U organizaciji Impuls festivala, u Gradskoj knjižnici Rijeka, u četvrtak, 23. travnja u 18 sati, bit će predstavljena knjiga beogradskog pisca Lazara Divjaka „Deep Cuts“.
Radi se o introspektivnoj knjizi kojom autor dijeli svoju najdublju intimu kroz emotivne zapise o glazbi i koncertima svjetski poznatih bendova.
Generacija sam roditelja Lazara Divjaka, dakle glazbu o kojoj piše – bendove koje obožava i do tančina razlaže način izvedbe i tekstove koji ga duboko diraju – poznajem na razini imena i naslova pojedinih pjesama, a za mnoge nisam ni čula.
Ali knjigu sam pročitala u dahu.
U prvom redu, privukao me način na koji Divjak piše – dinamično, impulsivno, a emotivno, otkrivajući svoju nutrinu do bolnih detalja…
Stil je asocijativan, ne slijedi kronologiju njegova života, a ni vremenski niz posjeta koncertima diljem svijeta, gdje su bendovi čiji je fan nastupali u sklopu svojih velikih turneja. Svoj život Lazar Divjak veže uz njihove pjesme i osjećaje koje su u njemu pokretale, ostavljajući tragove i duboke rezove koje može ostaviti samo glazba na onoga tko ju osjeća. Ti rezovi nisu nužno bolni, neki se rastvaraju u ugodu, neki dovode do ganuća, ali svaki ima duboko značenje.
Govoreći o svojim traumama iz djetinjstva, preko adolescentnih nedoumica, studiranja i diplome na Filozofskom fakultetu, pa besciljnosti raznih poslova koje je radio samo da bi mogao putovati na koncerte glazbenih idola, Lazar Divjak slaže piramidu svog života u čijoj je bazi glazba. Glazba slavnih bendova koje je pasionirano slušao od dvanaeste godine – preko kaseta i presnimavanja, opetovanog preslušavanja, a s napretkom tehnike do nosača zvuka koje je punio muzikom po vlastitom izboru, živeći u svijetu svoje glazbe i svojih emotivnih poticaja – bez obzira na to gdje bio…
U tom zatvorenom svijetu nije bilo lako živjeti, a opet je upravo bijeg u muziku i riječi pojedinih pjesama za njega bio spas.
Spas od vlastite nesigurnosti, spas od problema u obitelji, spas od prilika u Srbiji koje su bile sve samo ne pogodne za odrastanje, formiranje obitelji… A sve je to Divjak premostio, slažući koncert na koncert, putovanje na putovanje, bend na bend i njihove živote uz svoj…
Knjiga „Deep Cuts“ prava je enciklopedija života i sudbina svjetskih rockera, s mnoštvom detalja koji vas drže prikovane uz štivo, otkrivajući vam do koje su mjere ti glazbenici i tekstopisci bili obični ljudi. S osobnim problemima vrlo sličnima njihovim obožavateljima.
Naravno da svi fanovi nisu Lazari Divjaci, ne pristupaju tako analitički ni pjesmama ni riječima hitova – većina naprosto uživa u zvuku i mjestu gdje se nalaze, u prilici da čuju svoj omiljeni bend uživo, kupe majicu, ulove trzalicu nakon koncerta…
Lazar Divjak ponire duboko ne samo u povijest pojedinih sastava već i njihove pojedinačne sudbine, potpuno je spreman za svaki koncert koji pohodi pa čak ima i precizno razrađenu strategiju traženja najbolje pozicije kad se nađe na koncertu. Ovisno o prostoru, on zna što mu je činiti, pogotovo ako ne dolazi u arenu prvi put.
Impresivna je ta njegova opsesija koncertima raznih bendova – spominje ih na desetke, piše čak i o koncertu Pink Floyda, koji pripadaju generaciji njegovih roditelja, ali meni je najimpresivnija obuzetost Metallicom. To su stranice knjige koje svaki metalac mora pročitati. Ma koliki fanovi bili, uvjerena sam da će u Divjakovoj knjizi naći dijelove koje ne poznaju, o kojima nisu razmišljali, te će nakon čitanja postati još veći fanovi!
Uostalom, u knjizi je opisan i koncert uz 40. godišnjicu postojanja grupe, obilježen s dva velika koncerta u San Franciscu 17. i 19. prosinca 2021. godine, za koji su ulaznice mogli kupiti samo bivši članovi fan kluba, koji je prestao postojati 2015. godine, i to oni koji budu izvučeni na lutriji!
Naravno da je Lazar Divjak bio jedan od tih bivših članova fan kluba, pa se – iako bez mnogo očekivanja – prijavio za izvlačenje, ne računajući da bi mogao biti među sretnicima koji će moći kupiti ulaznicu.
Ali dogodilo se! Dobio je svoj kupon i krenuo put San Francisca! Usred pandemije, s problemima da dobije američku vizu, u oba je smjera preletio više od 20 tisuća kilometara. Sve zato jer je 40 – za njega – bilo više od svega spomenutog!
Osim što sam bila zainteresirana za playlistu koja se svira na ovako važnim koncertima (što ćete sve, do najsitnijih detalja, otkriti čitajući ovu knjigu), s najvećim sam užitkom „pratila“ Divjakova lutanja San Franciscom, gradom koji sam upoznala kao 19-godišnjakinja, posjećujući mnoga mjesta koja je i Lazar posjetio tijekom tih nekoliko dana boravka u Friscu. Jedina bitna razlika u dojmu bila je ona o mostu Golden Gate.
Prolazeći preko mosta kombijem koji je grupu turista prevozio do parka prirode Muir Woods na suprotnoj strani zaljeva, Lazar Divjak slušao je vozača koji ih je informirao o broju samoubojstava koja se dogode svake godine.
Moje je iskustvo bilo također turističko, ali nisam toliko zapamtila podatke o fatalnim skokovima s mosta koliko izmjenu potpuno zamagljenih i osunčanih dijelova – izranjali smo iz tijesta magle i ponovo uranjali u nju, da bi na osunčanim dijelovima između maglenih prolazili turističkim busom pored brojnih parova koji su se ljubili na vjetrovitom mostu… Te slike, kao i slike travnatih parkova prenapučenih ljudima svih generacija, to šarenilo slobode i uživanja, to su impresije koje nosim iz San Francisca 1971. godine i pamtim ih do danas…
No, vratimo se koncertu Metallice.
Sve je bilo savršeno organizirano iako se autor knjige bojao da može zapeti na raznim frontovima. U prvom redu zato što ulaznicu koju je kupio može skinuti tek dva dana pred koncert s aplikacije koja nije čitljiva izvan SAD-a. Strepio je hoće li ga imigracijski činovnici pustiti u SAD bez da dokaže da ima kartu za koncert, hoće li sve biti u redu s njegovim COVID potvrdama, ali sve je štimalo k’o urica i točno na vrijeme našao se u Chase Centru, među fanovima Metallice iz cijelog svijeta.
Playlista je išla kronološki, od prve pjesme koju su ikada napisali (Hit the Lights), a potom jedna ili dvije pjesme sa svakog albuma od 1983. godine naovamo… Divjak je doslovce zaplakao na izvedbi njemu najveće pjesme koju Metallica nikad nije svirala uživo – Fixxxer – i to je bio vrhunac o kojem je zabilježio: „Noge su mi umorne, glava mi je razbijena, srce mi je zahvalno…“
Čitav grad bio je u znaku proslave 40. rođendana najvećeg heavy metal benda na svijetu, uz razne programe – promocije knjiga, projekcije filmova i razne društveno korisne programe – posvuda su svirali manji bendovi stilski ili na neki drugi način povezani s Metallicom (detalje, kao i sve o drugom koncertu dva dana kasnije – otkrijte u knjizi).
A ja bih dodala još samo nešto:
Lazara Divjaka nisam poznavala, pročitala sam da je ovo njegova druga knjiga. I prva je o glazbi, jer muzika je njegova opsesija, a na početku ove piše:
„Da se ne lažemo, prva knjiga je bila bolja.“
Još ne znam je li u pravu, jer prvu nisam čitala. Ali hoću.
Ova druga mi je sjajna iz još jednog razloga. Poznajem Lazarevu Ivu, koja je važan akter ove knjige.
Poznavala sam ju, a onda malo izgubila iz vida. Sad sam polovila natrag sve konce. Upoznala sam i njihovog Fipija, i to uživo, prije nekoliko dana ispred Dječje kuće u Rijeci. A sad poznajem i Lazara. I sviđa mi se, jako!
