeo kao prateći program Bašćanske regate – Memorijala Jure Vukasovića, s vremenom je prerastao u jedno od najprepoznatljivijih kvarnerskih događanja u predsezoni. Spoj janjetine, glazbe, sporta, kulture, lokalne baštine i drukčijeg komunikacijskog pristupa pokazao se dugovječnijim od mnogih manifestacija koje su nastajale s većim budžetima, ali bez jasnog identiteta.

Boris Lešić, idejni začetnik festivala, komunikacijski stručnjak i čovjek duboko vezan uz Bašku, kaže da je tajna Crne ovce u jednostavnoj, ali zahtjevnoj formuli: poštovati svoje, ne sramiti se lokalnog i predstaviti tradiciju na moderan način. Ili, kako glasi jedan od temeljnih festivalskih slogana: ne budi ovca, budi crna ovca.

Crna ovca ove godine slavi 20 godina. Kad pogledaš unatrag, što ti se čini većim uspjehom: to što je festival opstao ili to što je na neki način promijenio pogled Baške na vlastiti identitet?

– Pravo je čudo 20 godina privlačiti publiku u velikom broju. Mi iz godine u godinu smišljamo nove programe, ali publika je ostala vjerna. To se dosta rijetko događa na takvim feštama. Obično slične manifestacije nakon nekog vremena izgube dah. Ono što smo mi, rekao bih, intuitivno pogodili od početka bio je dobar miks lokalnih vrijednosti, baštine i gastronomije, s jedne strane, te modernog pristupa komunikaciji, promociji i turizmu, s druge. Taj omjer, koji voli i poštuje svoje i tradiciju, ali ih prezentira na moderan način, po meni je tajna uspjeha Crne ovce.

To je zapravo i obiteljska priča. Program je počeo kao prateći program memorijala koji nosi ime tvoga djeda, Jure Vukasovića?

– Ljudi koji su tada vodili Jedriličarski klub Vihor zamolili su me da pokušam pronaći sponzore. U to vrijeme surađivao sam s Hrvatskim Telekomom, koji je sponzorirao jedrenje, pa smo pokušali dobiti podršku i za regatu. Ali to je mala lokalna regata, a takvih je dvjestotinjak na Jadranu. Veliki sponzori nemaju interes, niti mogu sponzorirati sve takve male regate, i to je logično. U nedostatku sponzora počeli smo razmišljati kako financirati regatu. Klub se nakon ratne stanke devedesetih obnovio, počeli su trenirati klinci, roditelji su se trudili, kupile su se neke barke, djeca su jedrila. Međutim, nisu imali svoju regatu. A kada sportaš nema priliku natjecati se na domaćem terenu, onda se gubi dio smisla treniranja.

Svi smo htjeli da se vrati regata koja se od smrti moga djeda Jure Vukasovića održavala kao Bašćanska regata – Memorijal Jure Vukasovića. Prije devedesetih je postojala, ali je u ratno doba sve stalo, pa je stala i regata. Tražili smo način kako je ponovno pokrenuti i financirati. Kako nismo pronašli zainteresirane sponzore, smislili smo događanje u kojem su roditelji i djeca okupljeni oko kluba imali svoj šank i štand s janjetinom. Mi smo osmislili programe i doveli publiku, a Vihor je od ugostiteljskih prihoda financirao regatu. Tako je nastalo atraktivno događanje koje je i regatu učinilo atraktivnijom.

Prvih godina je bilo tako. Kasnije se sve profesionaliziralo. Danas mi klubu uplaćujemo iznos koji im pomaže da organiziraju regatu, a program se toliko razvio da sam po sebi privlači goste,  sportaše, roditelje, i djecu. Bašćanska regata danas ima najbolji prateći program na Jadranu među malim regatama.

Je li postojao trenutak kada si shvatio da Crna ovca više nije samo dobra ideja, nego da je postala ozbiljna priča?

– U jednom trenutku brojke su postale stvarno velike. Baška izvan sezone ima oko 900 duša, a u vikendu Crne ovce znalo je biti i do 20 tisuća ljudi. Dakle, mi u tom vikendu i po dvadeset puta povećamo broj ljudi u mjestu. Primjerice, one godine kada je Let 3 išao na Euroviziju, mi smo ih prvi doveli na pozornicu i tada smo skoro srušili mjesto. Već godinama imamo od sedam do 20 tisuća ljudi, ovisno o vremenu i okolnostima. Kada su brojke tako velike, sve se mora profesionalizirati. To traži ozbiljne logističke pripreme, i za ugostitelje, i za hotelijere, i za smještaj. To je po potrošnji najjači vikend u godini. Baška ni u špici turističke sezone, u kolovozu, nema takve brojke. Svi će reći da je to najjači vikend po potrošnji. Dođu ozbiljni potrošači janjetine i ozbiljno se jede po restoranima.

U oranizaciji su danas, osim agencije i lokalnih udruga sudjeluju i komunalno društavo, ugostitelji, Valamar Riviera, a najveći doprinos daju Općina Baška i turistička zajednica. Svake godine mobiliziramo jako velik broj ljudi koji sudjeluju u pripremi programa ili u tehničkoj i logističkoj realizaciji. To je događanje u kojem zapravo radi cijelo mjesto.

Ime festivala je od početka bilo jako zanimljivo. Crna ovca je ona koja se izdvaja iz stada. Od čega ste se vi htjeli izdvojiti?

– Mi smo kreativci, oduvijek razmišljamo na taj način. Svoj sam put započeo u omladinskom novinarstvu u riječkom Valu i od mladosti sam bio naslonjen na alternativnu kulturu i urbanu glazbu, pa smo se od početka trudili da ne napravimo jednu ribarsku feštu iz malog mista. Nismo planirali pozvati mainstream izvođače ići publici niz dlaku i nuditi im ono što u tom trenutku najviše vole. U početku je razlog bio i to što nismo imali novca, pa smo tražili način kako biti atraktivniji i drukčiji, a da to ne košta previše. Ni danas, iako imamo veće budžete, ne plaćamo najrazvikanije i najkomercijalnije izvođače, koji bi privukli veliku publiku. I dalje se trudimo i slažemo šarolik program sastavljen od izvođača koji su crne ovce i veličamo pojedince  koji su svoji i drukčiji.

Vjerujemo da su oni najkreativniji članovi društva i  da ih treba isticati. Mi smo kao zemlja mali i zato moramo biti kreativni i drukčiji kako bismo privukli pažnju i uspjeli. Znali smo da nam za privlačenje publike treba i ugostiteljska ponuda, a u svibnju, kad se održavala regata, najbolja je mlada janjetina. Nije bilo puno dvojbe oko toga hoćemo li ponudu bazirati na ovci i janjetini, stoljetnoj hraniteljici ovoga kraja. Od ovce i janjetine napravili smo prijelaz prema Crnoj ovci, pod egidom: ne budi ovca, budi crna ovca. Budi svoj, budi drukčiji, ne daj se, čuvaj svoje. To je zapravo manifest koji smo si zacrtali.

Mi cijelo vrijeme na moderniji način pakiramo tradiciju, lokalne običaje, zvuk sopila, ovcu i proizvode od ovce, presnac, žvacet, šurlice, janjetinu i sva moguća jela od janjetine. To su vrijedne stvari koje su ljudi u turizmu u jednom trenutku gurnuli u zapećak, na neki se način čak i sramili vlastite tradicije.

U to se doba u ugostiteljskoj ponudi i promociji puno se više išlo prema ćevapima, friganim japanskim lignjama ili ponudi procesuirane hrane iz supermarketa. U jednom trenutku bilo je modernije nuditi hamburgere nego janjetinu. Bilo nam je žao da smo tako lako zaboravili vlastitu tradiciju. Mislili smo da sve to treba malo modernije “zapakirati” i pokazati da su naše tradicijske vrijednosti, namirnice i proizvodi nešto čega se ne treba sramiti.

Imaš li osjećaj da je Crna ovca ipak promijenila pogled na to što treba nuditi gostima? Da nije dovoljno prodavati ono što mogu pojesti u bilo kojem fast foodu na putu do Baške?

– Volio bih da smo u tome skroz uspjeli, ali ima tu još posla. Ipak, ne bih svu zaslugu za učinjeno pripisivao Crnoj ovci, mi smo sao vrlo rano pokazali put i dokazali da je moguće. Kasnije su se trendovi mijnjali, a danas sve više ljudi napušta unificiranu ponudu i veliča domaće i lokalno. U početku je bilo puno sumnji i nesigurnosti. Pokušaj zamisliti prvu Crnu ovcu: svira etno-jazz skupina Tamare Obrovac, Transhistria Ensemble. Prije 20 godina za Tamaru Obrovac mnogi nisu znali. Jazz ionako ne prati puno ljudi, a ona spada u etno-jazz, jedan od rukavaca jazza, svira istarsku ljestvicu na jazz način. To je, da tako kažem, podskupina podskupine. A mi smo već prve godine doveli dvije tisuće ljudi na taj program i prvu večer prodali svu pripremljenu janjetinu, dok je festivalski vikend tek bio pred nama. Nije bilo više janjetine jer su se svi iznenadili koliko je ljudi došlo, pa je slijedećeg jutra krenula bjesomučna nabava po lokalima.

Prepoznali su nas rano i neki mediji. Prvi medijski pokrovitelji bili su nam Index.hr i Net.hr, portali koji su tada tek stasali. Nekim ljudima u medijima ovaj se naš ludi pothvat svidio. Nismo imali novca, ali imali smo strašnu energiju. Sve se radilo volonterski. Prvih godina Crna ovca bila je plod ogromne količine besplatnog rada naših ljudi iz agencije, ali i udruga, prije svega udruge Sinjali u Baški, te brojnih pojedinaca.

Taj entuzijazam prepoznali su i mediji, dobili smo snažnu podršku, pročulo se i publika je došla. Ponuda je bila kvalitetna, program drukčiji i zanimljiv. Danas imamo svoju sljedbu. Imamo brojne pojedince koji čuvaju sve plakate i letke festivala. Ima među njima i stranaca, Nijemaca, Austijanaca, Slovenaca koji dolaze svake godine. Uvijek se smijem kada navrate po novi letak, pa se zajedno slikamo i popijemo zajedno čašu žlahtine. Postoji ta vjerna sljedba i postoji duh festivala koji je drukčiji od ostalih fešti na otoku i šire. To su ljudi koji se na Crnoj ovci osjećaju dobro. Svi su na neki svoj način crne ovce, svi imaju neku svoju viziju svijeta, nisu mainstream i u Baški se taj vikend osjećaju prihvaćeno.

Ove godine igrate i na obljetničku emociju. U programu su Tamara Obrovac, Let 3, Mayales, She Loves Pablo, regata, radionice, Korado Korlević, glagoljica… Kako bi opisao duh ovogodišnjeg festivala?

– Dobro si rekao, postoji ove egodine ta obljetnička emocija. Drago nam je da se poklopilo da Tamara Obrovac nakon dulje pauze opet ima novi album – Misečina bila. Izašao je prije nepuna dva mjeseca i imamo čast da će ga, nakon Lisinskog i zagrena, promovirati i u Baški. To je njezin veliki povratak na Crnu ovcu nakon 20 godina. Ona je danas, za razliku od tada, svjetski prepoznatljiva i priznata jazz umjetnica. Uz nju na jazz pozornici ove godine imamo i Šimuna Matišića sa svojim kvintetom. Zanimljivo je da je na Svjetski dan jazza, prije nekoliko dana, Hrvatska televizija organizirala koncert s Jazz orkestrom HRT-a i pozvala upravo Šimuna i Tamaru kao goste, pa se mi šalimo da im je to bila generalna proba za nastup u Baški.

Mayales također nakon dugo vremena ima novi kvalitetan album i šest nominacija za Porina. Let 3 ima novi album i godinama nam dolazi kao svojevrsni kućni band, tako da se uskoro sprema stvarno velika fešta. Korado Korlević također dolazi, on je najduže crna ovca i taj njegov program uvijek je poseban.

Imamo i jako puno odličnih programa za djecu i mlade, zbog čega nas rado posjećuju mlade obitelji s djecom. Istina je da igramo na obljetnički duh, ali zapravo se radi o vrlo kvalitetnom programu za tako malu sredinu. Rijetko se sve to može doživjeti na jednom mjestu. I ono što je najvažnije – svi su programi besplatni za posjetitelje. Sve to zahvaljujući našim sponzorima, uz koje sve ove godine uspijevamo programe nuditi bez ikakve naknade.

Crna ovca je prepoznatljiva, a Baška je po njoj dobila dodatnu vidljivost. Ipak, dojam je da bi mnoga mjesta na Kvarneru i hrvatskoj obali mogla imati nešto slično, a nemaju. Zašto?

– To je dobro pitanje. Ja sam siguran da se u svakom mjestu može napraviti kreativan i autentičan festival. Treba nešto stručnih znanja i iskustva, ali prije svega treba cijeniti svoje i gurati ono što je autohtono i što se razlikuje od drugih.

Drugo, rekao bih da je tu često kriva politika. Politika upravlja i turističkim zajednicama, događanjima, ali voli podilaziti masama. Mi srećom nismo imali tih problema u Baški, vjerovali su našem koceptu, ali svih 20 godina osjećali smo i mi pritisak pojedinaca da se angažiraju neki mainstream izvođači, jer su vjerovali da će to privuči više publike. Mi smo se uvijek borili s tim idejama. Kada pitaš prosječnog građanina, glasača, nabrojat će ti uvijek pet istih imena i pet istih načina zabave. Politika tome često podilazi i tako se onda gubi prepoznatljivost. Svi imaju istu feštu, a publika se brzo umori i ode.

Mi biramo teži put. Pokušavamo složiti program sastavljen od puno malih finih detalja, koji privlače različite segmente publike. Slažemo ga tako da u Bašku dovedemo puno različitih grupa ljudi koji se zajedno dobro zabavljaju. U konačnom zbroju dobijemo masovnost koja je potrebna da bi se nešto moglo zvati uspješnim turističkim proizvodom. To je teži put. Puno filigranskog rada, razgovora, više pozornica, puno svega. Puno malih i jeftinijih programa koji u zbroju daju rezultat. Zato mi se čini da uspijevamo sve ove godine imati svoju sljedbu, jer ne ovisimo o trendovima. Lakše je jahati na trendovima i imati kratkoročan uspjeh, ali mi smo izabrali dugotrajniji put. Crne ovce, što da ti kažem.

Ti si komunikacijski stručnjak i poslovni čovjek, ali si i emotivno vezan uz Bašku. Što je tu važnije: posao ili osjećaj da vraćaš nešto kraju iz kojeg potječeš?

– Treba biti iskren i reći da bez uspješnog posla ne bi bilo ni ovih drugih stvari. Mi u redovitom poslu radimo puno ozbiljnih korporativnih događanja, savjetujemo velike domaće i međunarodne kompanije u komunikaciji, kreiramo oglasne kampanje, događanja i od toga živimo. Studio Conex je dugo na tržištu, baš ovih dana slavimo 36. rođendan, uspješni smo i imamo priliku raditi i nešto za svoju dušu. Ovaj festival je jedna od tih stvari koje radimo za svoju dušu. Istina, festival se u međuvremenu komercijalizirao, danas smo za taj posao i plaćeni, imamo naknadu. Ali dobro si prepoznao, puno je tu emocije. Puno je vraćanja korijenima i želje da se svom kraju pomogne da bude vidljiv.

Jedan od najvećih komplimenata koje sam dobio bio je kada mi je načelnik općine jednom prilikom rekao, u šali, ali i dosta ozbiljno, da su mu ljudi, kada bi se predstavio kao načelnik Općine Baška, godinama odgovarali: “A, Bašćanska ploča.” A zadnjih godina mu kažu: “A, Crna ovca.” To je strašan kompliment. Znači da je Baška zadnjih godina, postala prepoznatljiva po Crnoj ovci gotovo podjednako kao i po Bašćanskoj ploči.

Ali ta emocija se može prepoznati, po programu se vidi da on nije slagan da bude općenito krčki, primorski ili kvarnerski. On je baš bašćanski.

– Cijeli smisao je upravo u tome. Radimo s budžetom turističke zajednice, Općine Baška i Valamara, s glavnim ciljem da čim više stanovnika Baške od toga dobije natrag neki prihod. Sva janjetina koja se ispeče u Baški dolazi iz najvećeg otočnog stada obitelji Orlić iz Bašćanske Drage. To je samo domaća janjetina, ali doslovno domaća. Stado je na 20 minuta hoda udaljeno od mjesta na kojem se ta janjetina konzumira. Ne može biti lokalnije od toga. Time potičemo lokalnu proizvodnju i čuvamo stado, jer će oni za taj vikend prodati značaj udio dio svoje proizvodnje. Nekada su tu istu janjetinu prodavali na Bosiljevu i po Dalmaciji, a ugostitelji su se tamo hvalili janjetinom koja je zapravo bila iz Baške. Danas oni imaju tržište u svom selu.

Tako je i s lokalnim ugostiteljima, kulturno-umjetničkim i sportskim društvima, koja uključujemo u program. Sve se radi lokalno. To je ono što danas zovemo održivim turizmom. Nema smisla iz supermarketa dovlačiti tone umjetne hrane i prodavati je turistima. Smisao je da lokalni proizvođači i ljudi žive od turizma koji im se dešava u destinaciji, a ne multinacionalne korporacije.

Zato je šteta da mnoga druga mjesta nisu krenula tim putem.

– Teži je to put. Danas je najlakše otići u supermarket, kupiti gotovu hranu i ponuditi je gostu. Ovo je teži i u početku manje isplativ put. Treba se boriti s cijenama globalnih igrača i svjetskim tržištem, jer danas možeš nabaviti smrznutu novozelandsku janjetinu jeftinije od domaće. Više se isplati, ali na kraju gubimo utakmicu kao zemlja i lošije živimo. Sve uvozimo, nemamo vlastitu proizvodnju, a onda se u teškim vremenima pokaže koliko je to strateški loš put. Ali to je velika tema, veća od Crne ovce i nije za ovu prigodu.

Prvih 20 godina je iza vas. Vidi li se već sada smjer u kojem će se Crna ovca razvijati ili će se o tome razmišljati nakon obljetničkog festivala?

– Imam sreću da sa mnom u firmi radi i moja kći, koja je zaljubljena u Crnu ovcu. Ona je zadnjih godina s nama u timu i se radimo zajedno. I druga moja kćer je u istom poslu, pa ima tko nastaviti. Ako bude interesa u Baški da se Crna ovca nastavi, mi ćemo pronaći način. Imam odlične suradnike u agenciji, Vanu i Petru za budućnost i ne bojim se, zaključio je Boris Lešić.

Što reći, dođite na Crnu ovcu!