Hrvatska udruga likovnih umjetnika-Split i Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata nastavljaju uspješnu kulturnu suradnju na području suvremene umjetnosti. Ovogodišnji program HULU-a u galeriji Loggia započinje izložbom „Dota” umjetnice Arijane Lekić-Fridrih, čije otvorenje će se održati u petak, 2. veljače, u 19:00 sati. Izložba se može pogledati do 27.veljače Arijana Lekić-Fridrih se u svom umjetničkom radu bavi položajem marginaliziranih skupina i ulogom odgovornog građanstva, radovi žive i nastaju u javnom prostoru i kao zajednički cilj uvijek imaju promjenu – u društvu, u javnom mišljenju, u svakom pojedincu. Autorica će u subotu, 3. veljače u 8:30 sati izvesti i performans na Peristilu.
Jedna hrabra žena i umjetnica hodala je te subote gradom i nije mogla vjerovati svojim očima, kao i još mnogo njezinih sugrađana. Već idući mjesec hrabro je stala ispred njih i započela svoj javni umjetnički projekt „Tiha misa”, koji provodi do danas. Kao i oni, „klečavci”, svake prve subote u mjesecu, ona javno stane ispred njih, sama, s proglasom o statističkim podacima o femicidima, o žrtvama rodno uvjetovanog nasilja koje je u našem društvu još uvijek sveprisutno, o nejednakosti, o diskriminaciji, o ustavnim, zakonodavnim i ljudskim pravima žena koja se svakodnevno krše, i blago ili nikako sankcioniraju.
Ta hrabra žena i umjetnica, Arijana Lekić Fridrih, u ovom trenutku, bezrezervno i aktivno, vlastitim tijelom, vodi bitku za sve nas, a dio umjetničkih radova kroz ovu izložbu prvi put postavlja u galerijski kontekst, te se kroz ovu izložbu zajedno bavimo pokušajem otkrivanja skrivenih narativa diskriminiranja žena u našem društvenom okruženju.
Natasha Kadin, iz predgovora izložbe
Hrabra žena i umjetnica, Arijana Lekić Fridrih, bezrezervno i aktivno, vlastitim tijelom, vodi bitku za sve nas, a dio umjetničkih radova kroz ovu izložbu prvi put postavlja u galerijski kontekst, te se kroz ovu izložbu zajedno bavimo pokušajem otkrivanja skrivenih narativa diskriminiranja žena u našem društvenom okruženju.
U galeriji Loggia tako će biti postavljena tri umjetnička rada. Prvi je audio-video instalacija „Nema žene bolje od krmače”. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Wikipedija kaže da je bećarac oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. Međutim, ono što je ovdje problematično je sam sadržaj tih narodnih rimovanih deseteraca koji potiče mizoginiju i propagira objektifikaciju žena, a sve to upakirano u veselu narodnu pjesmu, dapače kulturnu baštinu, a bećarac je samo jedan od mnogih primjera skrivenih narativa kojima smo svi okruženi od djetinjstva, koji se nalaze svugdje oko nas, u najbližem okruženju doma i bliže okoline, i svi ti narativi od djetinjstva doprinose normalizaciji mizoginije i raznih oblika diskriminacije žena u društvu. Audio-video instalacija „Nema žene bolje od krmače” bila je dosad prezentirana samo u javnom prostoru u sklopu festivala Perforacije u Zagrebu 2022., ali je i svojim prvim javnim prikazivanjem privukla veliki interes medija i javnosti.
Drugi rad koji Arijana postavlja u izložbeni kontekst je serija fotografija „Tiha misa” – konkretno 13 fotografija s dosadašnjih 13 javnih istupa pred muškarce koji kleče na trgovima, a jedan od njih bio je i splitski Peristil, gdje će Arijana opet izaći pred molitelje u subotu, 3. veljače, pridružimo joj se i dajmo joj podršku.
Treći umjetnički rad prostorna je instalacija naziva „Dota”, što je dalmatinska riječ za miraz, odnosno imovinu koju žena unosi u brak kao svoj doprinos građenju nove obitelji. Ovaj običaj pada u razdoblje patrijarhalne obitelji u kojoj se od muža očekivalo da uzdržava obitelj, a nevjestin otac je nevjesti davao određenu imovinu – miraz, koji je prihodima ili na drugi način povećavao obiteljski imovinu. Arijana ovdje, intervenirajući u vlastitu obiteljsku posteljinu, još jednom pokušava naglasiti kolika količina skrivenih narativa se djevojčicama, djevojkama i ženama prezentira i nameće u samom najužem i najintimnijem okruženju doma i obitelji. Kako Arijana u opisu javnih akcija „Tiha misa” objašnjava: „Arhaični modeli rodnih podjela i društvenih uloga, a pogotovo ovakvih koje se oslanjaju na neupitne i isključivo muške „glave obitelji” došli su glave prevelikog broja žena u ovome društvu da bismo zanemarili budućnost koju ovi muškarci nameću. Građansko društvo temeljeno na jednakosti nema taj luksuz ignoriranja ovakvih inicijativa koje zazivaju uspostavu i veću „vlast” glavara i poglavara u obitelji te koje time propagiraju arhaične modele patrijarhalnog nasilja.” Statistike nam jasno pokazuju da je najveći broj femicida počinjen od strane partnera ili bivšeg partnera, najviše nasilja nad ženama, kao i njegova normalizacija odvija se unutar najuže obitelji. To je naša dota, miraz koji nam se nameće u roditeljskom domu te se prenosi kao nekakva relikvija, obiteljsko blago, dalje na sljedeću generaciju. Te skrivene narative nužno je potrebno zaustaviti na svaki mogući način, zbog generacija koje dolaze. Kakvu dotu mi ostavljamo našoj djeci?
Arijana Lekić Fridrih rođena je u Zagrebu gdje živi i radi. Završila je studij Filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu te studij Filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom umjetničkom radu bavi se položajem marginaliziranih skupina i ulogom odgovornog građanstva, radovi žive i nastaju u javnom prostoru i kao zajednički cilj uvijek imaju promjenu – u društvu, u javnom mišljenju, u svakom pojedincu. Redovito izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu.
Istaknuta slika: Arijana Lekić Fridrih: There is no woman better than a sow
#Arijana Lekić Fridrih #Dota #HULU #Izložba #Split
