Ako ste ikada imali prilike obići to toliko puta spominjano mjesto što je u neka davna vremena Rijeku svrstavalo u sam svjetski vrh kada je razvoj vojne tehnologije u pitanju, onda ste, u najmanju ruku, vidjeli jednu najobičniju ruinu. U ovom slučaju nije teško pogoditi o čemu je riječ, Lansirna stanica Torpedo, točnije ono što je od nje ostalo, u toliko je derutnom stanju da je pravo čudo da se još uvijek nije srušila sama od sebe. Čovjek bi na prvu rekao da nije pitanje hoće li se srušiti, nego kada će se srušiti. No, srušiti se ipak neće. Barem se vrijedi nadati da će izdržati još nekoliko mjeseci, toliko je još naime potrebno sačekati da bi nakon pustih godina nebrige konačno započeli radovi, obnova jednog od najistaknutijih primjera riječke industrijske baštine ipak nije puka tlapnja.
Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave Rijeka, pod ingerencijom koje se ovaj prostor nalazi, na nedavno održanoj sjednici Odbora za kulturu Grada Rijeke, prvi je put javnosti predstavio projekt koji bi ovom oronulom divu, kao i čitavom području na kojemu se on nalazi, mogao udahnuti novi život. Centar za posjetitelje Torpedo potpisuje riječki arhitekt Igor Rožić sa suradnicom Mirnom Štimac i studio Rožić arhitekti i partneri, investitor je Lučka uprava Rijeka, a kako će sve to izgledati imali smo priliku uvjeriti se na licu mjesta.
Da se nekakav život na Lansirnoj stanici Torpedo odvija u nekim drugim satima svjedočio je jedan par bijelih tenisica, kao i odbačena majica s crvenim kockicama, valjda zaostatak nedavne rukometne navijačke euforije. Da će se jedan drugi oblik života na tom prostoru odvijati uvjeravaju nas naši sugovornici, Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave Rijeka, Davorin Žigman, iz Tehničkog odjela Lučke uprave Rijeka, Igor Rožić i Mirna Štimac, potpisnici projekta koji sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
– Iako najmanji, ovo nam je jedan od najdražih zadataka što su trenutačno na našem stolu, započeo je Igor Rožić, glavni projektant budućeg Centra za posjetitelje Torpedo. – Iz kojeg razloga? Prvo zbog toga što je drugačiji, potom i zbog toga što kroz njega vidimo da će se konačno nešto konkretno dogoditi u ovoj priči o torpedu, koja zasigurno zanima sve nas Riječane. Ovaj će prostor uskoro dobiti neku novu funkciju, a vjerujemo da će se u isto vrijeme aktivirati čitav ovaj obalni pojas. Ovo nije vraćanje u život jedne zgrade, nego čitavog područja, a onda će možda netko otvoriti oči i pokazati interes za zgrade koje trenutačno nemaju neku posebnu funkciju. Možda netko shvati da ovdje ipak ima nešto, jer ovaj položaj uz neposredno more pruža zaista puno mogućnosti, nastavio je Rožić, pa u najkraćim mogućim crtama predstavio cjelokupan projekt, koji se sastoji od parkirališta, šetnice i dviju prostorija koje bi sve buduće posjetitelje trebale odvesti u prošlost, Lansirna stanica Torpedo trebao bi biti samo veliki finale na kojem će svi budući gosti dobiti potpunu sliku kako je to zaista nekad izgledalo.
– Uređenom šetnicom doći će se do izložbenog paviljona i virtualne sobe. Glavni cilj nam je ispričati cjelovitu priču, pa će tako u izložbenom paviljonu biti jedan torpedo sa svim ostalim, ‘hajdemo to tako reći asesoarom, odnosno nacrtima, poviješću, žiroskopom u konačnici i o lansirnoj rampi, a u drugoj prostoriji će biti virtualna soba u kojoj će se moći vidjeti kako se torpedo proizvodio, kako izgleda torpedo koji ide kroz more, moći će se odigrati nekakve igre, bit će sav onaj virtualni sadržaj koji će se muzeološkim konceptom definirati. Ulaz će biti sa strane parkirališta, što je i logično, posjetitelji će najprije moći dobiti osnovne informacije o torpedu, pa tek onda vidjeti lansirnu rampu. Ljudi će moći nešto konkretno naučiti nešto o torpedu, osjetiti ga, vidjeti lansirnu rampu, shvatiti kako je to funkcioniralo, čemu je služila morska, a čemu zračna lansirna rampa, koja je bila simulator ispaljivanja torpeda iz aviona. U konačnici, vidjeti povijest, zaključio je Rožić, uz dodatak da bi sve ovo trebalo biti zametak budućeg muzeja torpeda, koji je u drugoj fazi logično zamišljen na ovom području, u jednoj od hala koje trenutačno zjape prazne i čekaju neke bolje dane.
Projekt sanacije lansirne rampe je napravljen, naglasio je Davorin Žigman, čeka se suglasnost konzervatora koji taj projekt saniranja moraju odobriti, nakon čega će se moći izraditi troškovnik i procjena koliko košta čitava sanacija. Sve zainteresirane strane usuglasile su se, glavni projekt je predan, kada konzervatori daju zeleno svjetlo napravit će se izmijenjena dokumentacija, raspisati javna nabava, napraviti troškovnik…
– O kojem iznosu je riječ? Ne treba špekulirati iznosima, ali treba reći da u pitanju više nije samo lansirna rampa, već čitav ovaj pojas. Kada smo krenuli u ovu priču i kada sam dobio zadatak da se riješi problem lansirne rampe, nije se znalo što je lijevo, a što desno. Svi smo neko vrijeme lutali, razumijem i konzervatore, teško je donijeti odluku da se nešto sruši. No, sada smo došli do zajedničkog konsenzusa, upravo privodimo papirologiju kraju, do kraja godine ćemo znati visinu investicije, planirat ćemo sredstva za nju i u zadnjem kvartalu 2025. ili početkom 2026. godine krenuti s radovima, najavio je Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave Rijeka.
– Nikada ne gledam u vrijeme koje je iza nas. Došli smo sada do jedne točke u kojoj smo svi suglasni, sada samo ovo treba realizirati. Je li se moglo brže? Možda i jest. Možda se je moglo i srušiti pa bismo za time svi žalili, a možda se mogla napraviti i replika pa bismo na nju bili ponosni. Nitko ne zna što bi bilo, kada bi bilo. Ono što znam jest da sada postoji suglasnost svih zainteresiranih strana i idemo to riješiti na zadovoljstvo svih Riječanki i Riječana. I ne samo njih. Na kraju će svi građani i svi gosti ovoga grada imati interesa posjetiti ovo mjesto, vjerujem da će ono biti na ponos ovom gradu pa ćemo zaboraviti na vrijeme koje smo izgubili, rekao će Vukorepa.
U priču o revitalizaciji čitavog ovog područja lijepo se uklapa i vijest da će u neposrednoj blizini Lansirne stanice Torpedo, baš uz Burzu ribe koja nikada nije zaživjela, i riječki ribari, odnosno većina njih, dobiti svoj trajni dom. Za prvu fazu ovog projekta osigurano je pet milijuna eura bespovratnih sredstava iz EU, što će pokriti izradu projektne dokumentacije i početak radova.
– Puno se vremena potrošilo da se dokaže i pokaže da ne treba raditi studiju utjecaja na okoliš, sada smo dobili rješenje kojim je to potvrđeno i predstoji nam napraviti glavne projekte i ishodovati građevinsku dozvolu. Izrada natječajne dokumentacije je obavljena, imamo projektanta, projektiranje će trajati godinu dana, nakon toga ide tender i natječaj za radove. U projektu su sudjelovali i sami ribari, jer se mora povećati sigurnost ribarske luke, moraju se produžiti lukobrani, ali kada se sve napravi to će biti sigurna luka za ribare, dodao je Davorin Žigman.
Eppur si muove rekao je svojedobno Galileo Galilei. Ipak se kreće.
– Dok sam bio direktor Luke Rijeka d.d. nikad se ovim pitanjima ne bih bavio, jer je to bilo vrijeme u kojem se pitalo kako spasiti štivadorsku djelatnost unutar ovog područja. To smo uspjeli, razvojnim projektima ucrtali smo svjetlu budućnost riječke luke, sada se možemo baviti možda za nas manje bitnim stvarima, ali stvarima od iznimne važnosti za naš grad. Financijski to možemo podnijeti zato što smo riješili kapitalne projekte. Osim toga naša je obaveza staviti u funkciju prostor kojim upravljamo, zaključio je Denis Vukorepa.
Skladište 22, Adamićev gat, Praška obala
Centar za posjetitelje Torpedo, ribarska luka, u Lučkoj upravi Rijeka očito nikome nije dosadno.
– Kontinuirano pripremamo projektnu dokumentaciju za ostale projekte. Recimo, krajem godine smo aplicirali za povlačenje sredstava iz EU fondova za Prašku obalu. U srpnju ćemo znati koliko smo sredstava dobili za početak izgradnje nove obale, ukupne površine otprilike 50 tisuća kvadrata. Tako ćemo spojiti dva gata, gat nekadašnje Bratislavske i Visinovo. Ako se to dogodi, na tom području više ne bi bilo staro željezo. Nakon Zagrebačke obale, Praška obala bila bi jedan od većih projekata unutar Riječke luke, naglasio je Denis Vukorepa, pa najavio neke buduće, ove vezane uz kompleks Metropolis, kao i nedavno toliko spominjani Adamićev gat.
– Svaka cigla s istočne strane skladišta 22 se uređuje. Skladište će biti gotovo do početka rada terminala, a početak rada terminala je 1. rujna. Kada se ta faza završi naša je ideja da se kompleks Metropolisa izdvoji iz lučkog područja i da se preda Gradu Rijeci. Model uređenja bi trebao biti ovaj po kojemu se uređuje skladište 22. Također, radimo projekt pješačkog nathodnika, s HŽ-om smo uskladili sve potrebite odnose vezane za našu investiciju. Što se Adamićevog gata tiče, tvrtka „9“ iz Opatije je dobila koncesiju za 30 manifestacija u 2025. godini, a ugostiteljske usluge će isključivo biti vezane za te manifestacije. Građevinsko-tehnički dio će se detaljnije riješiti kroz izmjene novog DPU-a, sada je natječaj za arhitektonski projekt, u vrlo bliskoj budućnosti znat ćemo sve gabarite, neće biti ovih upitnika koji sada vladaju. Prenamjena je bila vrlo jasna, staviti u funkciju prostor, mislim da se to za sada pokazalo uspješno, a kako će biti u 2025. godini to ćemo vidjeti. Naravno da ovo nije trajno rješenje, sve će se prilagođavati novom DPU-u i potrebama građana. Centar za posjetitelje Torpedo će biti trajno rješenje, zaključio je Vukorepa.
Naslovnu fotografiju i fotogaleriju snimila Marta Ožanić
