U sklopu 30. revije lutkarskih kazališta sinoć je u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka odigrana predstava „Crvenkapica“, nastala prema poznatoj bajci Charlesa Perraulta i braće Grimm. Predstavu u lutkarskoj inscenaciji duhovito i nježno pripovijeda tročlani glumački ansambl Kazališta mladih Novi Sad: Ksenija Mitrović, Marija Todorović i Aleksa Ilić, pod redateljskom palicom Saše Latinovića.
Autorski tim čine još Milica Grbić Komazec (scenografkinja, kostimografkinja i autorica lutaka), Danilo Mihnjević (skladatelj), Mirjana Rastović (tekstovi songova) i Ratko Jerković (oblikovatelj svjetla).
Predstava je, prema službenom opisu, usmjerena na univerzalnu poruku o hrabrosti koja se uči i vježba svakoga dana. Kroz humor i pjesmu progovara o obiteljskim odnosima, ali i o djetinjstvu kao prostoru učenja, pogrešaka i upornosti.
Međutim, gledano iz perspektive odraslog posjetitelja, predstava je ostavila pomalo mlak dojam. Scenografska rješenja, izvedena uglavnom u drvetu, djelovala su jednostavno i donekle monotono, a dinamika među likovima nije uvijek držala pažnju publike. Glumac koji je utjelovio više životinjskih likova pokazao je spretnost i dobar glasovni raspon, no ritam predstave u pojedinim trenucima nije uspijevao održati koncentraciju publike, osobito mlađe djece koja su bila poprilično glasna tijekom gotovo cijele izvedbe.
Ipak, reakcija djece kojoj je predstava i namijenjena bila je sasvim drukčija i, čini se, mnogo iskrenija. Gledala sam predstavu s dvoje djece, uzrasta šest i četiri i pol godine, i njima se izvedba jako svidjela. Mlađe dijete posebno je istaknulo papigu i zeca koji su, kako je rekao, „govorili jako smiješno”, dok je starije dijete primijetilo da to nije bila papiga nego paun, te je s oduševljenjem prepričavalo kako je Crvenkapica putem stekla nove prijatelje. Zanimljivo je da ju je se dojmila i početna svađa između Crvenkapice i njene mame, shvatila ju je kao situaciju iz svakodnevnog života u kojoj dijete samo želi pomoći, ali odrasli to ne prepoznaju.
Na kraju je zaključila da se „predstava sigurno svima svidjela” i opravdala glasnost djece u publici riječima: „Djeca su pričala o predstavi, a ne o nečemu bezveze.” I doista, iz njihove perspektive predstava je uspjela, potaknula je emociju, smijeh i razgovor, što je možda važnije od estetske perfekcije.
U konačnici, „Crvenkapica” je djeci uspjela ponuditi ono najvažnije, doživljaj, smijeh i priliku da se poistovjete s likovima. A kad su djeca zadovoljna i kad poslije predstave o njoj i dalje govore, teško je ne priznati da je kazalište postiglo svoju svrhu.
#30. Revija lutkarskih kazališta #Crvenkapica #Gradsko kazalište lutaka Rijeka #izvedba #Kazalište mladih Novi Sad
