U sklopu osmog izdanja festivala queer i feminističke kulture Smoqua, u Galeriji O.K. će u petak, 11. listopada biti prezentiran projekt COME – Coming Out Museum te otvorena istoimena izložba. Mario Buletić (Etnografski muzej Istre) i Jan Franjul (Udruga Proces) idejni su začetnici projekta koji za cilj ima pružanje sigurnog okružja LGBTIQ+ populaciji u beskrajnom i često vrlo zahtjevnom procesu coming outa, u narodu znanom i kao “izlazak iz ormara”. Koncept je ormara u svojoj osnovi nužno ograničavajuć, zagušljiv i skučen, a nitko ne želi živjeti ondje gdje ne može disati.
COME – Coming Out Museum predstavlja osobne priče LGBTIQ+ zajednice o procesu coming outa kroz predmete, umjetničke radove, tekst, fotografije i zvuk. Riječ je o fizičkom i digitalnom prostoru za dijeljenje iskustva, poticanje hrabrosti i povezivanje zajednice. Tako se ističe poveznica s iskustvima vezanim uz širu LGBTIQ+ zajednicu izdvajanjem osobnih priča – od prezentacije pojedinačnih narativa do stvaranja univerzalnog, kolektivnog iskustva.
Jan Franjul član je Udruge Proces te radi u nezavisnom sektoru umjetnosti i kulture fokusiran na artivizam, sjecište umjetnosti, kulture i aktivizma. Mario Buletić muzejski je savjetnik u Etnografskom muzeju Istre, fokusira se na kritičku muzeologiju, etnografiju svakodnevice, digitalno okruženje i društvenu uključivost kroz muzejsku teoriju i praksu.
Suradnja između Etnografskog muzeja Istre i udruge Proces započela je kroz program muzeja „Kontakt zona“, koji je nastao kao rezultat projekta „Tolerancija” – naglasak je bio na društvenoj angažiranosti muzeja, suradnji s lokalnom zajednicom te promicanju uključivosti. COME – Coming Out Museum na neki je način rezultat kako suradnje muzeja i sličnih organizacija, tako i suradnje sa zajednicom. Koliko je takav networking značajan za provedbu vašeg projekta?
Mario: COME je prvi projekt nastao u okviru „Kontakt zone“ koja za cilj ima sustavno djelovanje u smjeru realizacije kolaborativnih i participativnih inicijativa muzeja koje potiču na različite oblike uključivosti i društvenog angažmana u suradnji s različitim akterima u lokalnoj zajednici koji prepoznaju interes za tako nečim. U samoj definiciji, stvaranje mreže suradnika na različitim razinama je ključno, pa tako i za realizaciju ovog projekta. To podrazumijeva međusektorsku suradnju, interdisciplinarni pristup, direktan kontakt s pojedincima na terenu, spremnost na kompromise i dijalog. U svemu tome, prvo i osnovno je izgradnja uzajamnog povjerenja. Nakon toga, svaki korak u provedbi projekta, od osmišljavanja do realizacije, puno je lakši i smisleniji. Više kroz praksu nego teoriju, različiti pristupi, primjena stečenih znanja i iskustava, ideje i perspektive, jednostavno su se stopile i oblikovale neki novi princip koji nas vodi u radu na projektu. COME je upravo ta „kontakt zona“ kojoj težimo i u kojoj se stvara neka sasvim nova realnost gdje su odnosi moći u balansu.
Jan: Govoreći iz pozicije nekoga tko dolazi iz organizacije civilnog društva ova vrsta povezivanja i suradnje je vrlo važna. Udruge često na neposredniji način obrađuju društveno osjetljive teme, brže i lakše mijenjaju svoje djelovanje, ali i teže ulaze u mainstream i nemaju toliki doseg kao institucije. Suradnja u kojoj su i institucionalni i izvaninstitucionalni partner jednakopravni to mijenja. Mi smo zajedno stvarali naš model suradnje, mijenjali ga i prilagođavali, a sve s ciljevima razvoja ideje i njenog dolaska do šire zajednice.
Što vas je osobno motiviralo da započnete ovaj projekt? Postoji li neki trenutak ili priča koja vas je posebno inspirirala da krenete u tom smjeru?
Mario: Nakon samo jednog razgovora o ideji suradnje na „nekom“ zajedničkom projektu, dogodili su se ubrzo novi susreti u kojima se odmah krenulo u detaljno osmišljavanje projekta. Krenuli smo od toga da definiramo što ne želimo. Uzeli smo si vremena da izgradimo odnos koji se temelji na povjerenju, razumijevanju, dijalogu. Uz to, obostrana želja da se upustimo u stvaranje nečeg novog, izvan dosadašnjih okvira djelovanja i u muzeju i u udruzi, bio je dovoljno motivirajući faktor da se projekt s entuzijazmom gradi i razvija. Bilo je trenutaka kad smo zbog životnih okolnosti, zbog nedovoljno sredstava na raspolaganju za realizaciju početnih zamisli, bili u situaciji da ozbiljno preispitamo mogućnosti nastavka projekta. Odustajanje nije ni u kojem od tih kritičnih momenata bila opcija. Prilagodba, spremnost na promjene plana i programa utkale su se kao ključne metode u provedbi projekta. Što može zvučati kao recept za propast, no u našem slučaju, uz konstantnu komunikaciju i motivaciju, doprinijelo je razvoju i realizaciji ne samo onog što je bilo zamišljeno, već i dodatnih sadržaja kojih početno nije bilo u planu.
Jan: Sve što je Mario rekao nekako nas dovodi i do same teme coming outa. To je dugačak proces, beskrajan, put koji nikada ne staje. Prije svake nove prekretnice na tom putu, LGBTIQ+ osobe moraju se prilagođavati, biti spremi na promjenu plana, na negativne reakcije, na odbijanje, ali znaju da je ono što ih čeka s druge strane donosi i mnoge benefite. Od vlastitog prihvaćanja, stvaranja novih „izabranih“ obitelji, iskrenog života vlastitih nenormativnih identiteta. Coming out je tema o kojoj se mnogo pričalo, ali još uvijek ga se u širem društvu shvaća kao trenutak iz američkih filmova – vrlo dramatična scena u kojoj LGBTIQ+ osoba „izađe iz ormara“ uz suze, zagrljaje i sladunjavu glazbu, i koja je konačna. U stvarnosti coming out nikada ne staje, kod svake osobe je vrlo različit, a opet nosi univerzalnost. Svi mi, bili LGBTIQ+ osobe ili ne, želimo biti prihvaćeni. To je ono što smo ovim projektom željeli pokazati. Također, kao LGBTIQ+ osobama dosta nam je toga da se o nama priča, mi želimo biti dio razgovora. Coming Out Museum upravo to dozvoljava, daje glasove onima koji su toliko često bili ignorirani.
Djelovanje Udruge Proces usko je vezano uz tematiku i ciljeve projekta, pa i sam naziv sugerira outanje i neku vrstu preobrazbe. Etnografski muzej Istre s druge je strane vezan uz tradiciju, koja najčešće aludira na stare običaje, vjerovanja i obrasce ponašanja. S obzirom na to da dubinske promjene u društvu često zahtijevaju odmak od tradicije, zanima me kako ste ukomponirali te suprotnosti, s kakvim ste se izazovima susretali putem?
Mario: Ne čudi što se „etnografski muzej“ često percipira kao mjesto koje se veže za pojam kulture, prezentacije i interpretacije zajednica i načina života ljudi zamrznut u nekom arhaičnom vremenu. Tradicija je jedan od mnogih kulturnih konstrukata čemu svakako i muzeji doprinose. Konstantno se stvaraju, modeliraju, mijenjaju, nestaju i iznova rađaju. Etnologija i kulturna antropologija kao discipline, čiji je središnji predmet istraživanja „drugost“ i „drugi“ u najširem smislu, odavno su napravile odmak u teoriji i praksi od vremena u kojem su nastale, poput drugih društvenih znanosti. Što je i razumljivo, s obzirom na činjenicu da se i svijet od 19. st. sasvim promijenio. Stoga, nije ništa neobično da se bavimo suvremenim fenomenima i promjenama u društvu, zajednicama i ljudima koji sudjeluju u svakodnevnim životnim procesima ovdje i sad. S druge strane, jedna od temeljnih funkcija muzeja prema službenoj ICOM-ovoj definiciji je: „Otvoreni za javnost, pristupačni i uključivi muzeji potiču različitost i održivost.“ U korak s vremenom, uloga i svrha muzeja se također mijenja, odnosno nadopunjuje svoju prvobitnu temeljnu funkciju koja ima za zadaću brinuti i educirati o materijalnoj i nematerijalnoj memoriji zajednice. Svjesni smo da COME projekt predstavlja institucionalni iskorak. Iskorak u smjeru uključivanja tradicionalno marginaliziranih članova zajednice u kojoj živimo, iskorak u drukčijoj primjeni novih pogleda i pristupa u muzeološkoj praksi od onih „standardnih“. I sama izložba zrači više ideološkim karakterom nego muzeološkim. Muzeji nisu neutralna mjesta. Iz osobne perspektive, odnosno nekoga tko u muzeju radi već 15-ak godina, angažman na nekoj vrsti institucionalnog coming outa predstavlja veliki izazov i zadovoljstvo.
COME – Coming Out Museum istražuje i apostrofira dugotrajnost i težinu procesa outanja, a za provedbu projekta te sakupljanje predmeta i priča važnih za definiranje LGBTIQ+ identiteta pojedinaca suradnja sa zajednicom je neophodna. Takve djeliće vlastitog bitka nije uvijek najlakše javno dijeliti – kakav je odaziv bio u početku, a kakav je on sada?
Jan: Prva ideja projekta bila je realizacija izložbe na temelju provedenih istraživanja, dokumentacije i prikupljanja građe. Istraživanje je provedeno među lokalnom LGBTIQ+ zajednicom okupljenom oko udruge Proces, među onima koji su i inače aktivni i spremni dijeliti vlastita iskustva. Također, vezali smo se za teoretski model o različitim fazama procesa coming outa koje mnoge LGBTIQ+ osobe proživljavaju. Osnovna ideja je da se važni trenuci u razumijevanju i prihvaćanju vlastitog identiteta, prihvaćanju od okoline i povezivanju sa širom LGBTIQ+ zajednicom vežu uz konkretne predmete u funkciji okidača sjećanja na proživljeno iskustvo. Strukturiranim razgovorima s pripadnicima lokalne LGBTIQ+ zajednice pomogli su nam da u individualnim pričama pronađemo univerzalnosti. Kako zbog financija nismo uspjeli u toj prvoj ideji velike izložbe, prilagodili smo projekt, te smo krenuli u realizaciju web platforme. Ona ima dvostruku ulogu, služi kao virtualni izlog projekta i predstavlja cijelu zbirku, te služi kao stalni otvoreni poziv svima onima koji žele podijeliti svoju priču i predmete koji ih simboliziraju i postati dio naše zbirke.
Iako bi voljeli da je odaziv veći, svjesni smo i ograničenja, trenutno ne raspolažemo dostatnim ljudskim, vremenskim i financijskim resursima. Potreban je konstantan rad na promociji, kako online tako i offline, prisustvo u javnom prostoru, osobni kontakti… Vjerujemo da će nam u većem dosegu i rastu zbirke pomoći i organizacija povremenih izložbi, Coming out Museum Susreta, kao što je ovaj na 8. Smoqui u Galeriji O.K. u Rijeci. Prije svake pop-up izložbe planirane za 2025. godinu otvarat će se poziv za sudjelovanje lokalnoj zajednici u koju dolazimo, što bi zasigurno moglo utjecati na veći odaziv onih koji žele doprinijeti COME i svojom pričom.
Što se same kolekcije tiče, ona je prilično šarolika te se u njoj može pronaći svašta. Iako se odlikuje raznolikošću, priče iza predmeta imaju mnogošto zajedničko. Koji su vaši highlightovi, imate li favorite ili nešto što biste posebno voljeli istaknuti?
Mario: Svako iskustvo coming outa je jedinstveno, no u isto vrijeme dijelom je istog procesa kojeg velika većina pojedinaca prolazi. A to je proces prihvaćanja na više razina – sebe samih, okoline, društva – koji mijenja svoje oblike, situacije, kontekste no zapravo nikada ne staje. Predmeti i radovi koje izlažemo zapravo su okidači sjećanja na taj jedinstveni put kojeg svatko prolazi. Dijeleći ga s drugima, oni postaju dijelom kolektivnog iskustva, univerzalne težnje za prihvaćanjem. To je ono što vrijedi istaknuti, posebnost svake pojedinačne priče koje grade zajedničku cjelinu.
Jan: Zanimljivo je vidjeti kako svaka priča funkcionira zasebno, ali i u cjelini. Kad ih se čita i upoznaje jednu za drugom dobije se dojam kao da je riječ o jednom velikom coming out procesu. Bez obzira na identitet, dob, mjesto iz kojeg osoba dolazi ili neku drugu karakteristiku.
Iako se danas na pripadnike LGBTIQ+ zajednice, srećom, više ne gleda prijekorno kao što se gledalo nekad, nerijetko se i danas nailazi na ukorijenjene stereotipe i predrasude, osobito na ovim prostorima. Jeste li u dosadašnjoj provedbi projekta imali nekih neugodnih iskustava? Smanjuje li se diskriminacija, ili je još uvijek ima?
Mario: COME projekt predstavljen je do sad na različitim mjestima lokalno i međunarodno. Imali smo prilike podijeliti naše iskustvo s kolegama iz muzejske i akademske zajednice, nevladinog sektora, sa širom publikom. Neugodnih iskustava na tim adresama dosad nije bilo, dapače, reakcije su bile i više nego pozitivne.
ALI…
Jan: Coming Out Museum ima dva smjera djelovanja. Jedan prema LGBTIQ+ osobama kao onima koji s nama stvaraju i razvijaju COME, postaju dio veće zajednice i dijeleći svoje priče pomažu postići razumijevanje i otvaraju vrata prihvaćanju. Drugi je prema širem društvu koje upoznavanjem različitih iskustava LGBTIQ+ osoba koje ih okružuju počinju shvaćati važnost prihvaćanja. COME potiče interakciju, dijalog, suradnju unutar zajednice, te stvaranje sigurnih prostora za javno izražavanje nenormativnih identiteta. Iako je većina iskustava bila i više nego pozitivna, još uvijek su prisutni trenuci u kojima se LGBTIQ+ osobe diskriminira. Za vrijeme prve izložbe Coming Out Museuma u galeriji Novo Puli ovoga lipnja, kad se obilježavao Mjesec ponosa, jedna osoba poslala je otvoreno pismo lokalnim medijima, te pritužbu pravobraniteljici za djecu, uz optužbu kako se ovom izložbom djeci prezentira erotski sadržaj. Riječ je o jednom od izloženih autoportreta koji bi mogao djelovati sugestivno, ali čija priča nosi značenje vlastitoga prihvaćanja i razumijevanja roda kao društvenog konstrukta. Otvoreno pismo podijelio je samo jedan ultra-konzervativan portal i novinarka koju redovito prozivaju i Novinarsko Vijeće časti i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Osoba je u otvorenom pismu napisala između ostalog: „Ne trebaju nam djeca koja će se za nekoliko godina identificirati kao ptica ili slon već nam trebaju zdrava i sposobna djeca koja će biti spremna propagirati zdravu kulturu i zdrav način života – a ovo je sve samo ne to.“. Pravobraniteljica za djecu udruzi Proces izdala je preporuku za isticanjem obavijesti da izložba sadrži rad koji bi se mogao smatrati sugestivnim, što je i učinjeno, ali je također naglasila da izložba „ne predstavlja štetni sadržaj za djecu“ te kako smatra „kako je jako važno pomoći djeci i mladima da razumiju raznolikost ljudskih odnosa te raznolikost životnih zajednica u kojima danas djeca odrastaju stjecajem promjenjivih životnih okolnosti“. U tom smislu, dodala je, „procjenjujemo da spomenuta izložba može biti doprinos tom razumijevanju“. Takve reakcije samo nam pokazuju da je ono što radimo još uvijek i više nego potrebno.
Kako publika reagira na izložbu i priče koje ste prikazali? Jeste li svjedočili nekim osobnim transformacijama ili pomacima u stavovima kod posjetitelja?
Mario: Do sada smo imali samo jednu izložbu i reakcije posjetitelja su uglavnom bile pozitivne i ohrabrujuće. Iskreno, ne znam ako se nekome od posjetitelja nešto promijenilo po pitanju osobnih stavova, uvjerenja, identiteta. Nismo o tome imali priliku svjedočiti.
Jan: Reakcije publike su odlične, a prema vlastitom iskustvu znam kako je za transformacije i pomake u stavovima potrebno više od samo jedne izložbe, ali da je jedna izložba vrlo važan korak na tom putu. Kod LGBTIQ+ osoba se moglo vidjeti koliko su se poistovjetile s raznim pričama, shvatile da nisu jedine koje prolaze kroz isto, da postoji šira zajednica ljudi koji su na istom putu, te da se ne trebaju osjećati samima.
COME – Coming Out Museum radi velik korak u stvaranju inkluzivnijeg društva koje prihvaća svakog pojedinca te koje, u idealnim uvjetima, nikoga ne bi osuđivalo na temelju roda ili seksualne orijentacije. Planirate li projekt još širiti, koji je vaš sljedeći korak?
Mario: Jedna od vrijednosti ove suradnje je da nam je u startu bilo jasno da nismo željeli rezultate koji bi sa zaključenim projektnim ciklusom od godine dana bili svrha sami sebi. Želja nam je bila da se napravi nešto što može imati smisla dalje razvijati. Digitalna platforma www.come.lgbt služi ne samo za predstavljanje priča i predmeta koje smo dosad prikupili, već i kao poziv široj zajednici za sudjelovanje i doprinos u stvaranju zbirke. S druge strane, krenuli smo s Coming Out Museum susretima u prostoru – izložbenim postavom putujućeg karaktera. Nakon prve izložbe u Puli, izložba se otvara sad u Rijeci u sklopu 8. Smoque a za sljedeću godinu za sad imamo dogovorena gostovanja u Rovinju, Zagrebu, Pazinu, Trstu, Poreču i Labinu. Svaka izložba, odnosno susret, prilika je da COME muzej zaživi u različitim zajednicama. Svaki susret ujedno je i prilika da se nove priče pridruže postojećima. Prikupljanjem nove građe projekt se sam po sebi širi i razvija, dobiva nove komponente koje će utjecati na daljnje oblikovanje prezentacijskih sadržaja, u virtualnom i fizičkom prostoru.
Jan: Coming Out Museum samo je jedan od načina na koji svi mi zajedno možemo činiti korake ka stvaranju društva prihvaćanja, razumijevanja i jednakopravnosti. Do takvoga boljega društva i za one često isključene dolazi se dijalogom, aktivnim sudjelovanjem, upoznavanjem različitih identiteta, poticanjem građana da budu društveno angažirani, edukacijom. Kultura može biti snažan alat promicanja demokratskih vrijednosti, prihvaćanja i jednakopravnosti u društvu. Kroz umjetnost i kulturu potiče se senzibiliziranje s marginaliziranim skupinama i problemima s kojima se svakodnevno suočavaju kod šire javnosti. Na taj način omogućuje se stvaranje pogodne klime za postizanje socijalne pravde.
Naslovna fotografija: Marta Sirotich
Ostale fotografije: COME – Coming Out Museum
#COME #Coming Out Museum #Festival queer i feminističke kulture #Galerija O.K. #Jan Franjul #Mario Buletić #Smoqua 2024