Jedan od temeljnih odnosa koji Međunarodni festival malih scena njeguje od samog početka je – odnos s publikom. Kada je Festival započeo – 1994. godine – na hrvatskim pozornicama, osim repertoarnih predstava, nije se događalo ništa. I sama ideja da će u Rijeku na gostovanje doći predstave iz drugih sredina – bila je neopisivo atraktivna. A kad su (nakon tri godine) osnivač Festivala Nenad Šegvić i njegov izbornik Dalibor Foretić počeli dovoditi predstave iz „susjedstva“, zanimanje je dodatno poraslo. Od tada do danas – što može posvjedočiti tajnica Festivala Višnja Višnjić Karković – gledalište iz godine u godinu pune gotovo ista lica. Među njima počasno mjesto pripada onima koji od 1994. nisu propustili ni jednu festivalsku sezonu. A ima ih!
Slovenska kazališta redovit su gost Međunarodnog festivala malih scena, ne samo zbog sjajnih glumaca i pažljivo izabranih redatelja, već i zbog akcenta na suvremenom dramskom repertoaru, koji je riječkoj publici – prozor u svijet.
Ove godine, Festival je mailom obavijestio svoju publiku da su u ponudi 29. saziva čak tri slovenske predstave. Navodeći detaljno njihove podatke i sud izbornika da se radi o zaista odličnim predstavama, Festival je svojim gledateljima dao u zadatak da učine izbor.
Najveći broj glasova dobila je predstava „Djeca“, Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane u režiji Nine Šorak.
Mračni tekst britanske dramatičarke Lucy Kirkwood u vrijeme globalnog zatopljenja i havarija nuklearki na različitim dijelovima svijeta, otkriva intimni svijet troje protagonista, koji – nakon potresa, plimnog vala i eksplozije u elektrani u kojoj su radili – žive „novi život“. Dakako, svatko na svoj način.
Supružnici, Hazel (Saša Pavček) i Robin (Janez Škof), povlače se nakon eksplozije izvan zone ozračenja, u prirodu, živeći u kontejneru pod robinzonskim uvjetima, gotovo bez električne energije, prakticirajući vegetarijansku prehranu i yogu. Pritom ne prestaju koristiti Geigerov brojač, kontrolirajući nivo ozračenosti svari koje donose iz „vanjskog svijeta“. S jedne strane nastoje zaboraviti tragediju kojoj su slučajno izmakli, a s druge su njome u potpunosti opsjednuti.
Njihov, naoko, idilični život daleko od zagađenja, razbija dolazak prijateljice Rose (Silva Čušin), također nekadašnje pripadnice znanstvenog tima u njihovoj nuklearki, koja stiže i SAD-a.
U slapovima riječi koje troje protagonista izmjenjuje tijekom 100 minuta trajanja predstave, ulazimo u njihove odnose u aktualnom trenutku i u prošlosti, otkrivamo tri intimne drame koje utječu na njihove buduće planove.
Razlog zbog kojeg se Rose vraća je odluka da osobno zamijeni nekog mladog znanstvenika koji riskira život u nuklearnoj elektrani koja ponovo radi. Njezin je život pri kraju, već je preboljela i karcinom, i operacije obje dojke, polako se oporavlja i hvata snagu za posljednju odluku kojom će, možda, spasiti nečiji život.
Ona poziva Hazel i Robina da učine isto.
Hazel, međutim, ima djecu i njezin je život okrenut tim mladim ljudima – ne nekim imaginarnim znanstvenicima koje ne poznaje. Jedini objekt njena interesa još je Robin, koji pak čitave dane provodi na obiteljskom imanju na granici ozračenog teritorija – tobož’ baveći se kravama, koje međutim nisu preživjele katastrofu.
Jedan od znakova predstave je krv. Pri sudaru s neočekivanom gošćom u mraku, Hazel nehotice povrijedi Rose. Krv iz nosa ostaje na Roseinoj majici kao stalni znak bolesti, koja uznemirava Hazel. Potpuni šok Hazel doživi kad Robin počne iskašljavati krv. Njezin zaštićeni svijet, u kojem vježbanjem i prehranom nastoji očuvati zdravlje, ruši se i ona ostaje sama. Robin se ne želi liječiti, vraća se s Rose u nuklearku…
Zanimljivost okruglih stolova, koje nakon predstava i ove godine tako dinamično i nadasve informativno vodi Igor Ružić (radijski novinar i kazališni kritičar iz Zagreba), jest saznanje o istraživanjima kojima su glumci zajedno s redateljicom gradili svoje likove. Doznali smo da su čak posjetili jednu oglednu nuklearku u Ljubljani, kako bi upoznali rad u zatvorenim sredinama gdje su ljudi isključivo upućeni jedni na druge i zajedničku borbu s rizicima koje proizvodnja čiste energije u sebi nosi.
No, karakteri protagonista izviru iz dramskih situacija koje je postavila autorica Lucy Kirkwood. A njihovi postupci otvaraju pitanja, koja ostaju bez odgovora. Da nije preživjela borbu s karcinomom i osjetila bliskost smrti, bi li se Rose odlučila na povratak u nuklearku? Nju, međutim, „na mjesto zločina“ vraća i intimna veza s Robinom, svojom jedinom ljubavi… Gdje je tu altruizam, a gdje sebični razlozi?
Robin, pak, naizgled u skladnom braku s Hazel uz njihovo četvero, sad već odrasle djece, jedan je od onih muškaraca koji žive u svom svijetu. On ne voli vegetarijansku prehranu, ne podržava zdrav život, nije mu stalo ni do obitelji, ni do zajedničkog života s Hazel. On voli žene i mašta o mladoj mljekarici velikih grudi… I već dugo taji da iskašljava krv. Povratak u elektranu zajedno s Rose, za njega je neki novi život… Da nije bolesti, kakva bi bila Robinova odluka?
Ova predstava samo prividno govori o empatiji. Njeni protagonisti, zapravo, imaju sasvim sebične razloge kojima se vode u odlukama. I to je tako ljudski…
Dugim aplauzom riječka je publika ispratila ansambl ljubljanske Drame SNG-a, dodijelivši predstavi „Djeca“ visoku ocjenu 4.55.
Na okruglom stolu, svoje su misli nakon predstave, uz protagoniste, s publikom podijelili dramaturg i dramski pisac Željko Hubač, novinar i kazališni kritičar Bojan Munjin te sveučilišni profesor Nikica Petković. Zbog ovih razgovora, koji su svojevrsni nastavak predstave, u HKD-u se publika zadržava do kasno u noć.
