„Mnogo sam puta u ovoj knjizi postavljao pitanje gdje počinje jedinstvenost urbanog artefakta? U njegovom obliku, funkciji, sjećanju ili nečem sasvim drugom? Sada možemo odgovoriti da on počinje u događaju i znaku koji obilježava taj događaj. Ta je tvrdnja premostila povijest arhitekture. Umjetnici su uvijek nastojali načiniti nešto izvorno, načiniti artefakt koji prethodi stilu.“
Aldo Rossi, Arhitektura grada, 144.
Zašto tekst o izložbi započinje citatom iz knjige o teoriji arhitekture? Odgovor na to pitanje donekle možemo pronaći već u samom naslovu izložbe „Fontane“, umjetnika Silvija Vujičića, koja se može pogledati još dva dana u Galeriji Filodrammatica. Fontane kroz povijest paralelno prate razvoj gradova i opskrbljuju njegove stanovnike pitkom vodom. Uz primarnu namjensku funkciju, postepeno im se pridodaje i estetska komponenta, koja svoj puni zamah poprima tijekom perioda gotike, kada fontane s bogatom dekoracijom počinju sve više biti građene na glavnim gradskim trgovima.[1] Kada putujemo u strane „egzotične“ države/gradove, fontane nerijetko obilježavaju mjesta koja treba posjetiti i „ispucati“ rolu filma. Samo u našem susjedstvu – Italiji, nalaze se remek djela poput Fontane di Trevi u Rimu, Fontana Maggiore u Perugi ili Neptunove fontane u Firenci. U Hrvatskoj, titulu „najpoznatije fontane“ još uvijek zauzima Meštrovićev „Zdenac života“, koji se nalazi ispred HNK u Zagrebu.
Kao što su umjetnici sjeverno od Alpa, u ranom 15. stoljeću, tražili inspiraciju u flamanskom utjecaju, a ne toskanskom – tako je i Vujičić pronašao inspiraciju za svoje dvije fontane nešto sjevernije od domaće topografije. Kada se govori o umjetnosti renesanse na sjeveru, nezaobilazno je ime Hieronymus Bosch (oko 1450.-1516.). Umjetnik, koji je poznat po svojim nadrealnim, grotesknim prikazima raznih životinjsko-ljudskih amalgana, koji se pritom nalaze u najdomišljatijim radnjama i pozama, pokazao se kao ključni okidač za početak rada na Fontanama. Naime, u triptihu Vrt naslade (eng. The Garden of Earthly Delights), točnije na njegovom središnjem i bočnom desnom prikazu, primjećujemo dvije građevine/strukture nedefiniranog stilskog jezika. Kakve su to građevine? Nejasna im je funkcija, paralelno izgledaju organsko i anorgansko, statične su, ali ostavljaju dojam kao da se i same mogu kretati.
U ovom trenutku dolazimo do transformacije medija, iz slikarstva u skulpturu. Vujičić uzima dva detalja iz Boschova vrta, te ih koristeći kao dvodimenzionalni predložak iskazuje u obliku prostornih instalacija, ili kako je definirano u popratnom tekstu izložbe: „umjetničkim uređajima“ (eng. device art). Posjetiteljima su predstavljena dva artefakta: Nestabilna fontana i Stabilna fontana, kao umjetnikova reinterpretacija postojećeg Boschova narativa. Za materijal je izabrano puhano borosilikatno staklo – čijim je spajanjem odvojenih ovojnica formirana struktura fontana. Nestabilna fontana definirana je „krvotokom“ čija bordo boja potječe od ekstrakta mirtinih bobica u alkoholu, koja konstantno protječe kroz staklene klijetke i pretklijetke. Peristaltička pumpa je zaslužna za normalan protok cirkulacije, čije kapi, ispadanjem iz fontane te ponovnim vraćanjem, stvaraju nenametljivu zvučnu kulisu. Na vrhu fontane, unutar staklenog čepa, pronalazimo psihostimulans u obliku upuhanog kofeina, dok urin sačinjava sadržaj ampule ispod. Sadržaj odgovara opisu, jer Nestabilna fontana u sebi sadrži kombinaciju halucinogenih i bioloških izlučevina, koje su potencijalno opasne u većim količinama.
Stabilna fontana kao svoj „nektar života“ koristi prezasićenu otopinu kromove stipse/krom (III) kalij sulfat, koja prolazi kroz nju, te izlazi kroz četiri cijevi. U podnožju fontane je postavljeno trodimenzionalno postolje, na koje se vremenom kristalizirala kromova stipsa, stvarajući tako mineraloški postament. Također, i u ovom primjeru nailazimo na sjemenke egzotičnog bilja – kraljevskog delonix i koraljnog drva. Oba primjera sjemenki dolaze iz privatnog Vujičićeva vrta.
Spadaju li fontane pod kategorizaciju device art-a? U svojoj definiciji, umjetnički uređaji se kategoriziraju u podskupinu industrijskog/produkt dizajna, kroz koje se umjetnici/-ce izražavaju putem spoja tehnologije i umjetnosti na interaktivan, zabavan i poučan način.[2] Iako su fontane poučne i zanimljive, od tehnologije su prisutne pumpe za vodu kakve se koriste u akvarijima i ventilatori iz laptopa. Nema tu interaktivnosti, jer osim što su fontane postavljene u svoje zaštitne kutije – što zbog kemijskih procesa, što zbog sigurnosti staklene strukture, one su same sebi dovoljne.
Razina njihove tehničke izrade u kombinaciji s kemijskim procesima postaje dvosjekli mač; fontane su predivne, ali u isto vrijeme, njihova estetska komponenta je preuzela primat i zasjenila sve ostalo. Prostorni artefakt/instalacija zvuči kao najadekvatnija etiketa – fontane su tu da budu gledane i da se uživa u njihovoj vizualnoj kompleksnosti. S obzirom da je u ovom kontekstu riječ o reinterpretaciji postojećeg predloška, svaka Vujičićeva intervencija je dobrodošla – sjemenke, biološke izlučevine, element prolaznosti vremena koji iščitavamo u cirkularnosti „krvi“ i formiranju kristala. Možda ove dvije fontane predstavljaju dualnost života – jedna stvara (kristali), dok druga uništava (kemijski spoj) život? U svakom slučaju one su Vujičićev hommage Boschu, što nas dovodi do pitanja: gdje počinje jedinstvenost ovih prostornih artefakta? Ako je u njihovom obliku, onda tu nema ništa novo. Ako je u funkciju – funkcija im je održavanje same sebe. Ako je u sjećanju, onda je ovo adekvatni trenutak za hommage, koji je ujedno i događaj, odnosno povod ovom radu. Može se ovaj rad gledati i u kontekstu preispitivanja odnosa društva prema količini pitke vode, jesu li fontane uvijek nužno izvor života, ali ne mogu se otrgnuti dojmu kako su ove fontane, jedan jako dobar primjer larpurlartizma.
Ako gledamo na njih iz konteksta spoja umjetnosti i kemijskih procesa/reakcija, onda je možda došlo vrijeme da se smisli nova kategorizacija.
Fotografije: Sanja Prodan
[1] fontana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/69224>.
[2] https://medium.com/hackernoon/the-untitled-document-2-device-art-bdce66e71c36
#Filodrammatica #Fontane #Hyeronimus Bosch #Silvio Vujičić