Hellboy: The Crooked Man

Pa to je Hellboy, doista jest. Velik i jak, crvene kože, ćelave glave kao isklesane iz stijene na kojoj se vide, na čelu, dva vrlo mala panja kao iz dječjeg botaničkog vrta, ostaci otpiljenih rogova. Desna ruka mu je do lakta kamena i koristi ju za razbijanje prepreka i protivnika. Nosi neupadljivu odjeću, hlače i dugački kaput kao iz zaliha Vojske spasa. Ima divovsko vatreno oružje za pojasom i krunicu. Stalno puši. Da, to je Hellboy, ali čini se u krivom filmu.

Prva dva Hellboya prema istoimenom stripu Mike Mingole i nakladničke kuće Dark Horse režirao je i scenarij napisao Guillermo del Toro. Oba filma stekla su brojne poklonike. Ron Perlman je glumio Hellboya dajući neobičnom pa i zastrašujućem liku emocionalnu živost. U ovom novom filmu nema ni del Tora ni Perlmana. Nema ni troje Hellboyovih pomoćnika. Johanna Krausa, Abe Sapiena i Liz Sherman, neobičnih stvorova nadnaravnih sposobnosti. Liz je i žarište Hellboyovih ljubavnih nagnuća. Bez ovih neusporedivih unikatnih bića pripovjedna i vizualna strana filma je znatno siromašnija i manje atraktivna. A krenulo je vrlo poticajno.

Redatelj i koscenarist Brian Taylor otvorio je film dinamičnim i uzbudljivim prizorom. Brzi vlak juri prugom, u jednom vagonu je Hellboy – Jack Kesy – i dvoje agenata. Muškarac je nevažan jer će uskoro biti usmrćen, a mlada Bobbie Jo je glavni ženski lik pa će ostati živa do kraja. Oni brinu o dostavi povećeg drvenog sanduka. Iznenada, sanduk je razvaljen, a ogromni pauk napadne suputnike. Vagon izleti iz kompozicije vlaka, sve to prat stari rock ‘n’ roll, i sunovrati se u provaliju. Borba s paukom je nastavljena. Gigantski pauk naglo mijenja veličinu i postaje jedva zamjetljiv i nestane. Zbivanje je datirano u 1959. godinu. Zašto? Kroz film znamo da nikakav vremenski odmak nije bio potreban, sve što se kasnije dogodilo nije posljedica uvodnog prizora niti radnja ide u neko udaljeno buduće vrijeme, a bez precizne vremenske naznake rasplet ne bi bio shvatljiv. U svakom slučaju ništa nismo dobili podatkom da to što gledamo pripada kalendaru iz 1959. godine.

Redatelj Brian Taylor rasporedio je radnju u četiri ključna prostora: trošna koliba, mala crkva s grobljem, ruševna palača iz bajke i podzemni tuneli napuštenog rudnika. Cijelo područje je šumsko. Hellboy nije izvorno horror. To je epska fantastika u okviru koje Hellboy obavlja podvige superjunaka. Kad je Guillermo del Toro bio redatelj imaginarij Hellboya bio je barokno blistav i spektakularan. Kod Taylora dobili smo horror ropotarnicu s klišejima i oprobanim postupcima zastrašivanja. Folklor i fetišizam. Šuma, vještice i šumska strašila. Suludo cerekanje. Kriještanje ptičurina. U mraku bukte lebdeći zapaljena ljudska tijela. Redatelju je stalo samo do toga da scene budu surove, ružne i degutantne. Mogao ih je montirati drukčijim redoslijedom, a značenje filma ne bi se nimalo promijenilo. Hellboy se borio s planetarno moćnim zlotvorima i vodio bitke za opstanak čovječanstva, ovdje se mora natezati s vješticama i lokalnim zlodusima.

Neprijatelji i nisu nešto naročito respektabilni. Prastari Crooked Man izgleda kao groteskno utjelovljenje uncle Sama. Nosi svečano tamno odijelo, ima cilindar na glavi kao lik na promidžbenim plakatima američke vojske. Onaj što upire prstom i kaže: Trebam te. On napada Hellboya ubojstveno šiljatim metalnim projektilima i u jednom trenutku „Veliki Crveni” je pred ili pod Crooked Manom posve bespomoćan. Mlada vještica Effie Kolb je uzavrelo pohotna, seksualno nasrtljiva. U puritanskoj Americi užici seksa nisu dobro prihvaćeni. Odlučujuća bitka vodi se u crkvi. Tu je tamnoputi slijepi svećenik. Zašto on mora biti slijep? Mrtvaci ustaju iz grobova, vještice navaljuju, Hellboy ima pune ruke posla. Kompjutersko generirane životinje nisu bog zna što. Pauk, zmije, jato vrana i jedna ptica velika kao zrakoplov. Ona je donekle smiješna, a morala bi zastrašiti. Tromo i nezgrapno aterira. Progovara muškim promuklim glasom kao iz bunara. Prevelika je, ne stane u kadar. A kad je kamera pokaže iz bliza, oči, kljun, horror učinak je ravan ništici.

U labirintu rudarskih tunela, toj završnoj postaji bitke protiv Sotone, agentkinja Bobbie Jo naći će nestalog pauka, ali prikladno malenog pa će ga staviti u staklenku i ponijeti kamo treba. Noć je minula. Hellboy i Bobbie Jo hodaju krajolikom zaštićenim od sunčeve svjetlosti. Stižu u civilizaciju. Tu je telefon, tranzistor s rock glazbom već je proradio, uskoro će stići i helikopter. Tehnika je božanstvena stvar. Ali Taylorov film ostaje u blatu formulaičke bezvrijednosti u ovoj mizernoj američko-bugarskoj koprodukciji. Hellboy je javno osramoćen.

Istaknuta fotografija: isječak iz filma Hellboy: The Crooked Man

#Aldo Paquola #Brian Taylor #Guillermo del Toro #Hell Boy #Kritika

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh