Uvodni statični kadar materijalizira prostranstvo nebeske modrine. Ali mi nismo u prirodi, već u velegradu. Vidimo gusto i široko povezane zgrade bez kretanja i treperenja života. Promatramo trenutke svitanja. Svuda je mir i tišina. Na udaljenim rubovima zapažamo odraze sunčeve svjetlosti, a zatim u kadru ugledamo ljudsko lice kao da je izniklo iz oblaka. Zračni duh. Nepoznata utvara uskoro zadobije tijelo, golo do pojasa, i prizor bukne u crvenkastoj žarkoj tjelesnosti. Upoznali smo Adama, središnji lik filma Stranci scenarista i redatelja Andrew Haigha. Adam u gotovo svakom kadru djeluje smireno i suzdržano iako je izložen iskustvima koja nisu većinska, za mnoge neprihvatljiva, a vode u potpunu nevjerojatnost. U velikom neboderu gdje stanuje, Adam upoznaje relativno mladog muškarca Harryja i oni postaju ljubavnici. Redatelj Andrew Haigh njihov seks ne smatra neprirodnim ili perverznim, zato tu nema pornografske razmetljivosti ili bilo kakvih pretjeranosti, jer, naposljetku, Adamova homoseksualnost nije fabularna srž filma.
Adam komunicira s mrtvim roditeljima. To nije puko općenje kao što je, uvijek dvojbeno, prizivanje duhova pokojnika na spiritističkim seansama. On je s njima u životnom istinski privrženom i radosnom doticaju. Adam je kao adolescent izgubio u prometnoj nesreći oca i majku. Redatelj nam ne govori je li Adam već ranije stupio s njima u dodir. Jednog dana, Adam je u šetnji okružen zelenilom, kad ugleda nekog čovjeka koji mu glavom da znak – kreni sa mnom. To je otac koji će ga odvesti u roditeljsku kuću. I oni razgovaraju. Roditelji žele znati kako mu je gdje živi, čime je zaokupljen. Jesu li roditelji svjesni da nisu živi? To nije posve razvidno. Kao ni Adamova spoznaja o tome postoje li otac i majka doista sada, živi. Jer oni izgledaju onako kako ih je Adam zapamtio u djetinjstvu. Njihova vanjština ne zastrašuje. Kad ih ugledamo nema nikakvih prethodno izvedenih optičkih i zvukovnih promjena, nikakva uznemirujuća glazba ne daje naslutiti da oni nisu živi. Adam nema uvid u zagrobni život oca i majke budući da su oni tu u punom i prisnom kontinuitetu življenja. Koegzistenciju živih i mrtvih prikazao nam je Ingmar Bergman u filmovima Krici i šapati i Fanny i Alexander kao nastavak ljudske boli, patnje i torture. Smrt se igra s ljudima i oživljuje prividno njihove bližnje. Kod Alejandra Amenabara u filmu Uljezi, s izvrsnom Nicole Kidman, do kraja ne znamo tko je živ, a tko mrtav. I to je pravi horror. U Strancima horrora nema ni u tragovima.
Redatelj Andrew Haigh je Strancima dao vizualno obilježje običnog i svakodnevnog. Takav je i fizički izgled aktera nezamjetljivih umornih ljudi iz vlakova i liftova. Nose neupadljivu odjeću na rubu otrcanosti. Takve marginalne ljude znamo vidjeti u filmovima Mikea Leigha. Obitavaju u malim stanovima s neprivlačnim pokućstvom bez udobnosti i uživanja u domu. Neboder u kojem žive Adam i Harry je kutija arhitektonske industrije. Prava mu je suprotnost mala obiteljska kuća Adamovih roditelja. Kuća iz bajke. Povlašteni objekt za sanjarenje. U Strancima nalazimo malo likova, malo radnje, malo različitih prostora. I taj realistički minimalizam je posve dostatan za održavanje gledateljske pozornosti. Redatelj gdje god može slavi život. Uvodni kadar je veliki pozdrav životnom postojanju. Haigh suosjeća s protagonistima zato mu je kamera često vrlo blizu njihovim licima. U filmu nema dramatičnosti, nema napadnih ili pretjeranih poteza u montaži i pokretima kamere, glumačkim replikama i gestama. Iznimka je scena iz noćnog kluba gdje je Adam poslije uzimanja alkohola i kokaina doživio mentalni krah prikazan u grotesknom i jezivom tjelesnom izobličenju kao na cirkuskim zrcalima ili slikarskim platnima Francisa Bacona. Nema neprijateljstava, ali ni monotonije. Htijenje za ljubav je tematski stožer Stranaca. Zato nije slučajno da je glazba sastava Frankie Goes to Hollywood muzički identitet filma. Homoseksualnost i nevidljivim čudom oživljeni pokojnici tvore sukladno i poticajno naracijsko prožimanje i zato su Stranci, naizgled mali film, vrijedni blagonaklone gledateljske pozornosti.
|Film|
