Otkuda krenuti?
Svaki arheolog i povjesničar iz Rijeke, ako struku i poštenje stavlja ispred novca, pati od frustracije kad prolazi centrom Rijeke. Neminovno je. Jer znaš koje se blago krije i kako je tretirano. Samo od nekih: Fenice, Principija, Kalvarija, mozaik i zid Pul Vele Crikve, mađarska skladišta, nepotrebna novogradnja koja sakriva Kosi toranj ecc.
Zbog davnih prijašnjih devastacija u ime razvoja kada su komunističke vlasti zamijenile uništene zgrade iz 2. Svjetskog rata sa šakama u oko ala Igor Emili[1] (npr. zgrada Jadroagenta) do nedavnih fušeraja neoliberala radi servisiranja kapitalu, propušteno je istražiti i prezentirati iznimno bogatu kulturnu baštinu koja seže u dva tisućljeća davnine. Pogotovo je izgubljen trenutak prezentiranja kasnoantičke Tarsatike kada je naš grad bio izrazito bitan za obranu Rimskoga Carstva i time s infrastrukturom iz tog nesigurnog, ali zanimljivog razdoblja.
Politiku ne možemo odvojiti od brige za kulturnu baštinu. Ona ne nastaje i ne nalazi se u zrakopraznom prostoru. To znači da ćemo se morati dotaknuti nositelja odluka u našem gradu. Često se na društvenim mrežama ljudi desnog svjetonazora žale da Rijeku kontinuirano uništavaju od 1945. time želeći optužiti „komuniste“ u ovo naše doba u kojoj su Slavko, Vojko i Marko – „boljševici“.
Postaviti krivu dijagnozu našem problemu znači samo produbiti ga. Neslavni trojac nisu i ne mogu nikako biti komunisti jer su po svemu što podučava politološka znanost neoliberali u svemu osim u imenu, postavljanju zastava duginih boja na balkonu Korza 16 i prigodničarskom antifašizmu iza kojeg nastupa domjenak. Istovremeno tu je nebriga oko ljudi koji kopaju kontejnere u potrazi za ambalažom i hranom što je ujedno i generator fašizma[2].
Neka vas crveni logo ne zavara. Neoliberalna doktrina zahtijeva što manje upliva države i smanjivanje usluga i time standarda jer će se tržište „samoregulirati nevidljivom rukom“. Zato rasprodaja i renta gradske imovine (teren kolodvora), slijevanje javnog u privatno, smanjivanje i stagniranje plaća operativca (vozača Autotroleja, radnika iz Čistoće), dizanje plaća i protekcija podobnih i stoga nesposobnih rukovodećih kadrova, pogodovanje sumnjivo ili nemoralno stečenom kapitalu, pomanjkanje razvojne vizije, bilo kakve proizvodne djelatnosti, osim fatamorgane zvane kreativna industrija. I nikakav sluh za strukovnjake (koje ne želim imenovati kako im se političari ne bi svetili) pa i Autora ovih redaka[3].
PONOVNI PAD RIJEČKIH ZIDINA
Kako je jednom Ranko Starac rekao, Rijeka je imala tijek zidina u obliku krumpira (sl.2). Na neravnom terenu poput Primorskog gdje se moraš prilagođavati to nije ništa čudno. Zapadne zidine su se nalazile ispred ulice Frane Supila i Trga 128. Brigade HV, zatim iza Korza, ulica Ante Starčevića, ulica Pavle Ritera Vitezovića, Agatićeve ulice (Sl.4. gdje preostali dio stoji in situ) pa kroz trg Ivana Klobučarevića na ulicu Žrtava Fašizma i zatvara se na uglu s ulicom Franje Supila. I dan danas ulica Pomerio (od latinskog post moerium– „poslije zidina“) podsjeća na znanje o postojanju zidina u pučkoj memoriji. Unutar tih zidina nalazio se antički grad s glavnim ulicama cardo i decumanus od kojih potječu sve ostale i koje tvore uglove od 90 stupnjeva svojstveno rimskom urbanizmu. Arheološkim iskopavanjima potvrđeni su domusi (višestambene zgrade antičkog svijeta), terme, kasnoantička bazilika, vojno zapovjedništvo Claustre Alpium Iuliarum. Izvan zapadnih (Neboder-Beretich) i istočnih zidina (HKD) nalazile su se nekropole kako to biva za rimski svijet.
Slika 1. Najraniji prikaz položaja antičke Tarsatike na Tabuli Peuntigerijani. Kopija 13.st. od originala iz 4.st. n.e.[4]
Slika 2. Topografska karta antičke Tarsatike s tijekom zidina i drugim istraženim objektima u Starom gradu (izvor: NOVA ARHEOLOŠKA KARTA ANTIČKE I RANOSREDNJOVJEKOVNE TARSATIKE, Palma KARKOVIĆ TAKALIĆ, Petra PREDOEVIĆ ZADKOVIĆ, Josip VIŠNJIĆ, Histria Archaeologica 45/2014).
Rimske su zidine prvi put pronađene 1904.tijekom demoliranja Kaštela na čijem su mjestu sada sud i zatvor. Toponim je ostao. Roberto Gigante ih istražuje po prvi put 1914. na zapadu i sjeveru Staroga grada u visini od 2 metra.
Još jedno otkriće pokazalo se tijekom iskapanja Korza, kada su otkrivena dva paralelna zida duga 20 metara i međusobno udaljena 7 metara, jedan debljine 1,80 metara, a drugi 2 metra. Između zidova nalazila se kompaktna ispuna koja je sadržavala ostatke keramike (amfore, svjetiljke, crjepovi i druge antičke posude, materijal iz 1.i 2. stoljeća n.e.) tako da je bedem imao ukupnu debljinu od 10 metara. Ti bedemi se mogu datirati u 4. stoljeće naše ere i otkrivaju potrebu za obranom u nemirnom vremenu[5]. Istraživanje provedeno 1953. potvrđuje nastavak zidina od Vijećnice do Gradske ure.
Prema istoku (u Ulici A. Starčevića) ponovno se pojavljuju rimski bedemi 1955. prilikom izgradnje zgrade “Brodomaterijala” kao i novim arheološkim istraživanjima u nastavku iste ulice 1969.: unutarnjim i vanjskim dijelom bila je sastavljena od redova obrađenog kamena (sl.3).
Slika 3. Rimski bedemi u ulici Ante Starčevića.
Slika 4. Zadnji ostatak riječkog bedema in situ. Na početku Agatićeve ulice u smjeru Klobučarićevog trga.
Slika 5. Kulturocid riječke materijalne baštine. Razrezane zidine deponirane pored lapidarija Pul Vele Crikve.
Slika 6. Kulturocid. Betonski zidić pored grozne novogradnje pokazuje na tijek kojim je išao bedem.
MUKA SREDNJOVJEKOVNOG BEDEMA NA KLOBUČARIĆEVOM TRGU
Kulturna baština ne treba biti zastoj za život. Naravno da je bolje izgraditi bolnicu negdje, dokumentirati arheološke ostatke i ukloniti ih radi potrebe javnog dobra. Rijetki su gradovi koji su nakon Napoleonskih ratova sačuvali svoje zidine. U doba francuske revolucije srednjovjekovne zidine su bile simbol feudalnog režima ili u neka mirnodopska vremena zajednica više ne osjeća potrebu da se sakriva iza zidina. Zato je sasvim razumljivo kako su zidine postale dio kuća u Mošćenicama, Plominu, Brseču, Kastvu pa i u Rijeci. Ali ono nerazumljivo je kada se privatni interes postavi ispred javnog i toga još pomognu realizirati predstavnici Grada Rijeke. Tragedija ponašanja[6] prema srednjovjekovnom zidu je najopipljiviji primjer kako gradske vlasti vide nepokretnu kulturnu baštinu našega grada. Godinama je taj bedem bio napušten usred lokve, iza ograde. Nakon toga, dobili smo obećanje da ćemo dobiti gradsku knjižnicu i valorizirani zid ukoliko se privatniku dopusti gradnja garaže[7]. Dobili smo garažu s betonskim stupovima koji naliče na groblje. Zatim, novogradnju koja prikriva nekadašnju katedralu i Kosi toranj kojim se toliko ponosimo. Sve to uz emocionalnu ucjenu da djeci bude dobro. Djeca su dobila 100 kvadrata kaveza koji više podsjećaju na kakav koncentracijski logor nego na igralište. A srednjovjekovni zid je raspiljen na komade i naslonjen na zid lapidarija Pul Vele Crikve i neće biti prezentiran na svom izvornom mjestu jer projektanti nisu predvidjeli da prostor ispred novogradnje (sl.6) može podnijeti težinu bedema[8]. Znači nikad nije bila ni namjera da se jedini preostali dio zidina valorizira već da se zaradi na prostoru. Riječani su ponovno nasamareni.
Nastavljamo s odnosom prema Claustri Alpium Iuliarum na Principiji, Kalvariji i Svetoj Katarini.
[1] Nije sve Emilijevo loše ali nikako mu nije mjesto u Starom Gradu
https://moja-rijeka.eu/rijeka_biografije_emili_igor.html
[2] https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/obersnel-izabran-za-predsjednika-udruge-antifasistickih-boraca-i-antifasista-rijeke/
[3] Svojedobno sam nakon završenog fakulteta u Udinama nadobudno pisao Obersnelu i nudio mu volonterski svoje znanje. Odgovorio mi je općenitim mejlom kako će me poslušati sa svojim pročelnicima kada nađe vrijeme. Nije ga nikad našao jer se morao družiti s Pavičićima.
[4] Natpis s imenom Tarsatike u Rijeci nije još uvijek pronađen kako bi se stopostotno moglo tvrditi da je Rijeka nastala na temeljima Tarsatike, ali na Tabuli Peuntigerijani (sl.1) možemo vidjeti da se nalazila između antičkog Labina (Alvona) i Senja (Senia) tako da nema biti niti jedan drugi grad te veličine nego u Rijeci.
[5] https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/otkrivena-tajna-djecjih-grobova-pronadenih-tijekom-uredenja-pavlinskog-trga-u-centru-rijeke-1080235/ . Ukopi neuhranjenih mladih osoba pokazuju u kakvim opasnim vremenima se Tarsatica nalazila tijekom barbarskih invazija. Kraj rimske Tarsatike je bio nasilan, imamo i sloj uništenja na samoj Principiji.
[6] Partneri koje nositelji vlasti u Gradu Rijeci smatraju dostojnima za suradnju: https://burin.hr/kriv-za-malverzacije-od-69-milijuna-kuna-tri-godine-zatvora-austrijancu-preimessu-bivsem-clanu-uprave-austrograda-tvrtke-koja-je-u-rijeci-izgradila-garaze-stari-grad-i-zagrad/
[7] U gradovima na Zapadu kojoj Hrvatska teži se odavno ne grade garaže usred centra kako se ne bi dodatno pozivali automobili već se osnažuje javni prijevoz.
[8] Jer isti ima betonsko postolje koje mu je dao napraviti Fučić.
Istaknuti prikaz: najraniji prikaz položaja antičke Tarsatike na Tabuli Peuntigerijani. Kopija 13.st. od originala iz 4.st. n.e
#arheologija #arheološka baština #kulturna baština #riječke zidine #Rijeka
