Astrofizičara Darija Hrupeca Riječani su upoznali prije nekoliko dana kada je u V.B.Z.-u na Korzu predstavio knjigu vodećeg svjetskog astrobiologa Adama Franka Mala knjiga o izvanzemaljcima. Koprivničanac Dario Hrupec docent je fizike na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, gdje predaje Znanost u svakodnevnom životu, Linux za fizičare, Uvod u astročestičnu fiziku, Fiziku, Računalnu fiziku, Specijalnu i opću teoriju relativnosti te Uvod u astronomiju i astrofiziku. Također je prevoditelj, stručni redaktor i recenzent znanstvenih knjiga, predavač i organizator niza javnih predavanja kojeg smo rado ugostili na našim stranicama.
Za mnoge, astrofizika može zvučati kao vrlo složena disciplina. Možete li objasniti svoj rad na način koji bi bio razumljiv i onima koji nisu stručnjaci u tom području?
Astrofizika je znanstveno istraživanje svemira, a svemir je sve što postoji, sva materija i energija u prostoru i vremenu. Osim našeg Sunca s planetima i ostalim tijelima tu su druge zvijezde naše galaksije (njih stotinjak milijardi) sa svojim planetima pa onda plin, prašina i tamna tvar. Naša galaksija samo je jedna od opet stotinjak milijardi drugih galaksija u svemiru. Galaksije se grupiraju u skupove, a oni pak u superskupove. Te najveće strukture međusobno se udaljavaju, odnosno svemir se širi. To pak ima veze s tamnom energijom. Osim kozmičkih objekata, astrofizika istražuje kozmičke pojave, primjerice eksplozije supernova, stapanja crnih rupa, nastanak i razvoj zvijezda. Iz samog naziva, astrofizika je primjena fizike u kontekstu astronomije. No, nije samo cijela fizika (kvantna fizika, fizika čestica, nuklearna fizika, termodinamika, mehanika, teorija relativnosti). Za razumijevanje kozmičkih objekata i pojava potrebna su i druga prirodoznanstvena područja: kemija (za nastanak elemenata), geologija (za razumijevanje planeta) i biologija (za istraživanje života izvan Zemlje). Sve u svemu, možda bi lakše bilo reći što astrofizika nije.
Koji su najuzbudljiviji projekti na kojima trenutno radite ili ste radili? Možete li podijeliti nešto iz vašeg svakodnevnog rada?
Zadnjih otprilike 20 godina bavim se područjem astronomije koje nosi naziv visokoenergijska gama-astronomija. U tom se području astronomije kozmički objekti i pojave opažaju posredno, zahvaljujući sekundarnom Čerenkovljevom zračenju koje u atmosferi stvara primarno gama-zračenje vrlo visokih energija emitirano iz kozmičkih izvora kao što su primjerice kvazari, blazari, pulsari i ostaci supernova. Čerenkovljevo zračenje je ultraljubičasta i vidljiva, uglavnom plava, svjetlost koja nastaje u atmosferi i detektira se s tla posebnim teleskopima koje nazivamo Čerenkovljevi teleskopi. Takvih teleskopa, odnosno teleskopskih sustava ima svega nekoliko na svijetu. Onaj na kojem radim nalazi se na kanarskom otoku La Palmu u sklopu jednog od tri najbolja astronomska opservatorija na svijetu. Jedan od poslova koje radim vezano uz te teleskope je samo opažanje, odnosno vođenje trotjedne smjene koja se brine o teleskopima i realizira opažanja prema unaprijed određenom planu. Ponekad su te noćne smjene vrlo naporne, zbog tehničkih problema koje treba hitno rješavati. Ponekad su iznimno uzbudljive, kad svjedočite novom otkriću, nečemu što saznajete prvi na svijetu, a što će kasnije ući u udžbenike.
Kakvi su, po vašem mišljenju, najveći izazovi i otkrića koja čekaju astrofiziku u budućnosti?
Najveći izazovi za astrofiziku danas su tamna materija i tamna energija, koji zajedno čine 95% energije/materije svemira. Otkriće njihove prirode iz temelja bi promijenilo naše razumijevanje svemira. Otkriće kvantne gravitacije (pravog spoja kvantne teorije i teorije relativnosti) iz temelja bi promijenilo razumijevanje nastanka svemira i ponašanja egzotičnih objekata kao što su crne rupe. Otkriće izvanzemaljskog života, koje je možda pred nama, također bi imalo veliki utjecaj i na znanost i na ljudski život općenito.
Koja su najvažnija znanstvena otkrića našega doba?
U astrofizici je to bila izravna detekcija gravitacijskih valova, koje je predvidjela Einsteinova opća teorija relativnosti još 1916. godine. Einstein je smatrao da tako nešto ljudi nikad neće ostvariti. Točno 100 godina kasnije, 2016. godine, to je ipak ostvareno. Nadalje, važno je razumijevanje ljudskog utjecaja na klimatske promjene pa onda otkrića u području nanotehnologije, imunoterapije, razvoj tehnologija za utvrđivanje i uređivanje gena i, naravno, umjetna inteligencija.
S obzirom na političku situaciju u svijetu, razvija li se znanost neovisno od granica i kapitalizma? Postoji li utopija za fizičare gdje mogu djelovati slobodno?
Znanost je ljudska djelatnost pa se ne može odvojiti od ljudskog društva i onoga što se zbiva s ljudskim društvom. Svijet je postao globalno selo iz kojega nemate više kud pobjeći. Ako mislite da možda možete pobjeći na Mars, kako pjeva Fil Tilen (Ko vam je reko da Mars je daleko / Pakiram kofer / Mijenjam planetu / Pali raketu / Sit sam ove zemlje, sistema, problema / Na let spreman jer spasa nema), zaboravite. Vožnju na Mars organizira upravo luđak od kojeg na Zemlji hoćete pobjeći. Nisam optimističan. No tko zna, možda nas spase izvanzemaljci kao u znanstveno-fantastičnom romanu Arthura Clarkea Kraj djetinjstva.
Živimo u vremenu kada svijetom vladaju amateri. Koje je Vaše mišljenje o sve brojnijim teorijama zavjera, osporavanjima empirijskih dokaza… Internet je omogućio povezivanje ljudi istih interesa, čak i u grupama „ravnozemljaša“ koje su vrlo brojne.
Negatora znanosti uvijek je bilo. Danas su vidljiviji zbog digitalnih medija i povezaniji zbog društvenih mreža. Osim toga, sve je veći raskorak između brzorastućih novih spoznaja i novih tehnologija s jedne strane te stagnirajućeg ljudskog mentaliteta s druge strane. Sve je više ljudi koje je „vrijeme pregazilo”, koji se teško snalaze u svijetu brzih promjena i čiji je pogled na svijet sve manje znanstven. Nekad su me ravnozemljaši, antivakseri, teoretičari zavjera i zagovaratelji pseudoznanosti ljutili. Danas sam u iskušenju da ih žalim, ali se suzdržavam od toga. Nastojim djelovati kao Spinoza koji je rekao: „Neprekidno sam se trudio ne ismijavati, ne žaliti i ne prezirati ljudske postupke, nego ih razumjeti.”
U mnogim kulturama znanost i religija često dolaze u konflikt. Kako vi, kao astrofizičar, gledate na odnos između znanosti i religije?
Izvor konflikta je u ljudima koji se osjećaju ugroženi od prirodne znanosti. Konkretno, u onim ljudima čija neznanstvena slika svijeta uzrokuje nelagodu u susretu s, primjerice, teorijom biološke evolucije ili teorijom velikog praska. Dio takvih ljudi djeluje krajnje glupo, negirajući evoluciju ili veliki prasak. Ali znanosti je svejedno što netko o njoj mislio. Prirodna znanost se ne temelji na subjektivnom ljudskom mišljenju nego na objektivnim opažanjima i eksperimentima. Drugi dio onih kojima evolucija i veliki prasak stvaraju tjeskobu ipak djeluje promišljenije: tvrde da se znanost i religija baš divno slažu. I nadaju se da će ta tvrdnja upornim ponavljanjem postati istinita. Neće. Znanost i religija se ne slažu. Temeljno polazište religije je vjera. Temeljno polazište prirodne znanosti je sumnja, dakle suprotnost vjeri. S druge strane, ima vjera svoju evolucijsku opravdanost i religija svoju društvenu ulogu. Pa teško da će, kako se neki nadaju, nestati s razvojem znanosti. Možemo jedino težiti suživotu i toleranciji, no vjerski fundamentalizam koji danas postoji u mnogim religijama nije baš nešto što pruža nadu u bolju budućnost.
Ni danas ne znamo jesmo li sami u svemiru. Što je po Vama strašnije? Saznanje da smo sami ili da nismo sami u svemiru?
Brian Cox je nedavno bio izjavio da ga mogućnost da smo sami u svemiru toliko plaši da noću ne može spavati. Nemam tih strahova. Nekako mi se čini da bi bolje bilo biti sam nego da je naša galaksija „mračna šuma”. To je metafora iz znanstveno-fantastične trilogije (Problem triju tijela, Mračna šuma, Kraj smrti) čiji je autor Liu Cixin, a prema kojoj napredne civilizacije bez pitanja (za svaki slučaj) uništavaju svaku civilizaciju u usponu koju otkriju. Pa se mudrije pritajiti nego usred mračne šume vikati: „Ima li koga? Mi smo ovdje!”
Kada proučavate svemir i njegovu beskonačnost, kako to utječe na vaše razumijevanje života, postojanja i svijeta u kojem živimo?
To je lijepo pitanje. Na njega je detaljno odgovorio Neil deGrasse Tyson u svojoj knjizi Zvjezdani glasnik: kozmička perspektiva civilizacije. U potpunosti se s njim slažem i knjigu svesrdno preporučujem. Ukratko, za ključne raskole našeg vremena – rat, politiku, religiju, istinu, ljepotu, spol i rasu – Tyson nudi kozmičku perspektivu i racionalnost znanosti.
Filmovi prikazuju svemirce kao pozitivce koji pristojno „posuđuju“ ljude dok spavaju kako bi ih proučavali. Ali je potpuno moguće da druga civilizacija neće biti toliko miroljubiva.
Ljudi nekako očekuju da će izvanzemaljci biti dobrodušni kao Spielbergovog E.T. Još jedan takav holivudski film s beskrajno simpatičnim izvanzemaljcem trebao bi uskoro biti snimljen prema romanu Andyja Weira Projekt Spasitelj. Možda će biti miroljubivi, a možda i neće. Iz vlastite povijesti znamo da je gotovo svaki susret dviju civilizacija završavao loše po jednu od njih, onu tehnološki manje naprednu. Skloni smo podrazumijevati da tehnološki napredak nužno povlači i moralni napredak civilizacije. Za razbijanje takvih zabluda korisna je lektira recimo knjiga Johna Graya Psi od slame: Misli o ljudima i drugim životinjama.
Kakav je odnos mladih ljudi prema znanosti u Hrvatskoj? Postoji li interes među studentima za karijere u astrofizici?
Da, postoji interes. U zadnjih pet godina dvoje studenata, koji su bili diplomirali na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Osijeku, napravili su doktorat iz astrofizike i istaknuli se u međunarodnim kolaboracijama u području visokoenergijske gama-astronomije. To je dobar prosjek s obzirom da se u cijeloj Hrvatskoj, već dulje vrijeme, sve manji broj učenika odlučuje studirati fiziku.
Čime se bavite u Vaše slobodno vrijeme?
Uglavnom čitam. Tu i tamo napišem neki znanstveno-popularizacijski tekst za mrežne portale Bug.hr i Ideje.hr te radim javne tribine u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Jedna je Priroda uživo, ciklus znanstveno-popularizacijskih predavanja koji organiziram i vodim uime Hrvatskog prirodoslovnog društva. Druga tribina nosi naziv Razgovori o knjigama. Nju organiziram i vodim sa suprugom Natašom, a razgovaramo s piscima, prevoditeljima, urednicima i izdavačima.
#Dario Hrupec #knjižara V.B.Z. #Mala knjiga o izvanzemaljcima #razgovor #V.B.Z.
