Film “Gladiator” (2000.) Ridleya Scotta bio je onodobno dobro primljen s oduševljenjem kino gledatelja i velikom naklonošću kritičara. Sažetak afirmativnog pristupa “Gladiatoru” nalazimo u filmu “Decline and brawl” britanskog filmskog kritičara Leslieja Felperina. Scottov “Gladiator” dao je žanru “mačevi i sandale” prepravak u računalno stvorenim slikama – Computer generated imagery – povezujući krvavi spektakl i zakrabuljenu političku satiru. To je njegov do sada najbolji film.
Na kraju “Gladiatora” odvija se dvoboj cara Commodusa – Joaquin Phoenix i ex – generala i gladijatora Maximusa – Russel Crowe. Ishod je poznat. Posljednje Maximusove riječi “Lucius je živ”, izrečene princezi Lucilli – dječak Lucius je njihov sin i legitimni nasljednik na rimskom carskom prijestolju što je Commodus htio na svaki način osjetiti – pružaju dobar pripovjedni temelj za nastavkom. I on je stigao, gotovo četvrt stoljeća kasnije.
Lucius je sklonjen, kao adolescent u sjevernu Afriku, odrastao je u Numidiji – Alžir – i stasao u mladića, vrsnog ratnika, po imenu Hanno. Uskoro će pokazati svoja vojnička umijeća jer jaka rimska flota kreće u napad na zadnju slobodnu numidijsku utvrdu na obali. S tom bitkom otvorio je Ridley Scott film “Gladiator 2”. Izrežirana je nezgrapno, nedramatično i neatraktivno, srećom kratko traje. Bitka je fabularno važna. U njoj pogiba mlada Hannova žena, a on postaje rimskim ratnim zarobljenikom. Za ženinu smrt smatra odgovornim generala Acaciusa. No prije toga, kao numidijski vodeći borac, Hanno padne s vrha utvrde u more i potone. Odmah poslije toga kadar s drukčijim prostorom, drukčije vizualnosti i teksture. Hanno leži posve suh, čini se na plaži, vidimo poveće oblutke. Sljedeći kadar: ogromna glava, to jest pola glave i jedno gigantsko planetarno oko koje bi i za Boga Svemogućega bilo preveliko, s trepavicom koja zastrašuje. Naposljetku Hanno je uspravan, u jednom podizanju, kao na oprugu – što nam je dobro znano iz američkih horror filmova – a onda total svih totala u epskom spektaklu: Onostrano podzemlje. Hiperestetizirano u ljubičastom i modrom tonu i nijemo. Pakao? Tarta? Čamac dolazi po netom ubijenu Arishat. Rastanak supružnika izgleda prelijepo bezbolan i de luxe reklamno uzvišeno. U sljedećem pak kadru zapljusne nas nagli izron Hannov iz mora na površinu gdje plutaju mrtvaci. Ridley Scott je u jednoj minuti redateljski razbio narativnu logiku “Gladiatora 2”. Bravo.
Bitne slabosti ovoga filma: scenarij Davida Scarpe koji je konvencionalno napisan s manjkavom razradom likova i pun povijesnih krivotvorina u vezi vladavine cara Caracalle. Scarpa je prepisivao iz starih filmova biblijske i antičko-rimske tematike, zato je “Gladiator 2” bez energije, uz obilnu redateljsku potporu Scottovu. Gledamo ispuhane lutke, ljušture, oguljene maske… koje kompjuterski “oživljuje” nevidljivi doktor Frankenstein. Zatim nezadovoljavajući glumci. Paul Mescal je Hanno – Lucius. Grozničave oči, mokro lice, usta često razjapljena… perač prozora u TV komediji, to bi mu bio krajnji domet. Pedro Pascal glumi generala Acaciusa. Zdepast, trom, nevješt u mačevanju bez trunka glumačke karizme. Pascal je ogledni slučaj miscastinga. Treća slabost “Gladiatora 2” je montaža. Bez ritmičke preciznosti, aljkava, zato film izgleda razliven, razlivenih slika i prizora, sipljiv kao pijesak.
Nismo zaboravili Denzela Washingtona. Uglavnom sjedi na nečemu udobnom i promatra, zagledava, procjenjuje, smišlja. On je Macrinus, vlasnik gladijatorskog cirkusa. Macrinus je društveni kameleon. Kreće se s lakoćom od malih arena do Koloseuma, od rimskih vila do carske palače. Obrazovan je, čita Cicerona, Marka Aurelija i Homera, mudruje i snuje urotu. Lukavi slatkorječivi oportunist iznenada nastupa kao beskrupulozni urotnik i podmukli ubojica, i zamalo diktator. Ova transformacija je potpuno scenarijski nepotkrijepljena. Glumački joj Washington daje dostatnu uvjerljivost. Marcinus je ključni lik za rasplet filma.
Životinje. Nalik su psima, sivi glatko kratkodlaki, ali nakon tri sekunde, najkasnije, vidimo da imaju majmunske glave s jakim čeljustima i kad razjape gubice, svijet izgleda manji. Pripadaju kompjutorski proizvedenom bestijariju. Nahrupe u malu arenu i napadnu tek unovačene gladijatore. Svi uplašeni, osim Hanna. On zagrize, trga, komada meso majmunsko. Krvavo razularen i Hanno će u jednom trenutku razjapiti usta i zaurlati. Čini se da je ogavni elektronički nakot zasjenjen čovjekovom krvoločnošću. Računalno generirani nosorog napravi darmar u Koloseumu. Hanno – Lucius ubije jahača, životinja preživi. Ne napada nikoga. Kao da je samopripitomljena jer se oglasila kravljim mukanjem.
Utjecaj Fellinijevog filma “Fellini Satyricon” je razvidan u “Gladiatoru 2”. Gozba, a na gozbenom stolu svega obilja, plus odrubljena glava nosoroga kao ukras. Iz “Satyricona” izviru i carevi Caracalla i Goeta vanjštinom, kretnjama, kostimom i maskom kao dva voditelja karnevalske priredbe u homoseksualnom bordelu. Vodeće likove Scott često kadrira stisnute ili usko povezane s dekorom. Likovi u svijetloj odjeći mrdaju u ljubičastoj kloaki “Gladiatora 2”. Biste i kipovi ih okružuju ili nadvisuju, a oni ne moraju dijalozima osloboditi set neugodne nepokretnosti.
Film koketira s “novim poganstvom” koje svakomu jamči. Zadnji kadar “Gladiatora 2” je melodramsko sentimentalan i poljodjelski. I mističan, eh. Neki čovjek prolazi kroz klasje žita – O klasje moje… – koje se lagano povija, a on nježno dodiruje usjev, kao što je to činio Russel Crowe na kraju “Gladiatora 1” na putu do susreta s pokojnom ženom i sinom u zajedničkom vječnom životu. Aktualni hodač u žitu je Lucius. Je li to doista on? Figura mu je skraćena, lice mu ne vidimo, kamera odzada – a tergo – rekli bi Rimljani, mu hvata tijelo ispod lijevog ramena pa do koljena, na lijevoj ruci, milovateljici, ima prsten koji nosi Lucius. Je li on mrtav, utopljen na početku filma?
Sir Ridley Scott režirao je četiri vrhunska filma “Alien”, “Blade Runner”, “Gladiator 1” i “Hannibal”, te nekoliko vrlo dobrih, “Duellists”, “Black Rain”, “Thelma and Louise”, “Someone to Watch Over Me”… Zbog filmova kao što je “Gladiator 2” Rimsko carstvo je zasluženo propalo.
Istaknuta fotografija: prizor iz filma “Gladiator 2”
#Aldo Paquola #Gladiator #Gladiator 2 #Kritika #Ridley Scott
