Svaka mlada osoba koja je završila fakultet te izlazi na tržište rada, prolazi kroz određeni trenutak neizvjesnosti zbog svojeg budućeg, prvog pronalaska posla. Ako još završenom fakultetu pridodamo naslov – filozofski ili umjetnička akademija, razina stresa i razočaranja dodatno se potencira brojem odlazaka na propale razgovore za posao. Kako jedna mlada umjetnica ili umjetnik mogu uspjeti na tržištu rada, gdje se proizvodi, odnosno stvara hiperinflacija umjetnika, i to u državi koja nema dovoljno kapaciteta da bi financijski zbrinula sve te magistre struke? Jedan od načina, sigurno je predanost „zanatu“, iz koje proizlazi kvaliteta ekvivalentna utrošenom radu. Ako je prefiks „hiper“ donio išta dobroga, onda je to činjenica kako je lakše uočiti nešto kvalitetno između svih današnjih pseudo-umjetničkih prolaznih pojava.
Jedna takva doza umjetničke kvalitete, mogla se pogledati u Galeriji SKC-a u Rijeci, u vidu izložbe pod nazivom Hopes and dreams, umjetnice Anite Kos. Umjetnica se predstavila riječkoj publici radovima koji su rađeni u tehnikama tuša i ulja na platnu, među kojima je također prisutno i nekoliko prostornih instalacija. Kao što i sam naslov sugerira, predstavljeni radovi odraz su unutarnjeg stanja kroz koje umjetnica prolazi od trenutka kada je diplomirala. Narativno, ciklusom dominiraju osobni predmeti poput (iluzije) kreveta, jastuka i popluna, te psihološko-životna stanja kao što su: melankolija, maštanje, samopreispitivanje i izolacija. Scene spavanja, ležanja u krevetu te provođenja vremena sa samim sobom, asocijativno nas povezuju s distanciranjem od okoline, bježanjem u vlastitu „sigurnu zonu“ u kojoj, barem na trenutak, nismo u stanju strepnje oko budućnost. Predstavljeni je ciklus moguće podijeliti u tri grupe radova, ali samo s obzirom na izbor likovne tehnike, jer tematski, radovi čine jednu uniformnu cjelinu. U prvoj izložbenoj prostoriji prezentirani su radovi u tušu. Iako manjih dimenzija, kvaliteta njihove izvedbe vidljiva je već s ulaznih vratiju galerije. Umjetnica s pomoću ultra tankih pera (radi se o debljini i do 0.5 mm), stvara linije filigranske preciznosti te vidljive ilustratorske kvalitete. U prvome je planu ženska osoba koja pronalazi svoj mir u svijetu samoće i kontemplacije. Okružena mačkama i jastucima, protagonistica traži smisao u svojim životnim odlukama. Iz posvećenosti prema prikazu detalja, te odnosu svjetla i sjene, primjetno je da Kos ima crtačke tehnike „u malom prstu“.
Također, u prvoj prostoriji je izložen i Stoljetni kalendar – Proricanje o vremenu, sudbini i događajima, bakina knjiga koja je danas u vlasništvu umjetnice i čije je ilustracije, kao dijete, sama obojila. Unutar kalendara možemo pronaći navodne odgovore na osobna pitanja koja nas tište, uvid u horoskopske znakove, razne matematičke „igre“ koje nas navode do odgovora i još puno toga. Knjiga se idealno uklapa u narativ izložbe, predstavljajući dio umjetnice u koji inače ne bismo imali uvid.
U centru druge izložbene prostorije, dočekuje nas prostorna instalacija formirana tako da predstavlja krevet, odnosno osobnu sigurnu zonu. Madrac, plahte, deke, jastuci, dream catcher-i – svi elementi su tu; privatna oaza je izložena posjetiteljima unutar javnog prostora. Nadalje, instalacija je okružena uljima na platnu, tehnici koju je uvijek lijepo vidjeti. Figuracija je i dalje prisutna, kao i motiv kreveta, odnosno njegove naznake, jer niti na jednom radu nije prikazan krevet u doslovnom značenju te riječi, već umjetnica pozom protagonistice/protagonistica, jastukom i popratnim elementima stavlja veći naglasak na psihičko/duševno stanje, nego na sam ambijent. U radu Hopes and Dreams, vidimo žensku osobu koja je „zamotana“ u predimenzionirani pokrivač, dok su iza nje, na sušilu, nalaze plahte. Lice, koje je ujedno i jedini dio tijela koji je vidljiv, prikazano je neutralno, bez emocija, pogleda usmjerenog direktno prema promatraču. Zanimljiv detalj nalazimo pri dnu lijevog kuta slike – draperija pokrivača prelazi preko podnog ornamenta, koji predstavlja rub slike, pritom naglašavajući trodimenzionalnost piramidalne kompozicije. Također, unutar ciklusa pronalazimo i dva rada koji su izvedeni u vidu diptiha, format s kojim se susrećemo sve manje i manje.
Na tragu hiperrealizma, kombiniranog s figuracijom magičnog realizma, umjetnica stvara varijantu stila koja rezultira osobnim iskazom stava prema trenutnom okruženju. Isplati li se biti slikaricom? Da li da nastavim ovim putem? Vrijedi li sav uložen trud i vrijeme? Samo su neka od pitanja koja si umjetnica postavlja u ovom ciklusu. Emocije i unutarnje borbe prikazane su mirnom vanjštinom utonulom u san. Što se tiče radova koji su izloženi u drugoj izložbenoj prostoriji i rađeni u tehnici ulja na platnu, možemo slobodno reći da Kos predstavlja kontinuitet figuracije unutar hrvatskog likovnog korpusa; pravac koji je ponovno bila oživjela skupina umjetnica i umjetnika 2012., a koja je bila prozvana „novom generacijom hrvatskog figurativnog slikarstva“.[1] Viđenim na izložbi, možemo konstatirati da se trud isplatio.
Fotografije: Katarina Podobnik
Naslovna fotografija: Hopes and Dreams, ulje na platnu, detalj, 120 x 100 cm, Anita Kos, fotografija: Katarina Podobnik
[1] https://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/nova-generacija-hrvatskog-figurativnog-slikarstva,1207.html pregledano 11.2.2024
#Anita Kos #Galerija SKC #Hiperrealizam #magični realizam #Rijeka
