Nekada se diplomacija vodila iza zatvorenih vrata, u dugim pregovorima, razgovorima, dogovorima i kompromisima. Danas se sve češće svodi na poruke objavljene na društvenim mrežama, političke prijetnje i demonstraciju moći. Nekada su diplomati pokušavali spriječiti ratove, danas se katkad čini da njihovu riječ gotovo nitko ne želi čuti. Je li diplomacija izgubila svoju snagu ili je svijet jednostavno zaboravio koliko mu je potrebna?
Upravo se to pitanje nametnulo tijekom predstavljanja knjige „Diplomacija iza kulisa – Komparativna analiza jedne profesije” politologa, sveučilišnog profesora i nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika Damira Grubiše, održanog u četvrtak u Gradskoj knjižnici Rijeka. O knjizi su, uz autora, govorili njezin urednik Vuk Perišić, književnik i publicist Zdravko Zima te Seid Serdarević, glavni urednik Frakture, nakladnika ovog opsežnog djela.
Iako je riječ o knjizi koja na više od pet stotina stranica obrađuje povijest, teoriju i praksu diplomatske profesije, ono što se moglo čuti u riječkoj knjižnici daleko je nadilazilo njezine stručne okvire. Bio je to i razgovor o svijetu u kojem živimo, političarima koji sve češće zaboravljaju vrijednost pregovaranja, međunarodnom poretku koji se mijenja i miru koji se, unatoč svim povijesnim iskustvima, više ne podrazumijeva.
Proturječje diplomacije
Predstavljajući knjigu i njezina autora, Seid Serdarević upozorio je na proturječje današnje diplomacije. U vremenu kada je svijetu potrebnija nego ikada, ozbiljan diplomatski rad sve se češće zamjenjuje javnim političkim nastupima i porukama na društvenim mrežama. Grubišina knjiga, naglasio je, pokazuje koliko su za diplomaciju važni znanje, razumijevanje drugih država i kultura, iskustvo i sposobnost pregovaranja.
Na tu se misao nadovezao Vuk Perišić, koji je posebno upozorio na sve izraženije podređivanje vanjske politike unutarnjopolitičkim interesima. Prema njegovu mišljenju, mnoge poruke koje se danas predstavljaju kao diplomatske zapravo uopće nisu namijenjene drugoj državi, nego vlastitim biračima. Vanjska politika tako postaje sredstvo osvajanja političkih bodova na domaćem terenu.
Perišić je podsjetio na Kubansku raketnu krizu 1962. godine, kada se svijet našao na rubu nuklearnog sukoba, ali su upravo diplomatski kanali omogućili pronalaženje izlaza iz opasne situacije. Danas, upozorio je, međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugoga svjetskog rata prolazi kroz duboku krizu, a ozbiljni razgovori o miru teško pronalaze mjesto u političkoj svakodnevici.
Upravo zato Grubišina knjiga, smatra njezin urednik, nije samo zanimljivo i duhovito napisano štivo o diplomatskoj profesiji, nego i upozorenje. Jer mir, koliko god se često o njemu govorilo, ostaje najveća vrijednost koju bi diplomacija trebala štititi.
Zdravko Zima: Knjiga koju je teško prestati čitati
Zdravko Zima priznao je da politologija nije područje kojim se profesionalno bavio kao književni kritičar, ali da je Grubišinu knjigu pročitao s velikim zadovoljstvom.
– Nisam stručnjak za politologiju, ali pročitao sam ovu knjigu od prve do posljednje stranice i bilo mi je žao kada sam došao do kraja, kazao je Zima.
Upravo je u tome prepoznao jednu od njezinih najvećih vrijednosti. Grubiša je uspio spojiti znanstvenu ozbiljnost, golemo poznavanje povijesti i osobno diplomatsko iskustvo s pripovjedačkom lakoćom koja čitatelja ne opterećuje, nego ga potiče da čita dalje.
Zima se posebno zadržao na odnosu diplomacije i književnosti, podsjetivši na velike pisce koji su dio života proveli u diplomatskoj službi. Među njima posebno mjesto zauzima Ivo Andrić, jugoslavenski diplomat i nobelovac, čija je karijera bila obilježena nekim od najdramatičnijih trenutaka europske povijesti. Andrić je službovao u Berlinu uoči Drugoga svjetskog rata, a njegov diplomatski život otvara i pitanja osobne odgovornosti, političkih odluka i odnosa pojedinca prema povijesnim događajima.
Govoreći o knjizi, Zima je posegnuo i za francuskim književnikom Julienom Bendom te njegovim promišljanjima o odgovornosti intelektualaca prema univerzalnim vrijednostima. Upravo mu se u današnjem svijetu, u kojem politički pragmatizam sve češće potiskuje načela, Grubišina knjiga učinila osobito važnom.
Nije pritom propustio istaknuti ni autorovu osobnu intelektualnu širinu, kao ni njegovu sposobnost da kritizira argumentirano, bez potrebe za osobnim diskvalifikacijama.
Diplomacija nije samo protokol, alkohol i prijemi
Sam Damir Grubiša svoje je izlaganje započeo duhovito, osvrnuvši se na brojne pohvale koje su mu prethodnici uputili. A zatim je objasnio što ga je zapravo potaknulo na pisanje knjige.
– Htio sam se obračunati s tom aurom diplomata kao čovjeka koji živi od prijema do prijema, od banketa do banketa. Diplomacija je ozbiljna profesija koja zahtijeva takt, inteligenciju i znanje, a jedna od njezinih najvažnijih zadaća jest pregovarati i sukobe rješavati mirnim putem, objasnio je Grubiša.
Njegovo iskustvo pritom nije samo teorijsko. Tijekom karijere radio je u jugoslavenskoj i hrvatskoj diplomaciji, bio šef kabineta ministara vanjskih poslova, a potom hrvatski veleposlanik u Italiji, San Marinu i pri Organizaciji Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu.
Grubiša je objasnio da diplomat predstavlja svoju državu, upoznaje druge s njezinim posebnostima, prati i analizira prilike u zemlji u kojoj djeluje, ali i pregovara, nastojeći sukobe rješavati mirnim putem. Upravo u tom posljednjem zadatku vidi jednu od najvažnijih svrha diplomacije.
Osobno iskustvo omogućilo mu je da u knjizi kritički analizira funkcioniranje diplomatskih sustava, uključujući i hrvatski.
Hrvatska diplomacija
Govoreći o hrvatskoj diplomatskoj službi, Grubiša je posebno upozorio na dugotrajne zastoje u imenovanju veleposlanika, koje povezuje s neslaganjima između predsjednika Republike i Vlade. Prema podacima koje je iznio, velik broj hrvatskih diplomatskih predstavnika na svojim se dužnostima zadržava znatno dulje nego što bi to bilo uobičajeno, dok istodobno kvalificirani ljudi unutar Ministarstva vanjskih i europskih poslova nemaju mogućnost profesionalnog napredovanja.
– Imamo vrlo kvalificirane ljude u diplomatskoj službi, među njima i one koji su doktorirali ili magistrirali, ali oni ne mogu napredovati jer su mjesta godinama zauzeta. To je jedan od simptoma nefunkcionalnosti našega političkog sustava, upozorio je Grubiša navodeći da problem nije samo u pojedinačnim imenovanjima nego i u sustavu koji ne osigurava dovoljno otvoren i predvidljiv ulazak mladih stručnjaka u diplomatsku službu. Kao primjer drukčije prakse naveo je Italiju, u kojoj postoji sustav redovitih javnih natječaja za prijam novih diplomata.
U hrvatskom slučaju, upozorio je, politička neslaganja na vrhu države proizvode posljedice koje se osjećaju mnogo dublje u sustavu. Umjesto da diplomacija bude profesionalna služba koja se razvija i obnavlja, ona postaje taoc političkih odnosa.
Kravata
Da diplomacija ipak nije lišena apsurda i humora, Grubiša je pokazao nizom anegdota iz vlastite karijere. Jedna od zanimljivijih odnosila se na zamisao da se rimski Kolosej, povodom obilježavanja Dana kravate, ukrasi golemom hrvatskom kravatom.
Ideja je stigla iz Zagreba, a Grubiša je kao veleposlanik trebao ispitati mogućnosti njezine realizacije. Međutim, već sama pomisao da bi se jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika mogao omotati golemom kravatom otvorila je niz praktičnih, organizacijskih i financijskih pitanja.
Kada je postalo jasno koliko bi takav pothvat mogao koštati, od zamisli se odustalo.
Ispričao je Grubiša i kako je diplomatskim snalaženjem uspio pridonijeti organizaciji posjeta hrvatske predsjednice Malti u razdoblju kada malteška strana nije planirala primati takve državne posjete. Ponekad, pokazalo se, ono što se ne može riješiti uobičajenim službenim putem uspijeva zahvaljujući osobnim kontaktima, domišljatosti i poznavanju ljudi.
Takve epizode možda najbolje otkrivaju zašto njegova knjiga nije samo analiza institucija i diplomatskih sustava. Iza svake diplomatske odluke, koliko god bila važna ili povijesno značajna, stoje ljudi, njihove sposobnosti, karakteri, slabosti i ambicije.
A što je s diplomacijom danas?
U završnom dijelu izlaganja Grubiša se ponovno vratio suvremenim međunarodnim odnosima, položaju Europe i sve izraženijoj krizi političkih institucija. Kritički se osvrnuo na stanje Europske unije, upozorivši na udaljavanje od vrijednosti na kojima se europsko povezivanje temeljilo, prije svega mira i solidarnosti.
Njegova se promišljanja tako nadovezuju na ono što su tijekom večeri istaknuli Perišić i Zima. Diplomacija nije izgubila važnost zato što su sukobi nestali ili zato što je svijet postao jednostavniji. Naprotiv, njezina je važnost sve veća upravo zato što su odnosi među državama sve složeniji, a posljedice političkih odluka mogu biti pogubne.
Grubišina knjiga diplomaciju ne pokušava prikazati kao svijet bez pogrešaka, interesa, manipulacija i neuspjeha. Naprotiv, otkriva i njezino manje privlačno lice. Ali istodobno podsjeća na ono zbog čega je ta profesija uopće nastala i zbog čega je još uvijek potrebna.
Jer diplomacija nije samo umijeće predstavljanja vlastite države, nego i sposobnost da se s drugima razgovara onda kada se čini da razgovor više nije moguć.
A u svijetu u kojem je sve lakše zaprijetiti nego pregovarati, možda je upravo ta sposobnost važnija nego ikada.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Damir Grubiša #Diplomacija iza kulisa #Gradska knjižnica Rijeka #Seid Serdarević #Vuk Perišić #Zdravko Zima
