Bartoja je iza Čavjana. Tri dana fešte, sporta, druženja i različitih programa još jednom su pokazala koliko je živa zajednica okupljena oko mjesta koje se posljednjih godina pokušava pozicionirati i mnogo šire od svojih administrativnih granica.
Upravo smo Bartojom započeli razgovor s načelnicom Općine Čavle Ivanom Cvitan Polić, da bismo vrlo brzo od fešte stigli do tema koje će obilježiti godine pred Čavlima: budućnosti Kaštela Grobnik, obrazovnog turizma, razvoja Platka, poticane stanogradnje, nove općinske tvrtke i velikih infrastrukturnih zahvata koji stanovnicima donose boljitak, ali prije toga i mnogo raskopanih cesta.
Načelnica pritom ne skriva ono što smatra najvećom vrijednošću svoje općine – ljude koji svoju sredinu vole i od nje stalno traže više.
Bartoja je završila. Čini se da ste ove godine postavili prilično visok standard za sljedeću?
– Tako je. Kraj godišnjih odmora, povratak radnim obvezama, školi i stvarnosti, ali nakon tri stvarno prekrasna dana. Jedan nam je gost rekao: „Nisam ni znao da na Čavlima ima toliko ljudi.“ I stvarno je bilo živo. Imali smo sadržaje za sve, od najmlađih do ljubitelja sporta. Bilo nas je posvuda, od trga do Cernika i Platka, i svuda je bilo puno ljudi. Posebno mi je drago što Bartoja nije bila samo klasična fešta, pozornica i glazba, nego smo imali kreativan i raznovrstan sadržaj. Hvala svima koji su u njegovu stvaranju sudjelovali.
Ali Bartoja je samo jedan primjer. Na području Općine tijekom godine ima mnogo događanja, od očuvanja baštine i sporta do radionica i programa za djecu. Stječe se dojam vrlo žive sredine.
– I jest vrlo živa, prije svega zahvaljujući aktivnim ljudima koji vole svoju zajednicu i u njoj vide velik potencijal. Mislim da je to najveća snaga naše općine. Ti ljudi žele pokazati i sebi i drugima da Čavle definitivno mogu više.
Centar za kreativnost i popularizaciju znanosti jedan je od takvih primjera. Kada je ugašena područna škola na Grobniku, nikome nije bilo ni na kraj pameti da to postane zatvoren prostor na koji ćemo jednostavno staviti lokot. Odmah se pojavilo milijun ideja što bi tamo moglo biti.
Mislim da smo s Centrom napravili iskorak prema nečemu novom i otvorili vrata jednoj sasvim novoj sferi, kreativnosti, obrazovanju, ali i turizmu. Naime, mi ozbiljno želimo da Čavle postanu destinacija obrazovnog turizma, u koju će dolaziti škole iz cijele Hrvatske, mjesto na kojem će djeca učiti i stvarati na drukčiji način. Centar postoji tek godinu dana, a već imamo jako dobre reakcije.
Sada moramo napraviti sljedeći korak i izaći prema van. Mislim da smo dosad dosta toga zadržavali lokalno, možda zato što smo i sami bili pomalo skromni i nedovoljno svjesni svega što imamo. I Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine radi velik iskorak. Tu su izložbe, radionice, škola grobničkog govora za djecu, keramika, likovni programi, Grobničke jeseni… Imamo i tiskarski stroj na kojem se izrađuju glagoljaški otisci.
Često kažem: nama ne treba izmišljanje povijesti niti falsificiranje povijesti. Naša je povijest toliko bogata da samo moramo izabrati njezine najzanimljivije i najlakše prezentirane dijelove i konačno ih na pravi način predstaviti javnosti.
Kad već govorimo o baštini, Kaštel Grobnik godinama prolazi kroz obnovu, arheološke radove i digitalizaciju. Istodobno je galerija, pozornica i mjesto različitih društvenih događanja. Kada se jednom prestane govoriti samo o radovima, što bi Kaštel trebao biti – muzej, kulturno, turističko i društveno središte ili sve zajedno?
– Upravo zbog toga krenuli smo s konzervatorima, stručnjacima i ljudima koji vole Kaštel u izradu dokumenta koji bi trebao biti svojevrsna strategija njegova razvoja. Ideja je jako puno, ali nije dobro da svakih nekoliko godina mijenjamo koncept. Moramo se dogovoriti koji će dio Kaštela u budućnosti imati koju namjenu i onda ga u tom smjeru sustavno razvijati. Dokument je još u izradi. Imali smo vrlo dugu i kreativnu radionicu i izrađivačica nema nimalo lagan zadatak.
Trenutačno se završava uređenje novog sanitarnog čvora za posjetitelje, jer nam je velika želja da u Kaštelu konačno imamo i ugostiteljsku ponudu. Bez osnovnih uvjeta prostor ne možete ni ponuditi budućem ugostitelju. Radi se i sanacija krova sjeveroistočne kule, a njezinu budućnost svakako vidimo kao vidikovac. To je najviša točka Kaštela i odande se pruža nevjerojatan pogled od Grobničkih Alpi prema Kvarneru, Krku i Cresu. Šteta je da posjetitelji danas ne mogu doći gore. Postoji stari projekt koji trebamo ponovno izvući i željeli bismo krenuti upravo u tom smjeru.
Tu nam je i etnografski muzej, koji je također u fazi uređenja. Zatvoren je već četiri ili pet godina, a novi postav radimo u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja i stručnjacima. Dosadašnji muzej nastajao je uglavnom zahvaljujući donacijama ljudi pa je s vremenom postao prenatrpan. Sada se građa digitalizira i želimo je prezentirati na drukčiji način. Postojat će stalni postav, ali i tematske cjeline koje će se povremeno mijenjati.
Kaštel ima i vrlo živu galeriju, surađujemo s brojnim umjetnicima, a kroz godinu se ondje događa mnogo toga. Imamo Festival teatra, Dane piva, Dane vina, Grobničke jeseni, radionice i druge programe. Ambijent je fantastičan, a akustika odlična. Koliko je sam prostor važan najbolje vidimo kada zbog kiše predstavu moramo preseliti na drugu lokaciju – tada nemamo ni približno toliko publike. Ljudi ne dolaze samo zbog predstave, nego i zbog Kaštela.
Ulaganje u djecu i mlade jedna je od stvari na kojoj dosta inzistirate. Cijena vrtića nije se mijenjala godinama, stipendirate učenike i studente, a svi koji zadovolje uvjete ostvaruju stipendiju. Koliko je danas teško zadržati mlade obitelji u Čavlima ili privući nove?
– Mislim da Općina Čavle nudi gotovo sve što treba jednoj mladoj obitelji. Ali imamo jedan veliki problem, koji nije samo naš nego nacionalni – gdje će ti mladi ljudi živjeti? Ako vam roditelji ili nonići nisu nešto ostavili, dolazite pred vrlo ozbiljan problem. Cijena četvornog metra otišla je u nebo i to si više gotovo nitko ne može priuštiti, a jednako su otišle i cijene najma. Po meni je to glavni razlog zbog kojeg mladih obitelji nema još više. Imamo dosta neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, nekretnina koje stoje prazne jer se vlasnici nisu uspjeli dogovoriti, što je velika šteta.Država sada najavljuje poticanu stanogradnju. Još nije do kraja jasno na koji će način sve funkcionirati, ali mi smo za to jako zainteresirani jer mislim da je upravo stanovanje jedan od najvećih problema koji moramo riješiti.
Prostor za takvu stanogradnju imate?
– Imamo. Postoje općinske, ali i državne parcele te nekoliko lokacija koje bi mogle biti vrlo zanimljive. Čekamo da država do kraja definira model i uvjete, a kada to bude jasnije, sigurno ćemo se uključiti. Jer sve ostalo imamo. Blizu smo Rijeke, blizu smo Industrijske zone Kukuljanovo u kojoj radi velik broj ljudi, bolnica i svi gradski sadržaji udaljeni su nekoliko minuta vožnje. Imamo novu školu koja se sada dodatno dograđuje kako bismo konačno omogućili jednosmjenski rad za sve učenike. Imamo sportsku dvoranu, vrtić i izuzetno razvijeno civilno društvo. Imamo više od dvadeset sportskih udruga i praktički se sve može trenirati ovdje. Nadamo se da ćemo uskoro imati i bazen na Kukuljanovu, što bi nam također bilo izuzetno važno. Zato kažem da Čavle gotovo sve imaju. Moramo riješiti stanovanje.
Kad govorimo o sportu, rekreaciji i turizmu, nemoguće je zaobići Platak, koji je svojevrsan biser, naročito kada su sport, rekreacija i turizam u pitanju. Koliko se on još može razvijati, a da pritom ne izgubi ono zbog čega je poseban – prirodu?
– Očuvanje prirode mora nam svima biti primarno. Već smo izgradnjom ceste i parkirališta ozbiljno ušli u prostor i, budimo iskreni, narušili prirodu. Ali to je bio preduvjet da ljudi uopće mogu doći na Platak. Mislim da smo tu došli do granice i da sve što dalje radimo mora biti u skladu s održivošću i očuvanjem prirode.
Platak ima ogroman potencijal, posebno zato što je aktivni turizam sve popularniji. Sve manje ljudi želi isključivo klasičan ljetni odmor. Nakon ljeta kakvo smo imali, kada su temperature bile gotovo neizdržive, šuma i viša nadmorska visina nude potpuno drukčiji oblik odmora. Na Platku možete normalno spavati, disati, boraviti vani tijekom cijelog dana. Ono što mu nedostaje jesu dodatni sadržaji. Mislim da je došlo vrijeme i za uključivanje privatnih investicija, ljudi koji imaju viziju i tamo žele razvijati posao. Otvoreni smo za razgovore o različitim sadržajima, od smještaja do atrakcija. Trebaju nam sadržaji zbog kojih ljudi neće dolaziti samo zimi ili kada bježe od ljetnih vrućina. Adrenalinski park, šetnice, biciklističke staze… Biciklizam je u velikom usponu i na tome definitivno moramo više raditi.
Vidim da i u Goranskom sportskom centru postoji interes da se ta priča razvija.
Platak mora postati cjelogodišnja destinacija. To govorim od početka. Osobno ne skijam i nisam veliki ljubitelj zime, ali potpuno razumijem ulaganja u skijašku infrastrukturu. Platak mora biti brdo na kojem će djeca napraviti svoje prve korake na snijegu i naučiti skijati.
Voljela bih da jednog dana imamo program sličan onome koji Županija financira za plivanje, gdje djeca kroz školu odlaze na bazen. Zašto ne bismo imali nešto slično i za Platak, da svako dijete barem jednom stane na skije i vidi zanima li ga to?
Imamo aktivan skijaški klub, planinarska društva, čak su i naši umirovljenici osnovali planinarsku sekciju. Platak mora biti svima nama na ponos, ali moramo zajednički osmisliti njegov budući razvoj. Mislim da su Platak i Gorski kotar priča koja će tek biti potpuno prepoznata.
Općina Čavle Platkom ipak ne upravlja sama. Je li to otežavajuća okolnost?
– Jest, ali Platak ne može biti samo priča Općine Čavle. Sami bismo vrlo teško mogli iznijeti takav projekt. Bez Primorsko-goranske županije mnogo toga ne bi bilo napravljeno. Žao mi je što Platak sa strane države nije više prepoznat, ali nastavit ćemo gurati tu priču. I opet kažem, mislim da je vrijeme i za privatne investicije.
Čavle su općina srednje veličine. Koliko jedna takva jedinica lokalne samouprave danas uopće može samostalno voditi ozbiljnu razvojnu politiku?
– Teško. Jako puno koristimo europske fondove. Praktički sve što možemo pokušavamo uklopiti u natječaje, jer bismo vrlo teško vlastitim sredstvima odradili veće investicije. Škola se sada dograđuje uz sredstva iz NPOO-a, vrtić se također gradio europskim i nacionalnim sredstvima, a i obnova doma financira se europskim sredstvima. Prijavljujemo i novo veliko igralište na Hrastenici. Dok god fondova ima, to nam omogućuje da se razvijamo puno brže nego što bismo mogli vlastitim proračunom.
Ali svjesni smo da fondovi u budućnosti vjerojatno neće biti toliko izdašni. Zato moramo razmišljati i o drugim modelima. Tako već duži niz godina imamo komunalno društvo koje dobro posluje i pokriva niz poslova, od pogrebnih usluga i čišćenja javnih površina do održavanja zelenila, a dio usluga nudi i komercijalno. Sada pokrećemo još jednu tvrtku u vlasništvu Općine, Gospodarske zone Čavle. Njezin prvi zadatak bit će staviti u funkciju zemljišta koja su definirana kao poslovne zone, komunicirati s investitorima i vlasnicima, raditi na okrupnjavanju zemljišta i drugim poslovima za koje unutar same Općine jednostavno nemamo dovoljno kapaciteta.
Nas je malo i teško možemo istodobno pratiti sve zahtjeve i sve razvojne projekte.
Dakle, tvrtka se neće baviti samo jednom gospodarskom zonom?
– Ne. Ideja je da upravlja svim poslovnim zonama na području Čavala, a u budućnosti je vidimo i kao tvrtku koja bi mogla upravljati sportskim zonama i objektima. Kako bude rasla i stvarala vlastite prihode, mogla bi postupno preuzimati i druge poslove, a dio sadržaja više komercijalizirati. Moramo razmišljati dugoročno. Sutra moramo imati dovoljno sredstava da zadržimo standard koji danas imamo, da možemo financirati socijalne programe, vrtić i sve ostalo. Možda smo takvu tvrtku trebali osnovati i ranije, ali stvari su se morale posložiti. Sada kreće natječaj za direktora. Javni sektor ima jedan način razmišljanja, privatni sektor drugi. Mislim da možemo učiti jedni od drugih i zajedno napraviti više.
U ovu ste godinu ušli s rekordnim proračunom i nizom projekata. Koji biste izdvojili kao najveći?
– Ova je godina stvarno snažna investicijska godina. Jedan od najvećih projekata svakako je rekonstrukcija doma. Riječ je o potpunom unutarnjem preuređenju objekta. Vrijednost našeg dijela investicije je oko dva i pol milijuna eura i sretni smo što smo uspjeli povući taj novac. Nakon rekonstrukcije imat ćemo reprezentativan objekt koji će omogućiti cjelogodišnje sadržaje i biti mnogo funkcionalniji i atraktivniji nego dosad.
A proračun za 2027. godinu? Je li njegovo slaganje već počelo?
– Još nije. Sada pripremamo rebalans ovogodišnjeg proračuna, a početkom listopada krenut ćemo sa slaganjem proračuna za 2027. Projekcije, naravno, postoje jer se rade za tri godine.
Za kraj, sigurno ima i kritika. Postoji li nešto za što, kada vas sumještani kritiziraju, kažete: da, ovo smo mogli bolje?
– Kritika uvijek mora biti. Ne daj Bože da ih nema. Uvijek se može bolje. Kako je znao reći moj prethodnik – može i gore.
Najviše kritika, razumljivo, imamo zbog aglomeracije, vodovoda i kanalizacije. Radovi su veliki i ljudima ozbiljno otežavaju svakodnevni život.
A tu, nažalost, još nije kraj. Kreću novi zahvati, plinovod, vodovod, kanalizacija i oborinska odvodnja. Kopat će se na više strana istodobno.
Bit će teško i nama i stanovnicima, toga smo svjesni. Ali riječ je o infrastrukturi bez koje se dugoročno ne može. Morat ćemo se svi naoružati strpljenjem.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#Bartoja #Ivana Cvitan Polić #Kaštel Grobnik #Općina Čavle #Platak
