Art|

Antoine de Ville se kroz ilustraciju vratio na pulski Kaštel 

Pulski Kaštel na svojim leđima nosi veliku priču, vrlo usko povezanu s nastankom Pule kakvu poznajemo danas. Protekle su godine, brojna previranja, političke odluke i razne društvene okolnosti dok nije poprimio izgled kakav čuva i danas. A za taj izgled najzaslužniji je Antoine De Ville, francuski projektant iz 17. stoljeća. 

Nedavno je ovaj iznimno cijenjeni vizionar dobio još jednu počast u Puli, naime, street umjetnik Vedran Štimac (Polite BastART) izradio je njegovu ilustraciju koja će sada krasiti prostor Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, koji se nalazi upravo na Kaštelu.

U muzeju oduševljeni

Ilustracija je predstavljena povodom ovogodišnje Noći muzeja, a u Povijesnom i  pomorskom muzeju oduševljenje i zahvalnost nisu skrivali. Gracijano Kešac, ravnatelj muzeja, kazao nam je da je suradnja s Vedranom Štimcem bila vrlo inspirativna, ugodna i profesionalna, te da se njihova želja da približe street art muzejskoj publici tijekom Noći muzeja pokazala kao uspješan potez. Odabir Vedrana nametnuo se sam po sebi, kaže, jer je rodom iz Pule pa je već i ilustrirao mnoge povijesne ličnosti značajne za to područje.

“Njegova interpretacija Antoinea De Villea, inženjera i projektanta pulskog Kaštela iz 17. stoljeća uspješno je spojila suvremenu umjetnost s povijesnim kontekstom. Rad će dobiti istaknuto mjesto unutar našeg muzeja, bit će postavljen na zidu, na šetnici prema kuli u utvrdi Kaštel. Ovo je prvi rad koji će se ostvariti kroz ovaj vid atraktivne umjetnosti, a u budućnosti ih planiramo još te vjerujemo da će se ova uspješna suradnja nastaviti”, kazao nam je Kešac.

Vedran Štimac. Snimio: Aleks Đakovski

Važnost odmicanja od brze konzumacije

“Cijela ideja krenula je iz razgovora s Katarinom Pocedić, kustosicom muzeja, kada su me pozvali da tijekom Noći muzeja napravim street art komad kao dio programa. Ja sam odmah predložio da, kad već radimo nešto, pokušamo napraviti rad koji neće biti samo jednokratna intervencija, nego nešto dugotrajnije – nešto što će se prirodno uklopiti u eksterijer muzeja i biti stalno vidljivo posjetiteljima”, rekao je Vedran Štimac. 

“Navikli smo danas stvarati za kratki rok trajanja, za brzu konzumaciju. Ovdje mi je bilo važno napraviti suprotan korak. Tako smo, inspirirani likom Antoine de Villea, postigli lijep kompromis – muzej je dobio još jednu ‘stavku’ u svom inventaru, a grad jedan novi podsjetnik bogatoj povijesti u javnom prostoru”, objasnio je Vedran.

Izazovan projekt

Priča nam nadalje kako mu je projekt bio dosta izazovan, prvenstveno zbog tehnike i samog procesa. Sve je, objašnjava, krenulo spajanjem dviju vodootpornih šperploča, koje je na spojevima zabrtvio silikonom. “Nakon toga je cijela površina prefarbana bojom za beton u jednoj osnovnoj nijansi, a zatim sam, nakon sušenja, suhim kistom nanosio druge tonove kako bi podloga dobila dojam patine i starosti.

Sama ilustracija nastajala je tijekom nekoliko dana, sloj po sloj. Za kraj sam koristio lak na vodenoj bazi u koji sam zamiješao različite pigmente i nanosio ga u više prolaza, kako bih naglasio pojedine segmente i zadržao taj ‘starinski’ štih. Finalni korak bio je bezbojni zaštitni lak, da ploča izdrži što više pulsko vrijeme i uvjete i neuvjete”, kaže, ističući da mu je najveći izazov bio upravo balans odnosno kako dobiti osjećaj povijesne težine, a da rad i dalje ostane suvremen i čitljiv.

Kontekst djela u turbulentnoj sadašnjosti

Upitali smo ga i što njemu kao Puležanu znači ovaj projekt.

“Općenito sam ljubitelj povijesti jer nas ona uči kako se nositi sa sadašnjošću i budućnošću, ali i kako predvidjeti i pokušati izbjeći neke tmurne i loše trenutke iz prošlosti. Iako su sve te ličnosti i događaji iza nas, oni nam pomažu razumjeti kontekst vremena u kojem živimo.

Lokalna povijest mi je posebno bliska, jer živimo u gradu koji ima nevjerojatno bogatu prošlost. Dok sam radio De Villea, stalno mi se vraćala misao koliko je ljudi različitih nacionalnosti i društvenih slojeva prošlo kroz Pulu, koliko ih je doživjelo uspone i padove, divilo se jutrima u pulskoj luci i odlazilo na počinak uz zrak natopljen morskom soli”, ispričao nam je Štimac.

Kroz priču o tome kako je kroz ilustraciju povezao De Villeovu viziju s današnjom Pulom, govori nam kako su De Villea Mlečani angažirali jer je u to vrijeme bio jedan od najboljih arhitekata za projektiranje utvrda pa je tako nastao i Pulski Kaštel. “Naravno, tadašnji kontekst bio je potpuno drugačiji: utvrde su služile obrani gradova i imale jasnu simboliku moći i zaštite”, priča osvrćući se na današnji svijet i egzistenciju.

“Danas živimo u turbulentnom vremenu, stalno bombardirani sadržajima koji sugeriraju da nam je egzistencija ugrožena – što na mnogim dijelovima planeta, nažalost, i jest stvarnost. Ali mislim da Pula, kakva je bila kroz povijest, treba ostati otvorena dobrim idejama i dobrim ljudima. Kroz ilustraciju sam pokušao zadržati snagu njegove vizije, ali je prevesti u jasan jezik ilustracije”, priča nam Vedran, koji je na upit koliko mu je važno da umjetnost “živi” s prirodom i s vremenom odgovario:

“Rad će izdržati koliko izdrži – ipak je riječ o drvetu, bez obzira na svu izolaciju. Ali baš mi je važno njegovati segment javne umjetnosti. Tada umjetnost postaje dostupna i ljudima koji možda ne zalaze često u galerije. Ona ulazi u svakodnevicu, potiče promišljanje, razgovor i razmjenu mišljenja. A samim time nas i educira, često puno suptilnije nego klasični izložbeni prostor”, kazao je. 

Foto Polite BastART

Ilustracija – most između prošlog i sadašnjeg

A kada je riječ o pitanju uloge suvremene ilustracije u očuvanju baštine, Vedran nam priča kako je ilustracija povijesno jedan od ključnih alata za bilježenje svakodnevice i povijesnih događaja te da interpretira stvarnost trenutačnim generacijama, igra se s maštom promatrača, ali istovremeno ostavlja trag i za one koji dolaze poslije.

“U tom smislu, suvremena ilustracija može biti most između prošlog i sadašnjeg, između činjenica i emocija. Ne mora nužno doslovno prepričavati povijest; može je nadograditi, prevesti u novi vizualni jezik i pomoći da ona ostane živa, relevantna i prisutna u kolektivnoj svijesti”, zaključuje Vedran Štimac. 

O Antoineu de Villeu i njegovoj važnosti za Pulu

Brojni su istarski povjesničari, uključujući pokojnog Miroslava Bertošu, jednog od najutjecajnijih hrvatskih historiografa, pisali o utjecaju Antoinea de Villea na stvaranje pulskog Kaštela, ali i o njegovom utjecaju na Pulu u koju je došao krajem 1629. godine. To je ujedno bila ključna prekretnica u sustavnom utvrđivanju grada i luke, ali i širi zaokret u mletačkoj vojnoj politici u Istri. Nakon razaranja i slabosti koje su razotkrivene tijekom Uskočkog rata (1615. – 1617.), Mletačka Republika postala je svjesna da dotadašnje, pretežito srednjovjekovne utvrde istarskih gradova više ne odgovaraju novim vojnim i političkim okolnostima, osobito u kontekstu sve napetijih odnosa s Habsburzima.  

Pula je pritom prepoznata kao strateški iznimno važna točka: smještena na dnu istarskog poluotoka, približno na pola puta između Venecije i Zadra, s iznimno sigurnom i dubokom lukom, izvorima pitke vode i prirodnom zaštitom od vjetrova. Unatoč toj važnosti, grad dotad nije imao suvremenu obrambenu strukturu, što je Veneciju potaknulo na odluku o izgradnji nove bastionske utvrde.

Zbog toga je u Pulu pozvan Antoine de Ville, u dokumentima često spominjan kao “ingegnero francese”, već tada ugledan europski vojni inženjer, autor traktata o fortifikaciji i osoba visokog ugleda u vojnoj hijerarhiji. Njegov dolazak bio je izniman jer je označio uvođenje stranih te ujedno i praksu koja će se u narednim desetljećima sve više učvršćivati. 

De Ville nije bio tek tehnički izvršitelj postojećih ideja, nego autor konačnog projekta i modela pulske utvrde, kojim je zaključena višegodišnja rasprava o načinu obrane grada i luke. Osim vojne funkcionalnosti, De Ville je pulsku utvrdu shvatio i kao arhitektonski reprezentativan objekt, uvodeći jedinstvenu koncepciju u kojoj je fortifikaciju interpretirao kroz elemente klasičnog arhitektonskog reda. Time je Pula dobila ne samo snažan obrambeni sustav, nego i rijedak primjer spoja vojne arhitekture i estetskih načela ranog novog vijeka.

Zahvaljujući De Villeovu dolasku i njegovu projektu, Pula je ušla u krug strateški planiranih i suvremeno utvrđenih gradova, čime je potvrđena njezina dugoročna važnost u nadzoru Jadrana i pomorskih putova.

Foto Polite BastART

Istaknuta fotografija Polite BastART

#Antoine de Ville #Gracijano Kešac #ilustracija #Pulski Kaštel #Vedran Štimac

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh