U nedjelju će Art-kvart Benčić biti mjesto svečanog otvaranja 16. Vriska, riječkog sajma knjiga i festivala autora. Svečanom otvaranju prethodit će dvije pretpremijere, u petak će Book caffe Dnevni boravak biti domaćin Studentskom Vrisku, programu što je od ove godine prvi put uvršten u sajamsko-festivalski vodič događanja, u subotu će pak u Art-kinu Rijeka biti predstavljeno drugo izdanje romana Zorana Ferića „Smrt djevojčice sa žigicama“ uz premijeru istoimenog filma u sklopu programa Vrisak Cinema. Uoči skorašnjeg početka Vriska razgovaramo s Dragom Glamuzinom, programskim direktorom riječkog sajma knjiga i festivala autora.
Je li Art-kvart Benčić ono što je trebalo Vrisku da bi dobio jednu novu dimenziju?
– Meni se čini da je. Mi smo dugo tražili pravi prostor, selili smo se, bili smo na raznim lokacijama, na brodu Marina, u Filodrammatici, u Guvernerovoj palači, u Exportdrvu, bilo je i tada dobro, ali uvijek nam je nešto nedostajalo. Čini nam se da je ovaj prostor idealan, ima puno institucija što nas mogu podržati, ima tu puno scena, puno kreativne energije ljudi koji rade u Art-kvartu, a naša je ideja da svi oni budu uključeni u Vrisak. Vrisak će i dalje u svom središnjem dijelu biti književni festival, ali će u isto vrijeme to biti deset dana kulturnog festivala, na kojemu će se u isto vrijeme održavati i izložbe, koncerti, filmske premijere, puno programa za djecu. Sada nam je zgodno to sve sprovesti. Roditelji mogu doći, ostaviti djecu u Dječjoj kući gdje će biti cjelodnevne igraonice, ovdje će se moći kupiti knjige, bit će i nekakvi štandovi, slušat će se glazba, da to bude festival s kojim će ovaj grad živjeti. Dakle, intencija je da Vrisak postane mjesto razvijanja ideja i okupljanja ljudi, iako je on to bio oduvijek. No, sada imamo mogućnost realizirati neke stvari koje do sada nismo mogli budući da smo trčali iz jednog kraja grada u drugi.
Vrisak jest sajam knjige, ali se od svojih početaka razvijao u festivalskom smjeru?
– To nam je oduvijek bila intencija, ali s Art-kvartom smo dobili priliku da se u tom smjeru dodatno razvija. Teško nam je bilo iz Zagreba sve to povući, ali sada nam se čini da je ovdje jedno prirodno okruženje za takvo što, a i mi sada možemo pomoći ovim institucijama da dođu do neke vidljivosti, do publike koju mi godinama razvijamo. Art-kvart će pomoći i nama da Vrisak bude zanimljiviji i kreativniji.
Niste od početka dio Vriska, ali ste njegov dugogodišnji programski direktor. Jeste li zadovoljni načinom na koji se Vrisak razvijao?
– Zadnjih desetak godina sudjelujem, mislim da se vidi iz godine u godine kako se Vrisak razvija, širi, napreduje, kako dobiva svoju publiku. U početku je to bilo dosta teško, bilo je dosta otpora i skepse, jer dolazi neko iz Zagreba ovdje raditi nešto, a nama bi doista to bilo lakše raditi u Zagrebu, ali tako se dogodilo. Knjige su naš osnovni biznis, osim knjiga dva naša najveća događaja su ovaj festival i dodjela nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Oba ta događaja su u Rijeci. Nekako mislim da su ljudi prepoznali naše napore i sve što smo radili, vidim neka nova lica što dolaze, baza ljudi koji nas prate se širi iz godine u godinu i siguran sam da je Vrisak stekao svoje mjesto u Rijeci, da puno ljudi čeka da Vrisak dođe, a nadam se da će nakon ovoga što sada radimo u Art-kvartu svega toga biti još i više.
Ove su godine uvedeni neki novi programi, razlikuje se zbog toga koncept ovogodišnjeg Vriska od dosadašnjih?
– To je glavna stvar. Želimo ići u širinu i pokušati što više kreativnih ljudi iz Rijeke uključiti u organizaciju. Recimo, glupo mi je da imamo književni festival, a da u njemu nemamo uključene studente. Naravno, bio je problem u tome što fakulteti počinju u listopadu, a festival je u rujnu, ali da ih ipak imamo zastupljene pa smo osmislili natječaj za njih da nam šalju priče i pjesme pa će se najbolje čitati na Vrisku. Osmislili smo i taj program za srednjoškolce, idemo u raznim smjerovima.
Koliko je Vrisak važan za književnu scenu Rijeke, a koliko za cjelokupnu književnu scenu u Hrvatskoj, odnosno u regiji?
– Mislim da je Vrisak sigurno jedan od najvažnijih književnih festivala u Hrvatskoj, ali također znam da je prepoznat u regiji. Ljudi iz čitave regije zovu i žele doći na Vrisak. Nekad možda imamo i previše programa, nekad razmišljamo o tome jesmo li stavili previše toga i hoćemo li sami sebe ugušiti. Ja biram taj program, imamo jako puno pisaca iz Hrvatske, ali i iz regije. I velik je interes ljudi, žele doći, jako rijetko nam netko otkaže dolazak zbog nekog drugog razloga. Što se riječkih autora tiče od početka imamo intenciju da oni budu jako zastupljeni, uostalom festival se događa u Rijeci i normalno je da predstavimo sve što se dogodilo u Rijeci te godine. Čini mi se da ih je ove godine posebno puno, da su objavili knjige što su jako zapažene na nacionalnoj sceni. O Belešovom romanu sam puno pričao, dobio je izvrsne kritike, izlazi novi roman Tee Tulić, dugo se je čekao, nakon dugo vremena izlazi nova knjiga Envera Krivca, koji je sam po sebi izdavački fenomen jer su u njemu spojeni i stripovi koje radi i priče. Dora Šustić je izazvala veliku pozornost sa svojim romanom, Nikola Petković ima novu knjigu, jedan nam se program i zove Rijeka Calling, ali prisutni su u svim drugim programima. Ono što moram naglasiti jest da to nikad nije samo zato što su iz Rijeke, oni moraju imati težinu i mora zavrjeđivati da bude na Vrisku.
Zanimljivo je da Rijeka ima tako intenzivan život kada je književnost u pitanju?
– Nadam se da smo i mi malo pomogli s nekim guranjem i promicanjem. Smatram da je ta veza uvijek povratna, tu smo dugo, s puno tih autora se družimo, mnogima je lakše meni dati rukopise, dosta pisaca objavljuje VBZ, a to je povratna sprega.
Zna li se tko je dobitnik nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman?
– Naravno da znamo, dobitniku nagrade na dodjeli se uruči otisnuta knjiga, ali s tom informacijom ćemo ipak pričekati do otvorenja, na otvorenju ćemo otkriti tko je ovogodišnji dobitnik nagrade-
Koliko je bilo prijavljenih radova?
– U konkurenciji je bilo 103 rada, uvijek je jako puno radova. Naravno, nisu svi radovi iste razine. No, moram naglasiti da mi doista nemamo pojma o kojim rukopisima je riječ, svi radovi su pod šifrom, žiri prvo izbor suzi na deset radova, pa onda na pet, tek onda se odabere pobjednik. Sutradan mi idemo kod javnog bilježnika kod kojega su pohranjene šifre vidjeti tko je dobitnik i onda članovi žirija uvijek zovu. Nama je to vrlo uzbudljiv dan.
Vrisak se preselio u Art-kvart Benčić, intencija je ostati na ovom prostoru, kakva je njegova budućnost?
– Želimo se i dalje razvijati, imamo potencijala, naročito sada kada smo tek krenuli s Art-kvartom Benčić. Kada tu dođe gradska knjižnica dobit ćemo jednu dodatnu dimenziju, Vrisak će tada biti još kompletniji i bolji. A jedna od funkcija nam je i da potaknemo da ovaj kvart oživi, on mora biti mjesto života, mjesto na koje ljudi dolaze, druže se i rade, zaključio je Drago Glamuzina.
Naslovnu fotografiju Drage Glamuzine snimila Jelena Ternovec
