Festival jazz i eksperimentalne glazbe ŠTIKLA, tradicionalni dio programa Ljeta na Kantridi, u ponedjeljak, 20. srpnja, otvorit će Henry Radanović Quartet. Na plaži uz Beach Bar Morski prasac, od 21.30 sati, uz riječkog kontrabasista, skladatelja i vođu sastava Henryja Radanovića nastupit će trubač i svirač krilnice Branko Sterpin, bubnjar Tonči Grabušić te gitarist Zvonimir Radišić.
Kvartet će na Kantridi predstaviti album „Quiet Rising Star“, koji je ove godine osvojio Porin za najbolji album jazz-glazbe. Riječ je o autorskom projektu koji je nastajao kroz godine zajedničkog sviranja, bez velikih gesta i potrebe za brzom potvrdom, upravo onako kako Radanović doživljava jazz – kao tih, postupan rast i trajnu posvećenost glazbi.
S Henryjem Radanovićem razgovarali smo o povratku na Kantridu, značenju naslova nagrađenog albuma, kontrabasu kao temelju i glasu sastava te Porinu koji istodobno zaokružuje jedan glazbeni put i otvara prostor za nastavak.
Henry Radanović Quartet otvara ovogodišnju ŠTIKLU. Nije vam prvi put da svirate na Kantridi, dobro poznajete taj ambijent. Što očekujete od nastupa?
– Očekujemo dobru publiku, kakva nas je na Kantridi uvijek dočekivala, publiku spremnu slušati glazbu koju stvaramo. Ovaj put želimo predstaviti album u koncertnoj izvedbi i ljudima približiti ono što smo snimili, kako su skladbe oblikovane, kako bend zvuči uživo i na koji način tu glazbu prenosimo publici. Za to nam je potrebno upravo takvo lijepo mjesto i publika koja razumije što radimo, odnosno koja je senzibilizirana za jazz. Kantrida nam pruža takav ambijent i zato se veselimo nastupu, započeo je Henry Radanović.
Album „Quiet Rising Star“ ove je godine osvojio Porin za najbolji album jazz-glazbe, ovo će na neki način biti baš njegova promocija?
– Na dodjeli u Splitu bili smo zaista sretni. Iskreno, možda smo se nadali nagradi za kompoziciju ili nekoj drugoj kategoriji, ali nismo očekivali da će se album ljudima toliko svidjeti da će biti proglašen najboljim jazz-albumom godine. To nam je velika čast, ali na neki način i odgovornost. Takva nagrada potvrđuje da je ono što smo napravili prepoznato i prihvaćeno, pa sada tu glazbu treba nastaviti dostojno predstavljati.
Kako je naslov „Quiet Rising Star“ povezan s glazbom i pričom kvarteta?
– Ta bi se fraza mogla prevesti kao neka vrsta tihog uspona ili rasta, nečega što nije nužno u središtu pozornosti. Može se odnositi na umjetnika koji stvara svoja djela, ali pritom ne očekuje da će završiti na naslovnicama, da će svi o njemu govoriti ili da će izazvati opću euforiju. To je prilično tipično za jazz-glazbu. Riječ je o postupnom napredovanju kroz vrijeme i životnoj posvećenosti instrumentalnoj glazbi. Kada se bavimo takvom glazbom, ne očekujemo velike hitove ni mase sljedbenika. To je jedan tih i fin rast, na naš način.
Tako je nastajao i ovaj album. Bend se počeo redovito sastajati oko 2020. godine. Donosio sam dijelove kompozicija na probe, zajedno smo ih razrađivali i postupno tražili zvuk koji će biti naš, ali neće biti pretenciozan. Sve je išlo svojim prirodnim tijekom pa mi se činilo da naslov dobro predstavlja čitavu našu priču.
Kvartet je proizišao i iz dugogodišnjeg zajedničkog muziciranja sa Zvonimirom Radišićem i Tončijem Grabušićem?
– Da, u početku smo svirali u formaciji trija. Kada sam poslije počeo donositi vlastitu glazbu, želio sam uključiti i trubu ili krilnicu. To je bio zvuk koji sam zamišljao za ovaj bend. Posebno sam želio da s nama svira Branko Sterpin. Jako mi se sviđa njegov glazbeni izraz i mislim da se izvrsno uklopio u sastav. Njegov je zvuk postao važan dio identiteta kvarteta.
Kontrabasist je tradicionalno čovjek koji drži temelje sastava, ali vi ste ovdje i skladatelj, aranžer i vođa kvarteta. Mijenja li to način na koji pristupate instrumentu?
– Mijenja ga donekle. U nekim skladbama sviram teme ili protumelodije, što možda nije najčešća uloga kontrabasista, ali tako su moje kompozicije nastale i tako ih čujem. Album sam snimio isključivo s kontrabasom, bez električne bas-gitare. Kontrabas ima poseban zvuk i senzibilitet te čitavoj glazbenoj slici daje određeni duh. Jako volim taj instrument, a otkako mu se posljednjih godina više posvećujem, imam osjećaj da sam još dublje povezan sa samom esencijom glazbe. Naravno, bend nije samo jedan čovjek. Svi zajedno dijelimo glazbu i svatko daje najbolji dio sebe. Svaki član intervenira upravo onoliko koliko je potrebno da skladba dobro zazvuči. To svi osjećamo dok sviramo.
Ove ste godine navršili 60 godina i gotovo istodobno osvojili Porin za vlastiti autorski album. Doživljavate li to kao zaokruživanje jednog glazbenog puta ili početak nečega novog?
– Pomalo i jedno i drugo. Porin sam već dobivao. Za svoj prvi samostalni album „Long Distance“, objavljen 2007. godine, također sam dobio tu nagradu, a Porine sam osvajao i kao član različitih sastava. No to nisu uvijek bili moji autorski projekti. Ovaj je put iskustvo drukčije jer album predstavlja upravo moje skladbe i ideje. U tom smislu možda zaokružuje jednu cjelinu, ali istodobno otvara i pogled prema naprijed. Album se, međutim, nikada ne radi zbog nagrade. Radi se zbog skladbi za koje vjerujete da su dobre. Publika ih može prihvatiti, ali i ne mora. Imao sam i albume za koje sam mislio da su odlični, a prošli su gotovo nezapaženo i nisu dobili nikakva priznanja. Ovaj se put očito poklopio pravi trenutak. Ljudi su čuli ono što radimo i svidjelo im se. To je lijepo, ali najvažnije je nastaviti stvarati i svirati.
Što će publika čuti na Kantridi?
– Predstavit ćemo autorske skladbe s albuma, ali odsvirat ćemo i poneki jazz-standard. Vjerujem da će to biti lijepa i ugodna večer. Ambijent na Kantridi dodatno nas nadahnjuje, a Rijeci ovakvi programi trebaju. Upravo takve večeri čine kulturnu sliku grada i održavaju njegovu jazz-scenu živom.
Koncert Henry Radanović Quarteta podržan je sredstvima Odjela za kulturu Grada Rijeke, kao i Hrvatsske udruge zaštite izvođačkih prava (HUZIP).
Program Ljeto na Kantridi u potpunosti se odvija sredstvima Novog turizma d.o.o.
#Branko Sterpin #Henry Radanović Quartet #Ljeto na Kantridi #Quiet Rising Star #Štikla #Tonči Grabušić #Zvonimir Radišić
