Malen, ali nipošto skučen prostor Gradske galerije Turnac, smještene u prizemlju Kule Frankopanskog kaštela u samom središtu Novog Vinodolskog, u srijedu navečer bio je dupkom ispunjen. Publike je na otvorenju samostalne izložbe riječkog umjetnika Damira Stojnića „Unidentity: intervencije“ bilo toliko da bi bez problema ispunila i znatno veći galerijski prostor.
I nije došla bez razloga. Turnac je atraktivan prostor sam po sebi, ali Stojnićevi radovi vrlo su ga brzo preuzeli. Izložba koja na prvi pogled počiva na relativno jednostavnom postupku, odnosno intervenciji u već postojeće slike, predmete i fragmente pronađene uglavnom među odbačenim stvarima, otvara mnogo složeniju priču o identitetu, sjećanju, odnosu prema drugome, gubitku i mogućnosti da nešto što je već imalo svoj život dobije novi, a da pritom ne izgubi tragove onoga što je bilo prije.
Upravo je na to na otvorenju upozorila kustosica Katerina Jovanović, istaknuvši kako izložba možda i više nego o identitetu govori o pitanju što uopće znači biti svoj.
Stojnić, pojasnila je, pronalazi odbačene predmete i slike, ulazi u njihove već postojeće vizualne svjetove, nadograđuje ih, spaja i povezuje, ali pritom ne briše ono što je ondje zatekao. Na pojedinim radovima ostaju potpisi prijašnjih autora, tragovi korištenja i cijela povijest predmeta. Upravo zato intervencija ne poništava prvotni rad, nego s njim uspostavlja novi odnos.
– Novi smisao, novi život rada može nastati kada se nešto naše dotakne s nečim tuđim, bez obzira poznajemo li to ili ne, sažela je Jovanović jednu od važnih niti izložbe.
Posebno mjesto u toj priči imaju krojački metar i slagalica, motivi kojima Stojnić suprotstavlja cjelinu i fragment. Krojački metar pojavljuje se kao referenca na njegov „Antibabilon“, svojevrsnu obrnutu sliku biblijske priče o Babilonskoj kuli, dok slagalica pronađena na otpadu predstavlja fragmentirani svijet u kojem pojedinačni dijelovi puni smisao dobivaju tek kada postanu dio cjeline.
Stojnić je publici približio i nastanak pojedinih radova, među kojima i slike šume koju je godinama držao na zidu prije nego što je u njoj, gotovo iznenada, ugledao prostor za vlastitu intervenciju.
– To je bila šuma bez objekta koju sam sedam ili osam godina gledao na svom zidu. Onda sam u jednom trenutku u svojoj imaginaciji vidio gdje bi nešto trebalo biti i počeo slikati, kazao je Stojnić.
Tek je poslije, dodao je, taj rad povezao i s osobnim gubicima koji su obilježili posljednjih nekoliko godina, shvativši da je intervencija na neki način postala izraz osjećaja koje u trenutku nastanka možda nije ni svjesno namjeravao prenijeti.
Govoreći o „Antibabilonu“, Stojnić se vratio ideji razdvajanja i fragmentacije. Babilonska kula u njegovoj interpretaciji nije tek priča o pomiješanim jezicima i ljudima koji se više ne razumiju, nego i slika suvremenog čovjeka.
– Ljudi su se odvojili jedni od drugih, ali danas su se odvojili i od samih sebe, naglasio je.
Upravo zato slagalica, kao simbol fragmentiranog svijeta, kod Stojnića nije samo formalni element. U vremenu tehnološkog ubrzanja i umjetne inteligencije ona postaje podsjetnik na potrebu ponovnog povezivanja – s drugima, ali i sa samima sobom.
Izložba „Unidentity: intervencije“ pritom ne pokušava ponuditi konačne odgovore. Katerina Jovanović opisala ju je kao otvoreni odnos između vlastitog i tuđeg, fragmenta i cjeline, poznatoga i onoga što tek treba otkriti. Publiku je zato pozvala da radovima pristupi bez unaprijed zadanih tumačenja i u njima pokuša pronaći nešto vlastito.
A upravo se takav način gledanja možda pokazao najboljim i tijekom otvorenja. Stojnićeve intervencije nisu agresivne, ne pokušavaju nadglasati ono što je bilo prije njih. Ponekad su gotovo neprimjetne dok se pogled ne zadrži dovoljno dugo. Tada odbačena slika prestaje biti tek pronađeni predmet, a tuđi trag i autorova intervencija počinju funkcionirati kao jedno novo djelo.
U tome je možda i najveća vrijednost ove izložbe. Stojnić predmetima koje je netko odbacio ne daje samo novu estetsku funkciju. On njihov prethodni život ne skriva, nego ga prihvaća kao sastavni dio novoga identiteta.
Baš kao i kod ljudi, moglo bi se dodati, ono što smo bili ne nestaje onoga trenutka kada postanemo nešto drugo.
Izložba „Unidentity: intervencije“ u Gradskoj galeriji Turnac ostaje otvorena do 23. kolovoza.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
