Baš kao što tri Macbethove vještice ritualno ponavljaju, negirajući kalokagatiju, „Lijepo je ružno, ružno je lijepo isto;/ lebdimo po magli i zraku nečistom“, izložba Nokturno Silvija Vujičića, kao završni dio izložbenoga triptiha Tko je Elsa Fluid, to se zna – izložba u sekvencama (prvi dio činio je rad-izložba Vremeplovke zona 01 Nicole Hewitt a drugi dio rad-izložba Izvan planeta Sandre Sterle), za koji je odabran paviljon Botaničkog vrta, nokturalnu daturu (u pučkoj medicini poznatoj kao kužnjak) vizualizira kao liminalnu biljku praga in-between. Nokturalni izložak te ambijentalno zvučne instalacije postavljen je na izložbenom stolu na kojemu nas dočekuje nekoliko tegli datura (kužnjaka), položen ekran na kojemu je dokumentirana cvatnja navedene izuzetno opasne, otrovne biljke a oko tog laboratorijskoga stola postavljeni su viseći plakatni izlošci, njih osam, s ispisanim porukama, riječima navedene izložbe. I kako u subotnjem razgovoru s umjetnikom doznajemo, navedeni su plakatni izlošci, koji mogu djelovati i kao antireklamni slogani – npr. Delusion, Delirium, Death, Witchcraft, Ceremony, Nocturnal, nastali procesom kromatografije. Verbalizacija nokturna na pločama postala je vidljiva tek kroz kemijsku reakciju, pri čemu su se transformirale i nestajale, ostavljajući kratkotrajne tragove. Tih osam rječotvornih ploča kao da su podvojene, u tom zamrznutom titraju kao da nestaju, kao i njihova niktomorfna poruka koju kao da izgovaraju Macbethove čarobnice: „You walked through the garden and emerged older“ ili ključna poruka za samoga umjetnika „He opened the flower and found nothing.“ Naime, kromatografija (grč. χρώμα: chroma, boja i γραφειν: grafein pisati) zbirni je naziv za grupu laboratorijskih tehnika za razdvajanje smjesa, koju Silvio Vujičić kao umjetnik-alkemičar koristi u nekim svojim radovima u čijem ga procesu rada s navedenom tehnikom zanima što će se vizualno desiti (riječi su otisnute sitotiskom na kromatografske ploče kao prozirna pasta, u početku nevidljive). Dakle, tek u komori, kako je nadalje umjetnik pojasnio u susretu s brojnom publikom (jednu su grupu činili osnovnoškolci koje je okupila u edukativnoj šetnji Marijana Stanić, a drugu su grupu činili student-umjetnici iz Francuske i Danske koje je usmjeravala svojim programom Landing Zones Zagreb – Under Construction Ivana Meštrov) na zatvaranju izložbe, pod utjecajem para otapala i kemijskih reakcija, one se počinju otkrivati, raslojavati i nestajati. Kao što saznajemo iz teksta kustosice Irene Bekić,“ kemijskim procesima, umjetnik ekstrahira iz nje otrovne alkaloide, nanosi ih na sito te njihovo raslojavanje, kratkotrajno putovanje ubojitih tvari i pojavnost koja traje svega nekoliko minuta fiksira fotografskim aparatom. Rezultat je slikom materijalizirana vizija, halucinacija, otrovna tvar“. Ukratko, na kromatografskim pločama, putem sitotiska i kemijskih reakcija u komorama, alkaloidi biljke otkrivaju se kao prolazni tragovi i sjene. Budući da te slike brzo nestaju, one se mogu očuvati samo u fotografskom obliku. Na taj način djelo materijalizira prolaznosti povezuje prirodu, znanost i umjetnost u vizualnu dokumentaciju nestajućih procesa, baš kao što su nekoć alkemičari nastojali ostvariti navedeni holizam u potrazi za kamenom mudraca.
Biljku je umjetnik zamijetio u jednom boravku u Sigetu; rasla je iz kanalizacijskoga šahta, osvojila ga izgledom i od laboratorijskoga tehničara saznao za njezina svojstva. Datura ili kužnjak (Datura strammonium smrdelj, bodljiva jabuka ili jabuka bodljiva, tatula) u pučkoj medicini poznata je upravo kao vrlo jak halucinogen koji se pripisivao vještičjim mastima. Prema jednom je srednjovjekovnom receptu folklorist Will-Erich Peuckert sačinio vještičju mast od kužnjaka, velebilja i bunike koju je utrljavao ispod pazuha i na čelo. Dvadesetčetverosatno stanje opijenosti i duboka sna opisao je slikama “divljeg paklenog jahanja, ljubavne opijenosti, fantastičnih letenja u beskrajnost, tvrđava usred izobličenih nakaradnih bića”. Jedan folklorni zapis navodi, kako smo to mogli vidjeti na izložbi Narodna medicina 2001. u Etnografskom muzeju u Zagrebu, da su osnovni sastojci za pripremu vještičje masti za letenje bunika, velebilje, kužnjak, iđirot, jedić, otrovna loćika, vrtni mak, svinjska mast i zmijska krv. Da, „Lijepo je ružno, ružno je lijepo isto;/ lebdimo po magli i zraku nečistom“; kužnjak je biljka, iako bijeloga cvijeta, posvećena niktomorfnom; oprašuju ga šišmiši, moljci i drugi nokturalni oprašivači, često prezreni u našem sociemskom odabiru dana kao lijepoga ontema.
Što se tiče upisa izložbenoga alkemijskoga projekta Nokturno u spomenuti izložbeni triptih Tko je Elsa Fluid, to se zna – izložba u sekvencama, kontekst je Elsa-fluid tekućina koju je zasigurno u svome Antimuzeju posjedovao V. D. Trokut, koji je uostalom često govorio o Eugenu Viktoru Felleru, ljekarniku, koji je 1897. započeo proizvodnju pripravka Elsa-fluida: eliksira za ublažavanje bolova, živčanu iscrpljenost, jačanje mišića; pilula za pospješivanje probave i čišćenje; tinkture za kurje oči – ukratko, svelijek, a o kojoj je u kritici Obzorovih reklama za vrijeme Prvog svjetskog rata pisao u svojim antiratnim dnevničkim bilješkama Miroslav Krleža. Naime, s dubokim afinitetom za mikropovijesne fenomene Krleža u Davnim danima tih godina bilježi indiferentni ritam Maloga Grada (Zgareba) spram makrohistorijskoga prvosvjetskoratnog kaosa s epicentralnim etičkim motivom o teti Adeli Blaas-Žugaj koja žaluje što više ne može uživati u čokoladnoj torti, no jednako tako ironično spominje i Fellerov Elza-fluid koji se mogao kupiti kod Palancegera na Jelačićevom trgu (sljedeći put možete flanerski prošetati pored te zgrade koja nema više tu arhitektonsku i reklamnu privlačnost iz vremena Elze-fluida): “Počinje infernalan ritam: panorama s paklenim izgledima – dubljine zelenoga neba u predvečerje sa zmajevima, lavovima, krokodilima i hidrama, zapravo sve mračno kao Doréova ilustracija pakla. Krokodil kao simbol kaosa. ‘Ono su krokodili’ – u Moskvi, a ‘fakini’ u Pešti! Dvoglavog orla boli glava. Treba mu kupiti Fellerov Elza-fluid kod Palancegera… Nema čokolade za tortu tete Adele”.Jednako tako gustimopisom svakodnevice razotkriva ono što se skriva iza političke krabulje (larvatus prodeo) predstavnika HRSS-a, izjednačujući njihovu historiju svakodnevice i njihovu ulogu u političkoj povijesti, gdje se očituju kao pobornici proaustrijske i carističke proruske politike: “(…) ‘Slava caru Karlu Austrijskom, kome plaćamo apanažu od šest milijuna godišnje’, ‘Mi smo ženerozni, ne mogu nam crno-žuta braća Hrvati predbaciti da smo škrti’, ‘Mi plaćamo isto tako barunu Wrangelu pedeset milijuna, to je stvar Naša i Svetoga Sinoda i Naše majčice Rusije’, ‘Mi čitamo Dostojevskoga, a ne Lenjina’, ‘Mi prodajemo singerice, salamu, špirit, maraskino, Cherry-Brandy i Elza-Fluid, stubičku kiselu vodu, Reumatis i doktora Havlička čaj za probavu, Mi prodajemo sve što ide i sve što ne ide, jer više nosi ono što ne ide, a da li je barun Wrangel ruski vrhovni komandujući i tko je bio barun Rauch, a tko Rauchov konfident ili konfident ministra policije Ljube ili Paje Jovanovića Patka u Bizerti, vrlo važno, kada Fanika Hajman slavi svoj jubilej u kabaretu ‘Grabancijaš’, a poslije smrti cara Karla Meštrović prodaje jedan svoj portret engleskim lordovima za dvije hiljade funti, Tirana je u rukama pobunjenika, albanska vlada opet je jedamput u bijegu, Zanella je pao na Rijeci, a da li je Hercigonja pisao Pribcu ili Pribac Hercigonji, ali, prosim vas, nemojte vi Nas gnjaviti, koga vraga gnjavite gospon, Lolo, Dodo, Froufrou, servus Beba!’“.
No, priča o Fellerovom fluidu, koji je nazvao prema nadimku svoje majke Else, dok drugi izvori navode ime kćerke (a za koji se ne zna što je točno sadržavao) tragično je zaustavljena u Drugom svjetskom ratu Holokaustom, kako to pokazuje iznimna knjiga Što je Elsa-Fluid? To se zna. Eugen Viktor Feller ljekarnik i investitor (2012) autorica Stelle Fatović–Ferenčić i Jasenke Ferber Bogdan. Vještice i njihov kužnjak zamijenile su neke druge priče o nekim drugim Drugima, kako je tu gradaciju povjesničarski zabilježio Ginzburg u knjizi Dešifriranje vještičjeg sabata.
#izložbeni paviljon botaničkog vrta #Nocturno #Silvio Vujičić #Suzana Marjanić #Tko je Elsa Fluid to se zna
