Imitator, voditelj, MC, glumac, autor, tekstopisac, performer no ponajviše vrstan satiričar Danko Ažić i ja išli smo u istu srednju školu, ali smo se upoznali tek na studentskom radiju „Sova“ pri HRT-u. Premda je imao sve potrebno da postane odličan novinar imajući u vidu njegovu istančanu socijalnu inteligenciju, glas pa i pojavnost i šarm, i premda su ga gurali u ozbiljnije novinarske vode meni je bilo jasno da Danko neće krenuti tim putem već da će graditi neke nove neokovane samo svoje ceste. Oni koji ga poznaju znaju da je on i privatno riznica smijeha i da je teško pored njega ostati ozbiljan čak i kada situacija nalaže tako. Dobro me Danko jednom osramotio, vodili smo zajedno prijenos rođendana radija „Sove“, a program je išao uživo. Ja se, naravno, nisam mogla prestati smijati, a vjerujte mi da sam se trudila, njegovim suptilnim forama toliko da sam sigurna da me je onaj tko me je tu večer slušao u programu zapamtio kao glupu kokoš koja se cereka. No, ne zamjeram mu ni zeru. Naprotiv, ponosna sam što sam bila mali dio njegovog puta. Premda je odavno prestao biti lokalni izvođač, u Rijeci je rado viđen gost, a publika mu se iznova vraća – tako je bilo i neki dan u riječkom Bačva pubu. Publiku je dočekao još jedan jedinstven show u kojem se satiričar i imitator Danko Ažić iz perspektiva 40 poznatih osoba na suludo zabavan način osvrće na razne aktualne teme koje nas muče zadnjih godina – od novonormalnog do raznih poskupljenja, AI (umjetne inteligencije) i društveno-političke neinteligencije što je bio povod za razgovor.
Još jedan uspješan nastup je iza tebe. Ljudi su u pubu Bačva nemilice pljeskali i urlali od smijeha. Zanima me imaš li ikad tremu?
Tremu pred nastup imam jedino neposredno prije izlaska na pozornicu, a kad se popnem na pozornicu sva trema nestane. Zadnji put sam imao veću tremu uoči nastupa kada sam nastupao na predstavljanju poštanske marke u čast Ćiri Blaževiću. Iznimna čast mi je to bila jer je Ćiro bio jedna od prvih poznatih osoba koje sam počeo imitirati stoga je taj nastup za mene imao posebnu važnost i sentimentalno značenje. Uz razne poznate osobe koje sam imitirao na tom nastupu i iz njihovih perspektiva osvrnuo se na Ćirine uspjehe ipak je najveća čast i privilegija bila kanalizirati njegov vedri duh i razne životne mudrosti pred ljudima koji su se okupili na toj svečanosti. Od njegove obitelji do nogometaša koje je trenirao, trenera kojima je bio mentor, itd. Zahvalan sam na tom iskustvu i jako dugo ću ga pamtiti.
Kroz oko 70 ličnosti progovaraš satirom o stanju u društvu kojem svjedočimo posljednjih godina. Koje emocije te pogone da koristiš humor kao alat da „dotakneš“ ljude?
Smatram da se kroz humor mogu prenijeti određene poruke. Meni je više u cilju poslati univerzalne i dublje poruke koje će dotaknuti svakog pojedinca neovisno je li pripadnik ove ili one stranke, religije, svjetonazora, itd. Zato na kraju nastupa uvijek pošaljem takvu vrstu poruke s kojom svi mogu rezonirati. Primarni cilj u mojim nastupima je zabaviti ljude, ali i potaknuti ih na promišljanje o pojedinim temama te ih inspirirati da postanu svoje najbolje verzije. Ono što me pretežito motivira u kreiranju satire (poglavito političke) jest licemjerje pojedinih političara stoga iz revolta kreće inspiracija i prokazivanje licemjerja u našem društvu.
Politički nekorektan si, kakva bi satira i trebala biti, no nećemo se lagati – živimo u svijetu gdje te se zbog doslovno jedne krivo izgovorene rečenice može „cancelirati“. Bojiš li se toga?
Smatram da u humoru i u satiri ne bi smjele postojati granice jer ako se s nekim ili nečim ne smije zafrkavati onda je humor licemjerje. Tko kaže da se netko ne vrijeđa ako netko parodira određenu banalnu temu – iz te premise bi po toj logici trebali izvući zaključak da se ne smije izrugivati nitko i ništa. Licemjerno je da su u današnjem društvu zaštićene samo određene skupine ljudi ili društvene anomalije. Ne bojim se da me netko „cancela“ jer bih ih osobno onda izazvao na javnu debatu nakon koje bi ih protuargumentima posramio i ukazao da su moderni fašisti ukoliko žele zabraniti slobodu govora. Također bih napomenuo – da bi se i „najrubnije“ fore, ako su dobro upakirane, trebale moći reći javno bez ikakvih posljedica, posebice od strane komičara. Dakle više je stvar konteksta i prilagodbe humora određenoj publici i načina na koji možeš progovarati i ismijavati društveno osjetljive teme.
Majka ti je psihologinja, a ti si završio studij pedagogije. Kako je i je li to utjecalo na tvoje oblikovanje i na koncu ono što daješ publici?
Kao što sam već napomenuo ta potreba za slanjem određenih univerzalnih i dubljih poruka je možda u korelaciji s mojim interesom za psihologiju i pedagogiju. Dobro poznavanje ljudske psihologije i sociologije uvijek je dobrodošlo u kreiranju humorističnog sadržaja.
Nedavno je Domagoj Zovak, jedan od dvojca koji su činili satiričnu emisiju „Prime Time“, objavio oproštajni video u kojem objašnjava razloge zbog kojih odlazi iz emisije. Jedan od njih je i smanjivanje broja emisija. Kako ti gledaš na gušenje satire u Hrvatskoj?
Žao mi je što dolazi do gušenja satire u Hrvatskoj i što možda neki kvalitetni satiričari ne mogu ovdje živjeti od njihovih satiričnih osvrta na Hrvatsku zbilju. Međutim osobno mogu reći da zasad nisam naišao na neku veću cenzuru u mojem slučaju, ali može se dogoditi da na nekim privatnim nastupima većih korporacija, sportskim eventima i nekim drugim manifestacijama organizator ne želi primjerice da se imitiraju neki političari ili neke osjetljive teme – u tom slučaju sam spreman prilagoditi repertoar publici jer imitiram preko 70 poznatih osoba. Također, kod nekih sponzorskih videa nažalost često nije moguće izvesti određene rubne fore ili imitirati neke poznate osobe jer se sponzori žele ograditi od moguće političke nekorektnosti koja sustavno zadnjih godina uništava puni potencijal komedije na svim razinama.
Može li se živjeti od satire? Prema svjedočenju Domagoja Zovaka izgleda da se ne može.
Osobno – živim od nastupa, ali uz to radim razne satirične videe (skečeve na bazi imitacija, rap imitacije, sinkronizacije, itd.) za pojedine portale i TV kuće, vodim različite manifestacije kao MC, event manager sam, creative director, suosnivač i vlasnik projekta BOMBON – Electronic Music & Performance Show, a uskoro bi trebalo krenuti snimanje jedne zabavne emisije u kojoj ću imati glavnu ulogu, ali neću još ništa odavati dok se nije realizirala.
Volim reći da je humor posljednja točka obrane od ludila. Kako ti na to gledaš?
Humor možda i jest neka vrsta obrambenog mehanizma i jednostavnijeg, bezbolnijeg nošenja s realnošću, ali svakako prijeko potreban i društvu i individui da živi bezbrižnije i opuštenije. Sve je stvar percepcije – možemo apsolutnu svaku situaciju gledati na humorističan način ako si dozvolimo prijeći vlastite granice ozbiljnosti.
Ne štediš u svojim nastupima nikoga. Kako uspijevaš ne zalutati u „klanove“ bili oni društveni ili politički?
Volim kroz likove koje imitiram parodirati sve (poznatije) političke i ideološke opcije i to smatram ispravnim, jer nitko nije nedodirljiv, ali kroz neke likove koje imitiram se narugam i sebi stoga svi dobijemo svoju porciju – kako osobe iz javnog života, tako i ja. Nisam pripadnik niti jedne stranke i ne znam što bi se moralo dogoditi da postanem član neke. Zasad me politika zanima jedino u kontekstu satire i humorističnog, sarkastičnog osvrta na istu. Smatram da jedina prava promjena kreće od pojedinca stoga – „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu“ po meni je jedina ispravna vodilja kojom može doći do pravih i većih promjena. Sve dok ne krenemo od sebe i ne počnemo se mijenjati na bolje, nema te stranke ili vladara koji može učiniti drastične pozitivne promjene za naše živote. Stoga preuzimanje odgovornosti za sve što nam se događa u životu smatram aspektom o kojem se dovoljno ne priča u medijskom prostoru, u kulturi, ali niti u odgojno-obrazovnim ustanovama.
I za kraj, otkrij mi tajnu – kako zaboga možeš na licu mjesta smisliti i „odrepati“ rap pjesmu na temelju tri riječi koje ti da publika?
Freestyle rap je kategorija koju sam počeo primjenjivati u svojim nastupima zadnjih godinu dana i reakcije publike su odlične. Volim repati, posebice improvizirati (freestyleati) na zadane riječi jer je tada cijela publika involvirana u tu pjesmu koju improvizirano iskanaliziram uz beat. Očito taj moj um u kojem se glasaju brojne poznate osobe ima još jedan shizoidni trenutak u kojem samo krenem verbalizirati rime i nekad samog sebe znam iznenaditi u tom procesu jer niti ja ne znam što ću reći u idućem stihu – samo izađe iz trenutka.
#Danko Ažić #razgovor #Rijeka #satira #showman
