Na drugoj večeri Malog urbanog festivala u Sisku, nakon blagog kašnjenja i premijerne svirke Adama Glibba, headlinera Kawasaki 3P-a kao i One Step Awaya, SlonOffa i OSA-e uslijedila je i Šiza. Ovaj punk rock duo iz Koprivnice u sastavu Bruno Antolić (bas gitara i vokal) i Marko Kuhar (bubnjevi) izborio se na sceni još u počecima pandemije svojom kvalitetom napisanih tekstova i čvrstinom instrumenata stvorenih u poprilično minimalističkoj formaciji od samo dva instrumenta i vokala. Njihov album prvijenac „Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem“ (2021.) će ostati upamćen kao sjajna slika sveprisutnih ljutnje i anksioznosti koje su obilježile svakodnevan život ranih, pandemijskih 2020-ih. Njihov drugi album „Zebra“ izašao je početkom 2024. godine, te predstavlja produkcijsku i liričnu evoluciju benda prema još boljem.
Šiza je u Skwhatu održala svoj „najkasniji koncert“, prema riječima njenog vokalista, a za publiku koja je uspjela ostati na nogama u tri sata u noći bend je priredio jedinstveno iskustvo u grungy okruženju o kojemu će se još pričati, te su na kraju bili otpraćeni gromoglasnim pljeskom publike tek negdje nakon četiri sata ujutro, čime je i službeno završio MUF 21.
Prije Šizine sjajne završne svirke uspio sam porazgovarati s tekstopiscem, vokalom i basom Brunom Antolićem o važnosti ovoga benda u njegovoj stvaralačkoj karijeri, značenju Zebre s njihovog drugog albuma i drugim temama, a još je potrebno naglasiti da će Šiza u Rijeci nastupiti u Palachu već u petak, 11. listopada. Za izvrstan minimalistički punk rock Riječani neće morati daleko putovati.
Na „Zebri“ je vidljiva evolucija Šizinog zvuka u usporedbi s prvim albumom. Koje su bile glavne razlike u vidu produkcije s kojima ste stvorili novi album?
Ovo mi je jako drago pitanje, jer prvi je album bio nošen elanom, entuzijazmom, tim početničkim stvarima. Za drugi album smo rekli: „Ajmo sad lagano spremati sve, korak po korak.“ Snimili smo puno demoa, baš smo radili na produkciji onako kako hoćemo. Drugi je album zapravo prava slika Šize, i jako mi je drago vidjeti ekipu koja zapravo većinu pjesama voli s drugog albuma što je zapravo neobično, jer prvi se album nekako više zakvači, ali drago mi je i da drugi album dobro prolazi kod publike.
Koliko je sreće, a koliko snalažljivosti potrebno za uspješno se probiti na scenu nezavisnim putem?
Nema tu sreće, samo mukotrpan rad, odvikavanje od slobodnog vremena i fakat puno, puno vježbe. Meni je za Šizu fakat trebalo puno vježbe jer mi je to prvi duo bend i skužio sam da ja jedini nosim melodiju, jedini nosim nekakvo pjevanje, a za to je potrebno puno vježbanja. Ne mogu se pouzdati u nekog drugog ili da to pustim nekom drugom. Vježbanje, vježbanje, vježbanje, sviranje, sviranje, sviranje gdje god i kad god se stigne, pa makar i za malo para pa kaj bude, bude.
Kako poistovjećuješ ljutnju koja obilježava vaš zvuk kao glazbenike s low-key životima koje vodite van scene?
Meni su tekstovi osobno jako važni i užasno su povezani s mojim osobnim životom, i to mi je ful drago. Ne smatram da sam pjesnik, da sad mogu sipati iz rukava pjesme, ali trudim se da to bude dobro, da to bude kvalitetno i da sam ja zadovoljan, i zasad mi uspijeva tako da se nadam da će se tako i nastaviti.
Znaš govoriti da je Šiza bend koji je označio tvoje odrastanje u stvaralačkom smislu. Koji su ti ključni elementi koji su se uspjeli spojiti tek tada?
Sigurno osobni razlozi. Mislim da fakat godine imaju veze s nekim mentalnim progresom, i to se osjeti u Šizi, barem u tekstovima. Rekao sam u jednom intervjuu ovako: „Dok nekog vidiš i sviđa ti se, to je samo izgled. To je muzika meni. Zaljubiš se u bend kad pročitaš tekst i kad pomisliš da je to to. Tako ja doživljavam muziku. Može ti se nekaj sviđati, ali se fakat zaljubiš tek kad te tekst uspije dobiti. Nadam se da ja uspijevam to sa Šizom, to mi je cilj.
Tko ili što je Zebra koja je u naslovu vašeg novog albuma?
Zebra je jedna super analogija u psihologiji, gdje zebra predstavlja biće koje nema čir na želudcu, zato jer stalno živi ovdje i sada, u momentu. Ima jedna super psihološka priča o njoj. Ako zebra bježi od lava, i ako kojim slučajem uspije pobjeći, ona vrlo brzo opet nastavi ponovno normalno funkcionirati: pasti travu, piti vodu… I to je zapravo nekaj kaj treba ljudima, da žive u momentu, da budu mentalno zdravi, to bi trebala biti Zebra.
Istaknuta fotografija: Kristijan Aleksić
#intervju #OKC Palach #Šiza
