Ususret nedavno predstavljenom planu „Multifunkcionalni kompleks Stadion Kantrida”, razgovarali smo s Loredanom Varljen, predstavnicom Građanske inicijative Kantrida – GIK, koja posljednje dvije godine provodi aktivan aktivistički i umjetnički program na području kvarta Kantrida. Svojim djelovanje pokrenuli su niz inicijativa radi općeg poboljšanja života na Kantridi.
Možete li nam reći malo više detalja o Građanskoj inicijativi Kantride?
– Građanska inicijativa Kantride neformalna je inicijativa građana, koja je prije dvije godine počela s radom. Naši temeljni principi su održivi razvoj, zelena strategija, uključivanje građana u aktivnosti u lokalnoj zajednici, neposredna participacija građana u donošenju svih odluka koje su relevantne i važne za naš kvart. Prvenstveno to radimo kroz kulturne sadržaje. Osmislili smo cjelogodišnji program pod nazivom KULTURA U KVARTU KANTRIDA u suradnji sa Udrugom Orehović, javili se na natječaj za sufinanciranje javnih potreba u kulturi, dobili mala financijska sredstva koja su nam bila dovoljna da uz puuno volonterskog rada održimo brdo događaja na Kantridi. Bilo je više od 20 događaja, s jako puno posjetitelja, ali i građana volontera, jer nama je upravo to princip: da sami građani, svojom inicijativom i svojim uključivanjem, donose svoje odluke, ideje i da zajednički stvaraju projekte. Mi nismo neka odvojena struktura koja nije usklađena sa potrebama ljudi. Ti kulturni sadržaji bili su od parka Lovora pa do 3. maja, s obzirom na to da je Kantrida kao kvart površinski jako velika, ona se proteže od Krnjeva pa sve do Preluke. Baš negdje oko Morskog prasca je centralni dio kvarta tu smo uredili prvu Morsku knjižnicu i oslikali mural, iako je jedan od naših ciljeva oživljavanje zapuštenih dijelova Kantride. Budući da živim na Kantridi meni su nekako zapeli za oko svi zapušteni dijelovi koje bi trebalo oživjeti: počev od plažice uz 3. maj, do platoa gdje je nekada bilo lijepo kupalište Bagno riviera pa do stadiona. Naš Program Kultura u kvartu Kantrida uključivao je sve te lokacije.
Očigledno je da je odaziv građana dobar. Kakav je odnos s gradskim institucijama?
– S institucijama je uvijek problem. Mali ljudi, privatne tvrtke, ugostiteljski objekti, Rijekasport dali su nam podršku. Međutim, veliki su problemi s mjesnim odborom i s djelom mjesne samouprave u Rijeci. Koliko god oni promoviraju i ulažu napore da uključe građane u rad zajednice, osim što je to mrtvo slovo na papiru, oni zapravo ne znaju što bi s nama! Mi ih na neki način ugrožavamo i osjećaju nas kao strano tijelo. Potrebno je educirati zaposlenike, vijećnike mjesnog odbora, tajnice – znači kompletno cijelu strukturu koja je u direktnom kontaktu sa građanima. Mi smo prolazili kroz edukacije za jačanje kapaciteta zajednice kroz pripreme za projekte Rijeka 2020 EPK, već tamo sam bila uključena u rad civilnih inicijativa, i bila sam u prvom Vijeću građana. Da su paralelno bili uključeni i zaposlenici Grada i drugih komunalnih društava, situacija bi danas bila bitno drugačija, vjerujem.
I uz EPK i sve projekte u gradu Rijeci, do decentralizacije kulture u gradu nije došlo?
– Došlo je do pada kulturnih sadržaja. Time grad Rijeka puno gubi na kvaliteti, a mi koji se bavimo nekim radom u zajednici ili u kulturi gubimo puno energije nepotrebno. Portebna je suradnja na svim nivoima, razumjevanje, sinergija, motiviranost i entuzijazam svih sudionika u zajednici. Mi imamo veliku želju za radom, za promjenom, imamo viziju, kapacitet, dobra smo ekipa; pokušavamo se prilagoditi realnoj situaciji, pokušavamo biti „strpljivi “, ali to je potrebno sa obje strane. Mi ćemo i dalje raditi ono što volimo i želimo, revitalizirat ćemo zapuštene prostore na Kantridi, donositi nove kulturne sadržaje, povezivati građane, umrežavati se sa ostalim kreativcima, umjetnicima, uređivati o oslikavati murale, zabavljati se uz put jer mi to radimo iz srca i tu energiju nam nitko ne može oduzeti. Recimo, Kulturni dom na Kantridi se zadnjih 30 godina potpuno zapustio, služi za održavanje tri sjednice godišnje. Mi, kao jedna motivirana grupa ljudi, došli smo u prostor koji je i stvoren za građane, i zbunili smo ljude koji tamo „odsjedaju”: tražimo internet, grijanje, prostor za održavanje programa u koji želimo pozvati ostale građane na radionice, edukacije… to je odjednom sada puno posla za njih. Naporni smo im. Znači, mi nismo jedni od onih koji se pojave, kritiziraju i „njurgaju“, nego iza nas je rad, gdje mi svojim primjerom dajemo do znanja da nam je dosta nerada i da stvari mogu izledati drugačije kako na Kantridi tako i u cijelom gradu.
Kako da jedna građanska inicijativa s Kantride reagira na novo predstavljeni plan izgradnje stadiona i novih pratećih sadržaja u vidu hotela i tri nebodera? Može li se uopće suprotstaviti takvom projektu?
– Mislim da može, s obzirom na to da je jedan veliki broj ljudi stao iza nas. Razvili smo već alate kako doći do ljudi, do njihovog mišljenja, intervjuirali smo ih dok piju kavu (hahaha), a u svim našim događanjima, osim elementa zabave, bila je i određena poruka. Tako smo na zapuštenoj plaži s patkicama koju smo nazvali LIDOLINA održali igraonicu za djecu na koju došlo je stotinjak ljudi , uglavnom roditelja s dječicom koji tamo inače dolaze. Ispisali smo zajedno transparent ŽELIMO DJEČJI PARK, ponudili gotovu peticiju koja se potpisala u roku od pet minuta i predali gradonačelniku kojeg smo isto tako pozvali na ĆAKULU. Štose tiče „novog” projekta stadiona s megalomanskim popratnim objektima, mišljenja smo da je kao takav poptuno neprihvatljiv, čak apsurdan. Iz više razloga. Gradnja 3 nebodera na tako uskom pojasu uz samo more i plažu je devastacija koja bi imala dugoročne posljedice. Betonizacija umjesto otvaranja javnog prostora građanima. Mi nismo protiv gradnje stadiona, ako već mora biti, ali u razumnim mjerilima za ovaj uski prostor uz more. Ovdje je potrebno zelenila, sadržaja za djecu, šetnica, biciklistička staza, povezati prostor u dugu rekreativnu zonu namjenjenu građanima našeg grada. Jer to je ono što je njima potrebno. Ruku na srce, Kantrida je jedini morski pojas otvoren za građane, od centra preko Brajde, industrijske zone, brodogradilišta. Nova investicija dovela bi privatizaciju tog javnog prostora, pitanje što će nakon toga ostati slobodno. Drugi razlog nije ništa manje važan, a to je prometni kolaps koji je već sada problem, a ne možemo ni zamisliti kako bi to izgledalo sa novom „infrastrukturom” od par tisuća ljudi više na dnevnoj bazi. Slažem se da stadion treba urediti, kao i prostor oko njega. Naši prijedlozi Gradu i idu u pravcu ozelenjavanja, parkić ovdje, parkić ondje, i spomenuta peticija je bila za mali džepni park. A zašto radimo peticiju za mali džepni park? Pa zato što nema dozvole za veliki, a u isto vrijeme nam se sada nude tri nebodera od preko 30 katova, na tom istom mjestu gdje se nama svaki put decidirano odbijao bilo kakva intervencija u javnom prostoru jer nije predviđen GUP-om, i to je pomorsko dobro i to se ne dira. Za koga? Ne znam koju dugoročnu strategiju ima grad da može uopće tako nešto staviti na dnevni red. Dakle, iz pozicije građanske inicijativa mi želimo da prvenstveno građani Kantride slobodno izraze svoje mišljenje, da ih se pita, da ih se pozove na javnu raspravu, zbor građana,da participiraju u odlučivanju o provedbi tog projekta.To je i naš cilj kao inicijtive. Tu moramo i možemo napraviti svoj maksimum. S druge strane, kao građanka koja živi na Kantridi mogu reći da je ovdje apsolutno nesnosan prometni kaos u ljetnim mjesecima. Tako da mislim da će kvaliteta života, baš nas koji živimo neposredno blizu stadiona, biti potpuno ugrožena do toga da vjerujem da će mnogi „starosjedioci” otići. Čovjek koji ovdje živi i zaštita okoliša trebali bi doći na prvo mjesto, ovo što se sada ovdje događa je upravo suprotno.
Smatrate li da je ovo klasična priča u kojoj su privatni interesi opet dobili primat ispred građana i njihovih potreba?
– Apsolutno, da. Mislim da je konačno vrijeme da se tim privatnim interesima, koji ne uključuju lokalnu zajednicu, stane na kraj. Evo, ovo je vrijeme da Rijeka, odnosno Riječani, dokažu da misle svojom glavom i da mogu mijenjati sadašnjost, ali i budućnost svoga grada. Budućnost je ta koja je ugrožena s obzirom na klimatske ugroze tipa poplava koje su baš na ovom području vrlo česte, a dodatna nepotrebna betonizacija će sigurno pogoršati situaciju.
Kao građanska inicijativa koja prvenstveno djeluje na Kantridi, jeste li povezani s ostalim kvartovima, mjesnim odborima?
– Svi se bore na svoj način, sva sreća da imamo mrežu inicijativa, udruga pa čak i MO koji jako dobro surađuju. Pokazalo se da svaki MO koji ima dobru suradnju i komunikaciju sa svojim građanima, radi uspješno u svom kvartu. Ali kada pričamo o VMO, to je formalna struktura, koja je često nemotivirana za rad u zajednici, izabrani su po principima stranačkih izaslanika da „odrade” 4 godine. To nikako ne doprinosi pravoj efikasnosti. Mi kao građanska inicijativa, eto, nastupamo sada na neki način kao predstavnici kvarta. Nisam još čula da se VMO angažiralo po pitanju gradnje ovog projekta. Čekamo. Možda hoće. Surađujemo s Mjesnim odborom Kozala, jer su tamo uspjeli iz malih inicijativa i udruga građana ući u sustav kroz izbore, motivirani su, nezavisni su i sada sprovode svoju viziju modernog uspješnog kvarta. Upravo su napravili i peticiju u kojoj žele rasteretiti svoj kvart zbog problema parkinga. Prikupili su veliki broj potpisa svojih sugrađana i predali je gradonačelniku. Znači, iz građanske inicijative i uz potporu mjesnog odbora, suglasnost gradskih institucija možda sagrade podzemnu garažu. To je jedna pozitivna intervencija koja je došla od strane samih građana kvarta. Tako da ja mislim da je to moguće u svakom kvartu, samo kad se nađe određena kritična masa ljudi koja ima zajednički cilj, da ne kažem problem.
Uzmemo li u obzir da će se projekt „Povratak na Kantridu“ ostvariti, kakvi su vam planovi za godine koje dolaze? Kako planirati male građanske inicijative kad postoji mogućnost da ti budući građevinski radovi poruše dio vašeg truda?
– Optimistična sam osoba inače, ne da me se tek tako zasutaviti kad nešto odlučim, i deset godina uspješno radim u raznim inicijativama. Međutim, jedan od najtužnijih dana mi je bio prekjučer, kad sam čula i vidjela taj projekt te mi je po prvi puta pao entuzijazam. Ovo je takav šamar svemu što radimo, da iz tako niskog udarca može izaći samo još veći otpor. Ali samo ako se držimo zajedno. Pojedinac ne može ništa. Ako čekamo sustav, bit će prekasno. Sad je to već pitanje naše egzistencije, i ne samo nas, nego i naše djece. Čemu silne priče o održivom razvoju, zelenoj strategiji koje se barem formalno Hrvatska mora držati, kada to ne sprovodimo. To je farsa. Mislim da se to mora zaustavit. Ne smijemo si dopusti situaciju da se mi izražavamo prosvjedima, da se vežemo lancima… Želimo iskoristiti sve moguće legalne načine da postignemo naše ciljeve i naše pravo, kao građani, kao udruge, kao kulturnjaci da formiramo zajednički tim, koji bi bio sačinjen ne samo od aktivista nego i od stručnjaka, urbanista. Da skupimo sadržaje i informacije koje u ovom trenutku ne vide svi građani. Radimo na osvješćivanju građana da prepoznaju što zapravo stoji iza ponuđenog projekta, gdje se u fokus fol stavlja stadion, jer je to nešto što ljudi zaista žele, a zapravo je cilj čista ekonomska korist izgradnje m2 stanova, a pitanje je da li će se na kraju stadion uopće izgraditi. Nakon što skupimo sve relevantne informacije, neka svatko odluči sam za sebe, zaključuje Loredana Varljen.
#GIK #Kantrida #Loredana Varljen
