Jučer, 6. srpnja, na platou ispod Sportske dvorane „3. maj” održala se manifestacija posvećena legendarnom kupalištu „Bagno Riviera” i kultnim kupalištima Kvarnera. „Skok u prošlost/Un Tuffo nel Passato”, u organizaciji Građanske inicijative Kantrida s partnerima Urbanim Separeom, Filmaktivom, Udrugom Orehović, Zajednicom Talijana/Comunità degli Italiani di Fiume, Opatijskim Kukalima i Art kvartom, dio je cjelogodišnjeg programa Kultura u kvartu Kantrida. Jedan od glavnih ciljeva programa je oživljavanje zapuštenih dijelova Kantride, pa je tako jučer uspješno zaživjelo i nekadašnje kupalište. Na platou je postavljena izložba starih fotografija i održan niz kino projekcija i dječja predstava, Opatijski kukali su zaigrali picigin u svojim prepoznatljivim kostimima, plesalo se i jelo i, najvažnije od svega, puno pričalo o Kantridi i njezinom potencijalu.
Manifestacija je započela u 18:00 sati s vođenom urbanističkom šetnjom u organizaciji Društva arhitekata Rijeka. Ana Orlić i Ariana Sušanj provele su zainteresirane od Morskog prasca do platoa, pa preko Liburnijske ulice sve do lučice, zaustavljajući se ispred ključnih punktova uz kratki razgovor. „Cilj šetnje je upoznati svoj grad i osvijestiti da unutar njega možemo biti aktivni građani. Fokus nije na povijesnim informacijama, iako i takve stvari dijelimo, nego na dijalogu. Svaku šetnju započinjemo s pozivom na dijalog s nama i uvijek očekujemo da dođu i ljudi koju su tu lokalni i koji će s nama podijeliti dodatne informacije. To se često dogodi, da nam ljudi iz susjedstva otkriju neki tajni komadić kojeg prije nismo poznavali”, rekla je Ana Orlić.
Šetnje su prije bile naslovljene ‘urbanističke kritičke šetnje’, i već se dvije godine njima istražuju moguće vizije razvoja kvartova i zapuštenih prostora. U šetnjama je, kao što je bilo i u onoj jučerašnjoj, često naglasak na odnosu privatnih i javnih prostora, ističu se dobre ali i loše prakse, a sudionici se potiču da osvještenije promišljaju o prostoru oko njih.
Ana i Ariana su mi pružile odličan uvod u ostatak manifestacije, a na samom mi je početku šetnje ispred Morskog prasca pogled privukao natpis koji izranja iz mora, s crveno ispisanim „Ne, ne neboderima na plaži”. Sličan se natpis fino uklopio i u pogled koji se pruža s platoa gdje se odvijao program manifestacije, prigodno podsjećajući da ovaj prostor čine i trebaju činiti ljudi.
Platou i plažici je potrebno zelenilo, klupice i sadržaji za djecu – ono što povezuje ljude jedne s drugima i s morem. Građanska inicijativa Kantrida već se neko vrijeme nastoji boriti protiv planova izgradnje utemeljenih na privatnim interesima koji ne uključuju lokalnu zajednicu, a sličnu motivaciju u svom djelovanju pronalazi i kolektiv Urbani separe. U suradnji s GIK-om i lokalnim zajednicama, htjeli su rekreirati staro kupalište i prisjetiti se kako je to nekada izgledalo.
„Ovo je tada bilo puno življe mjesto, ne samo kao mjesto za kupanje nego mjesto koje je imalo tri, četiri plesne sale, mjesto gdje se družilo i gdje se događao život Kantride”, ispričao je Marin Nižić iz Urbanog separea. Ekipa iz kolektiva već dulji niz godina kroz participaciju, kulturu i društveno korisne aktivnosti pozitivno utječe na razvoj riječkih kvartova, a angažman na Kantridi jedan je od primjera njihovog osnaživanja kapaciteta zajednice.
Na važnost i povijest prostora Kantride, specifično platoa kod lučice 3. maja, ukazao je i riječki knjižar i antikvar Saša Dmitrović. „Kako je Rijeka rasla, tako je postala zanimljiva i dostupna lokacija. Tramvaj je prije išao od Školjića do Torpeda, a onda je produžio praktički skroz do tu, tako da su ljudi ovdje mogli doći s tramvajem, u modi da spiaggia, kako bi rekli Talijani. To je bilo kada je bila Italija, a u Austro-ugarskoj je ovdje bila granica, i to su te bizarne stvari – da su na početku stoljeća cesto-redarstveni propisi bili različiti u Rijeci i na Kantridi. Kantrida spada pod općinu Zamet, općinu Kastav, a sve pod Volosko, i kad si nekada iz Rijeke prelazio za Opatiju, morao si prijeći na drugu stranu ceste. Prije je ovdje bilo i nenaseljeno, a onda su se naselili ljudi iz domaćih krajeva.”
Na jučerašnjoj se izložbi našlo i nekoliko Dmitrovićevih starih fotografija, a sve su fotografije prikupljene iz osobnih albuma ljudi koji žive u ovom kvartu. Izložba je poslužila kao izvrstan omaž baštini kupališne kulture, a kao njeno svojevrsno utjelovljenje na plaži su u starim kostimima zaigrali picigin i Opatijski kukali. „U svojem djelovanju po cijeloj Hrvatskoj, a od nedavno i inozemstvu, mi uvijek podržavamo ovakve inicijative koje nas jako vesele i kojima se obnavlja tradicija, običaji i identitet, jedan stari način života”, rekao je Mario Sušanj iz Opatijskih kukala. Napomenuo je i kako je ovo duh vremena u kojem su se ljudi više kupali i družili, a kao liječnik kroz kukale voli promovirati i zdravlje. „Veliki je problem što ljudi ostaju doma, izolirani, žive virtualno, a ne koriste ovaj blagodat, ovo prekrasno čisto Jadransko more koje im je pred nosom i to još besplatno”, zaključio je.
S istom se nostalgijom u očima o prijašnjim vremenima na Kantridi prisjetila i osamdesetogodišnja gospođa Rena: „Prije je ovdje bilo puno više ljudi. Kupali smo se na rivijeri, i bilo je življe, a i pristojno, uredno i čisto. Poslije su bazen napravili, ovdje se više nismo toliko kupali jer je bilo puno turista. Sada su pak ljudi dobili druge interese, prije je kupanje bilo druženje, a sada sjediš u fotelji i gledaš televiziju. Ali ovakvi događaji kao danas mi se sviđaju, ljudi se sretnu, nasmiješe i izmijene dvije tople riječi i u redu je.”
Večer se nastavila uz zalogaje kolektiva „HANJA delights”, inače sestre blizanke iz Zagreba koje žive u Berlinu, a koje su za ovu su prigodu pripremile posebnu gozbu inspiriranu Kvarnerom. Prikazan je i kratki film „Kantrida” koji se bavi stadionom i kratki film „Prazni sati” s tematikom dolaska stranih radnika u „3. maj”.
Skok u prošlost dogodio se i na retro plesnjaku u organizaciji Zajednice Talijana Rijeka, kao i tijekom kazivanja starih Kantridara i Kantridarki. Ipak su izmijenjene priče i sjećanja najviše obilježile jučerašnji događaj; u zraku se osjećala nostalgija, ali i sinergija i motivacija bez kojih nema otpora, promjena i ovakvih manifestacija.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
