Novootvorena V.B.Z.-ova knjižara na Korzu otvorila je svoja vrata i prvom velikom gostu. Predstavljanje knjige „Bejturan i ruža” poznatog bosanskohercegovačkog i američkog pisca Aleksandra Hemona je jučer, 8. srpnja, napunilo prostoriju knjižare namijenjenu ovakvim događajima. U njoj nije nedostajalo sparine, ali ni znatiželje i entuzijazma oko Hemonovog zadnjeg romana. Razgovor je moderirao Drago Glamuzina, u njemu je sudjelovao i Ivica Đikić, i premda je fokus bio na romanu, Hemon je govorio i o svom angažmanu u filmu „Matrix”, radu na Sveučilištu Princeton i važnosti glazbe i suradnje u njegovu životu i stvaralaštvu.
Roman „Bejturan i ruža” prvo je nastao na engleskom jeziku, pod nazivom „The World and All That It Holds”. Riječ je o epskoj priči koja počinje u Sarajevu 1914. kada glavni junak romana, Sarajlija Rafael Pinto, svjedoči atentatu Franza Ferdinanda. Pinto je potom poslan u Galiciju, u jeku rata zaljubljuje se u još jednog Sarajliju Osmana, da bi na koncu prošao kroz cijeli niz turbulentnih situacija kojima autor kroji priču o izgnanstvu, ratu, ljubavi i bezdomnosti. Drago Glamuzina je u uvodnom djelu istaknuo i kako je to priča o Sarajevu, čime je Hemon napisao još jedan veliki roman o svom gradu. Proces nastajanja romana je bio dug, ispričao je autor, a započeo je međuostalom i pronalaskom kazete sefardskih pjesama „Memories of Sarajevo” Flory Jagode. Hemon je kazetu pronašao još 90-e, i htio je pronaći način da glazbu i taj svijet koji je potpuno nestao uključi u svoj narativ. „To je ono što genocid čini, izbriše ne samo pojedince nego čitavu kulturu i čitav svijet. To se sada dešava u Gazi”, rekao je. Stvaranje romana zahtijevalo je i iscrpno istraživanje o zarobljeničkim logorima u centralnoj Aziji, prelaženju pustinje, ratovima u Šangaju, i drugim mučnim stvarima kojima je Hemon u opisivanju pristupio prilično direktno i naturalistički. Na pitanje o tome je li mu to bilo teško pisati, Hemon je odgovorio da smo i sada izloženi takvim zvjerstvima. Također, pisanje podrazumijeva i aktivno zamišljanje. To dakako nije ugodan čin, ali je nužan i ključan za zadržavanje autentičnosti. „Morao sam zamišljati kako to izgleda, što se desi kada u rov u Galiciji udari granata. I morao sam to opisati na drugačiji način, između slike i čovjeka postoji ta granica, otuđenje, a ovo se sve dešava u unutrašnjosti tvog uma. To je i taj implicitni ugovor koji mi kao pisci pravimo s tekstom i sa svojim likovima – da ne smijemo lagati. Ne zato što će netko otkriti da se laže, nego zato što je meni teško zamisliti da će čitatelj vjerovati u istinitost iskustva tih likova ako ja zataškavam to iskustvo zato što mi je neugodno i neprijatno pisati o tome. Ako se libim i nemam snage i mogućnosti pisati o nekim stvarima, onda to više nije umjetnost nego razonoda i zabava”, naglasio je Hemon.
Kako je Glamuzina primijetio, ljubav između Osmana i Pinta je ono što pomaže glavnom liku da svo to ludilo i preživi. Ljubav je kompleksnija od nostalgije, objasnio je Hemon, jer nije izmaštana i ukorijenjena je u ljudskim tijelima. Tematika istospolne ljubavi ukorijenjena je i u sevdah, spomenuto je kasnije u razgovoru, i utoliko mu je više glazba Damira Imamovića pomogla oživjeti priču na drugi način. Hemon je Imamoviću, inače jednom od najcjenjenijih sevdah muzičara novije generacije, slao svoja poglavlja na temelju kojih je Imamović kreirao svojevrsni soundtrack romana. Album je objavila prestižna američka izdavačka kuća Smithsonian Folkways, a upravo je od jedne od pjesama i preuzet naslov prijevoda romana. Hemon je pričao i o vlastitom bavljenju glazbom, istaknuvši kako glazba nudi jedan element kojeg književnost nema: trenutak dijeljenja i iskustvo zajedničke radosti. Ona i nastaje kao produkt suradnje, a suradnju je Hemon izdvojio kao važan dio svog djelovanja i stvaralaštva. To ga je dovelo i u veliki projekt pisanja scenarija za seriju „Sense8” i film „Matrix: Resurrections”, a određeni oblik suradnje i kontakt s ljudima ostvaruje i u svom profesorskom poslu na Princetonu kojeg, ako već mora imati posao, smatra najboljim poslom. Hemon nam je tako na prizeman i duhovit način dao do znanja da uistinu radi ono što voli i želi, te da je okružen ljudima s kojima to može dijeliti, a kako pokazuje u romanu „Bejturan i ruža”, ljubav je ključni element u pobjeđivanju i preživljavanju ludila ovog svijeta.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
