Kad će jazz na Prascu? Pitanje koje Zoran Majstorović često čuje na Kantridi, kako od obožavatelja jazza, tako i od onih koji mu dosad nisu bili skloni. Jazz festival Štikla kroz svojih je petnaest godina postojanja izgradio vjernu publiku željnu svirke za koju Morski prasac možda nije tipično mjesto, ali se na koncu taj spoj ambijenta, etno i avangardnog jazz izričaja, improvizacije i ljetne ćakule ispostavi idealnim.
Festival je 2012. uz Damira Čargonju Čarlija pokrenuo Zoran Majstorović, gitarist, skladatelj, aranžer i multiiinstrumentalist s više od tri desetljeća međunarodne karijere ispunjene suradnjama, gostovanjima i istraživanjem etno, jazz i folk zvuka. Organizacija Štikle je prirodni izdanak njegovog rada, interesa i iskustva, a dovođenje istaknutih međunarodnih glazbenika/ca (Gabrielle Stravelli, Ty Le Blanc, Aleksander Ipavec i Giorgio Pacorig…), kao i okupljanje domaće garde, u publici pristupačan i opušten ambijent, glavna je ideja pokretanja Štikle. Ovogodišnje izdanje koje započinje danas, 20. srpnja specifično je jer je vrlo “riječko”, a festival će u četvrtak u 21:30 zaokružiti Zoran Majstorović i njegov kvartet.
Štikla živi već petnaest godina – koliko se festival kroz godine mijenjao, i gdje je sada?
– Drago mi je da je Štikla opstala sve ove godine, petnaest godina uopće nije malo. Bilo je svakakvih koncerata, uključujući neke potpuno eksperimentalne stvari do primjerice Gabrielle Stravelli koja svira po najprestižnijim klubovima u New Yorku i Broadwayu. Sve su to ljudi koji imaju zamjetne međunarodne karijere, i kul je što su bili dio Štikle.
Izgradili smo kroz godine i publiku na Kantridi. Često sam u lučici, pa me ljudi znaju pitati kad će jazz na Prascu, a riječ je o ljudima koji takve koncerte vjerojatno inače ne bi pohodili. Ipak smo napravili nešto za zajednicu, što mi je drago. Uvijek je to simbioza lokalne publike i svih nas koji organiziramo i sviramo.
Otkad Štikla postoji, ove godine imamo najriječkije izdanje, sva četiri band leadera (Zvonimir Radišić, Denis Razumović, Henry Radanović i ja) su iz Rijeke. To je možda najveća razlika od dosadašnjih izdanja.
Što je onda početna zamisao pokretanja Štikle: dovođenje istaknutih glazbenika, domaćih i stranih, ili izmještanje ovakvog tipa glazbe u netipični prostor otvoreniji za širu publiku?
– Oboje. Važno nam je ugostiti glazbenike/ce koji inače ne bi ovdje imali priliku svirati, ali dogovori se dogode i putem. Kako sam već dosta dugo uronjen u tu scenu, ne samo hrvatsku nego i stranu, pogotovo talijansku, pošto sam tamo studirao i živio 5,6 godina, često mi se ljudi javljaju oko gostovanja. Tako se najčešće i rađaju suradnje u našem jazz svijetu. To je bila moja osnovna misao. U Rijeci je još ljeti sve frekventno, dosta se toga događa, a neke stvari ne možeš planirati puno unaprijed. Sa Štiklom smo uvijek imali slobodu da neke izvođače dogovorimo i samo mjesec dana ranije, jer imamo prostora za njih.
Ljeti navečer ljudi izlaze van, što je također pogodno za jazz atmosferu. Beach bar Morski prasac nije tipično mjesto za to, ali mi smo ga napravili takvim. Ljudi znaju za Štiklu, pričaju o festivalu… I imaju priliku čuti nešto što možda tamo ne bi očekivali.
Tako smo Čarli i ja i pričali u početku, da bi mogle početi dolaziti gospođe u štiklama na jazz koncert na Morskom prascu, tako je i došlo do naziva Štikla.
I tako je nastao i akronim Šumovi Tonovi Improvizacija Kompozicija Logika Apstrakcija. Što ti je od tih pojmova autorski najzanimljivije?
– Sve. Zavisi o kontekstu. Ako sviraš neki straight-ahead jazz, tu nema puno šumova i apstrakcije. Ako sviraš nešto eksperimentalnije s puno efekata, to ima više šumova. Ako sviraš autorsku muziku, dominira kompozicija. Uvijek je kombinacija svega toga. Na svakom koncertu možeš očekivati nešto od toga.
Što da onda očekujemo u četvrtak?
– Na mom koncertu će biti dosta kompozicije i improvizacije. Cijeli je festival ove godine koncipiraniji da nema previše eksperimentalnog, bit će puno autorske kompozicije kod izvođača, tako i kod mene. Ali kao jazz glazbenici uvijek volimo svirati i glazbu naših heroja, poput Johna Coltrainea ili Theloniousa Monka, često sviramo nešto njihovo. No svakako će koncert biti orijentiran na kompoziciju i improvizaciju.
Nakon toliko izvedbi i suradnji iza sebe, koliko ti je danas važnije istraživati novi zvuk, a koliko se oslanjaš na ono što znaš da funkcionira?
– Mislim da istraživanje ne mora značiti da to mora biti nužno apstraktno, lišeno struktura ili obrazaca. Mislim da se može istraživati unutar tih cjelina, uzeti kompoziciju i mijenjati nešto unutar nje. Istraživanje ne mora biti nešto atonalno, može biti i u okvirima folk glazbe, što volim raditi, tražim u njoj ono što je slično, i onda me to zainteresira, pa na tragu toga napišem i svoju muziku.
Mislim da je sve pitanje konteksta, općenito u umjetnosti, da shvatiš kakva je prigoda, s kim i s čim želiš svirati… Sigurno ne bih svirao isti repertoar u koncertnoj dvorani i na plaži gdje ljudi čavrljaju i piju pivu. I nema distinkcije, užitak mi je svirati i u dvorani i pred ljudima koji čavrljaju. Za mene je to najbitnije, shvatiti kontekst u kojem se nalazim.
Utječe li onda značajno kontekst i na improvizaciju, koliko dirigira ambijent?
– U velikoj mjeri dirigira, ponekad i na licu mjesta na pozornici znam promijeniti repertoar, kad vidim kako publika reagira. Nikad ne znaš što te očekuje, možda će puhati jak vjetar, pa tada nećemo svirati baladu koja je tiha, jer će se previše čuti šuštanje vjetra u mikrofon. Prilagođavamo se situaciji. Meni je sve to umijeće improvizacije, pristup i odabir onoga što radiš u okviru situacije. To mora biti i nešto logično, ako mi je ono što radim logično, to će osjetiti i slušatelji. Možda neće znati verbalizirati, ali znat će da su se dobro osjećali. Upravo je to moj zadatak – skužiti kontekst.
Što zvuči kao potpuna kreativna sloboda.
– Da! Taj aspekt improvizacije koji nije znanstveno glazbeni, nego je društven. Okvir uvijek unaprijed postoji, ali platno još nije naslikano.
Što ti je sada i u narednoj budućnosti fokus i proritet?
– Fokus mi je na koncertima koje imam do kraja ljeta. Svake nedjelje imam koncertni ciklus u Udinama, imam koncerte i s JazzIstra orkestrom, tu je i moj sastav; ljeto je dio godine kad najviše sviramo i putujemo. U subotu nastupam i u Kastvu, s legendarnim muzičarem Barryjem Finnertyjem koji je primjerice svirao s Miles Davisom, za to se pripremam… Zato ne stignem sada komponirati, imam ideja oko toga što želim raditi, samo se tome ne stižem posvetiti. Kad si freelancer glazbenik, pogotovo u jazzu, sve radiš sam. Od mijenjanja žice na gitari do prijevoza i organizacije. To je čak i veći dio posla. Ali ideje postoje, o čemu možemo više na jesen.
#intervju #Jazz #Morski prasac #Štikla #Zoran Majstorović
