Antifašizam je antimilitarizam: Tko profitira kada se skladišta napune oružjem?

U Caffe baru TOR pri Slovenskom domu KPD Bazovica održana je šesta tribina iz ciklusa posvećenog suvremenim čitanjima antifašizma pod nazivom „Antifašizam je antimilitarizam“. Nakon tematskih večeri o Bologni, Španjolskom građanskom ratu, Korčuli, Šibeniku i odnosu antifašizma i Crkve, ovoga puta gostovali su slovenski aktivisti i intelektualci – Peter Korošec, Barbara Rajgelj i Monika Weiss.

Središnja teza večeri bila je jasna: militarizacija Europe i jačanje obrambene industrije ne mogu se promatrati izvan šireg kapitalističkog okvira, a fašizam i autoritarizam predstavljaju odgovor sustava u krizi. Da je tema zanimljiva najbolje potvrđuje odaziv, u TOR-u se, sportskim rječnikom, tražilo “mjesto” više.

Peter Korošec iz ljubljanskog A-Infoshopa i AKC Metelkova mesto naglasio je kako militarizam vidi kao sustav i industriju koja kroz institucije i ideološke aparate gradi legitimitet za, kako je rekao, „antinarodne politike“.

– Rat je protiv naroda. Govorimo o kapitalističkim ratovima i ekonomskim interesima. Hegemonija Zapada izgrađena je na ratu, nasilju i eksploataciji, ustvrdio je Korošec, iza kojega je više od dvadeset godina aktivističkog rada.

Govoreći o aktualnim globalnim sukobima, posebno je istaknuo rat u Gazi, kritizirajući zapadne medije i političke strukture zbog, kako je naveo, hipokrizije i ratne propagande.

– Istina je prva žrtva svakog rata, rekao je Korošec, dodajući da povećanje proračuna za obranu u Sloveniji i militarizacija obrazovnog sustava pokazuju kako se rat normalizira te ustvrdio da se fašizam javlja i kao politički izraz kapitalističkog sustava u krizi.

– Kapitalizam može živjeti u liberalnoj demokraciji, ali i u autoritarnom okviru. Kada trune kapitalizam, smrdi po fašizmu, zaključio je Petar Korošec.

Barbara Rajgelj, pravnica i docentica na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani, govorila je o iskustvima slovenske civilne scene, od neonacističkog napada na ljubljanski prostor Pritličje 2009. godine do osnivanja Pravne mreže za zaštitu demokracije 2021. godine.

Navela je da je mreža, koju su pokrenule organizacije za ljudska prava i okoliš, uspjela osporiti kažnjavanje prosvjednika tijekom pandemije pred ustavnim sudom. Upozorila je i na „fašizaciju društva“, koja se u Sloveniji, prema njezinim riječima, periodično manifestira, u posljednje vrijeme ponajviše kroz zakonodavne inicijative usmjerene prema romskoj zajednici nakon nasilnog incidenta u Novom Mestu, ali i kroz militarizaciju obrazovnog sustava.

– Škola mora biti prostor mira, a ne regrutacije, rekla je Rajgelj, referirajući se na organizirane posjete učenika vojno-industrijskom sajmu u Celju.

Rajgelj zajedno sa suradnicima u Pritličju od 2015. godine organizira festival Grounded, koji svake godine obrađuje drugu temu, a prošlogodišnja je bila – otpor.

– Jako sam kritična prema Sloveniji, ali moram reći da živim u državi u kojoj se takav festival može održati. U Njemačkoj to sigurno ne bi bilo moguće. Ugostili smo ljude iz Njemačke koji u Njemačkoj o tim temama ne mogu govoriti. To ne znači da smo super država, dodala je Rajgelj, podsjetivši na snažno prisustvo desnice predvođene Janezom Janšom, koja u pravilnim vremenskim ciklusima pronalazi novu metu, od „Izbrisanih“ naovamo. Prema njezinim riječima, sljedeće bi na udaru mogle biti nevladine organizacije.

– Ako na izborima pobijedi Janša, nevladine organizacije bit će dekapitirane, zaključila je Rajgelj.

Novinarka tjednika Mladina Monika Weiss fokusirala se na europski kontekst, posebno na Strategiju ReArm, koja je nakon političkih prijepora preimenovana u program Readiness 2030, vrijedan, kako je navela, 800 milijardi eura.

– Militarizacija nije fikcija. Mi smo već unutar tog procesa, rekla je Weiss.

Navela je kako je na NATO summitu u Haagu dogovoreno povećanje izdvajanja na pet posto BDP-a za obranu te upozorila na rast vrijednosti dionica obrambene industrije, osobito američkih kompanija.

– U svim dokumentima govori se o obrani, nikada o napadu. Koriste se eufemizmi poput „dvostruke upotrebe“ – nije riječ o sredstvima za masovno uništenje, nego o „nužnoj opremi“. Sve se tako prodaje. A što je realnost? Prihodi tvrtkama koje proizvode oružje na povijesno su visokim razinama, a među prvih pet tvrtki s najvećim prihodima četiri su iz SAD-a. To također nešto govori, naglasila je Weiss.

Govoreći o konkretnim primjerima iz Slovenije i regije, osvrnula se i na poduzetnika Dušana Šešoka, o kojem je nedavno pisala u Mladini. Podsjetila je na njegov poslovni put iz razdoblja tranzicije, uključujući preuzimanje Iskre kroz model otkupa dionica, te ga smjestila u širi kontekst. A u tom je kontekstu spomenula i planove povezane s riječkim brodogradilištem 3. maj, koje bi, prema najavama, moglo biti uključeno u proizvodnju za vojnu industriju.

– A što se događa kada se skladišta napune oružjem? Ako razmišljamo logikom kapitalizma, onda imamo ponudu i potražnju. Kada se skladišta napune oružjem – što je ponuda? Ponuda je – rat, zaključila je Monika Weiss, dodajući da se proces militarizacije u Europi odvija uz široki politički konsenzus, dok se kritički glasovi marginaliziraju ili svode na sigurnosnu retoriku.

U raspravu se uključio i bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Upozorio je na povratak vojne industrije u riječki prostor kroz povezivanje Lürssena i Rheinmetalla te na moguće sigurnosne rizike. Iz publike je pritom postavljeno i pitanje političke odgovornosti za dolazak, u prvom redu, Lürssena u Rijeku.

Istaknutu fotografiju snimila Marta Ožanić