U utorak, 9. travnja, u Galeriji Juraj Klović, otvorena je izložba novoprimljenih članica i članova u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka, a u periodu od 2023. – 2024. godine.

U članstvo riječkog udruženja likovnih umjetnika, tijekom 2023. i 2024. godine, zaprimljeni su redom: Luka Aničić, Ivna Bruck, Larisa Dragelj, Tanja Frančišković, Željko Jerneić, Dinko Jurjević, Luce Lukačić, Ivo Matošić, Sabrina Mazzola Roguljić, Mirela Peterlić, Anita Rončević, Marijana Smolić, Silvija Sikavica, Dona Stipeč, Romina Tominić, Marko Valjak i Matilda Zanini. Članice i članovi su predstavljeni s najmanje dva rada.

U prvom dijelu teksta, ukratko ću se osvrnuti na one umjetnice i umjetnike, čiji su radovi, posebice privukli moju pozornost. „Tragovi” (2024.) mlade riječke umjetnice Luce Lukačić, skulpture izvedene u drvu, svojom gotovo richterovskom plastičnošću – ritmom i tretmanom medija, ukazuju na likovnu zrelost autorice, koja ravnopravno može parirati skulpturnim rješenjima umjetnica i umjetnika koji su svoje drvene plastike ostvarili u okviru produkcije Goranske kiparske radionice Lokve, inicijative koja od 1979. godine okuplja djelovanje najznačajnijih suvremenih umjetnica i umjetnika. „Cor” (2023.) naziv je dvaju radova riječke umjetnice Silvije Sikavice, izrađenih u kombiniranoj tehnici crtačkih, slikarskih i asamblažnih momenata, istovremeno komunicirajući jednostavnošću stiliziranih figura, višeslojnošću teksture te mnogostrukošću likovnog rukopisa dadaističkih, ekspresionističkih i nadrealnih tendencija. Romina Tominić, mlada multimedijalna riječka umjetnica, predstavljena je crtežima i video radom, čija se osobna odrednica, odnosno specifični rukopis, prepoznaje u monokromnom grafičkom pristupu, jednostavnog, gotovo ogoljenog meditativnog karaktera.

Silvija Sikavica, *Cor*, kombinirana tehnika, detalj, 80 x 60 cm, 2023.

U članstvo HDLUR-a, prihvaćena je i doktorica medicine Tanja Frančišković, članica Fotokluba Rijeka i Fotokluba Color, čiji „Suncobrani 1” – fotografije nadstrešnica jedne tržnice, likovnošću zahvaćenih kadrova, podsjećaju na slikarske apstrakcije, što bi odabirom nekog drugog medija otiska, potencijalno i njegova formata, maksimiziralo umjetnički doživljaj. Luka Aničić, predstavljen je dvama apstrakcijama u mediju akrila na platnu manjih dimenzija. Poznavajući Lukin rad, smatram da se njegov opus, selekcijom pojedinačnih radova unutar grupne izložbe, treba komunicirati izlaganjem većih formata – odabirom onih manjih, njihova se reprezentativnost, naoko gubi. Tako što dodatno je pospješeno smještajem potonjih uz apstraktna platna ludičkih intervencija umjetnice Mirele Peterlić, koja unatoč senzibilnijem impastu i koloritu, postaju prividno dijelom jedinstvene serije.

Luka Aničič, *Ni kad mi kažeš ne razumijem*, detalj, akril na platnu, 70 x 100 cm, 2022.

U drugom dijelu teksta, osvrnula bih se na izlagačke uvjete Galerije Juraj Klović, koja kao izložbeni nukleus Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, pruža svojim članicama i članovima. Za početak, čini se kako je prostor „Klovića” za potrebe čak 230 umjetnica i umjetnika, što je ukupni broj članica i članova ovog strukovnog udruženja, u najmanju ruku, potkapacitiran, što je izvjesno čak i prilikom predstavljanja novih članova, točnije njih sedamnaestero. Iz istih razloga, revijalna je – „77. godišnja izložba članova HDLU Rijeka”, kao i ona prethodna, bila postavljena u dva dislocirana prostora, pa je uz Galeriju Juraj Klović, dio radova bio izložen u Galeriji Garbas u Užarskoj ulici u Starome gradu, što se u izlagačkim uvjetima prostorne potkapacitiranosti, nameće najboljom mogućom praksom.

Iako problematika rukovođenja Društvom i njegovim djelatnostima počiva primarno na ostvarenim financijama u okviru javnih sredstava MiK-a odnosno samoupravnih jedinica, Grada i Županije, u ovom kontekstu, naglasila bih kako HDLU Istre, gotovo jednako (ne)velikog izlagačkog prostora, njeguje potonju praksu prezentacije članova u van-matičnim izlagačkim prostorima, objavom natječaja za žirirane izložbe, što se uz međunarodne suradnje poput one s Likovnim društvom Kranj (Slovenija), posebno ističe u kontekstu organizacije Bijenala crteža Pula, na kojeg je prošle godine, s više od 200 prijava, selektirano 166 radova autorica i autora iz Hrvatske i inozemstva u tri galerijska prostora Pule – Galeriji HDLU-a Istre, galeriji DAI-SAI i Gradskoj galeriji Pula.

Zašto u okviru aktualne izložbe novozaprimljenih članica i članova spominjem mogućnost žiriranih izložbi? Upravo iz razloga što je članicama i članovima ikojeg HDLU-a u Hrvatskoj, uz samostalne, ključna i participacija žiriranim izložbama, presudnim za ulazak u članstvo Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. U tom vidu, unatoč ne tako upriličenim uvjetima unutar kojih HDLUR obnaša svoje strukovne dužnosti izlagačke djelatnosti, šum se diverznih likovnih strujanja, može upriličiti objavom kuriranih natječaja, koji će u tom kapacitiranom prostoru Klovića, i onim dislociranim, vividnije i dostojnije ukazati na umjetničke interese članica i članova svog strukovnog udruženja.

Unatoč opaskama na potencijalna rješenja u daljnjem rukovodstvu riječkog strukovnog udruženja likovnih umjetnika, zajednička izložba novozaprimljenih članica i članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, ukazuje na diverzitet likovnih interesa (pretežito) riječke umjetničke scene, od kojih će pojedine autorice i autori, osobnim angažmanom odnosno angažmanom HDLUR-a, zasigurno dobiti zasluženu prepoznatljivost i na mapi one šire, nacionalne i regionalne te međunarodne suvremene umjetničke scene.