Glumici Ana Mariji Štefanac na obrani diplomskog rada rekli su da je obična harlekinka. Da ne bi bilo zabune, riječ je o eufemiziranoj bešćutnosti koja u prijevodu zvuči ovako – cirkusantica, nedovoljno dobra i za komediju, neće punokrvne glumice od nje biti. Nastavila je dalje, obavezno uz osmijeh, mučila se, radila na sto strana. U srijedu je sama na sceni, na pozornici HNK Ivana pl. Zajca igrala dvije predstave zaredom sa samo 15 minuta pauze između. Riječ je o 45-minutnoj predstavi „Duga“ u režiji Ane Kreitmeyer, a nastaloj prema motivima pripovijetke Dinka Šimunovića.
Tu priču znamo svi – djevojčica je htjela proći ispod duge da postane dječak. I upravo tu završava svaka moguća banalnost ili kopija tog strahovito važnog književnog djela. Javni govornici kažu da ako ne znaš prepričati srž neke problematike u tri minute, nećeš znati niti u sat vremena. Štefanac je uspjela toliko slojevito napraviti presjek jednog stoljeća da bi joj i godovi na panju pozavidjeli. Tema ženske borbe za jednakost danas je toliko izlizana da je čudesno gledati s potpunom pozornošću kako Štefanac sloj po sloj konstantno mijenjajući energiju i emocije donosi dašak novine u prikazu ženske emancipacije. Glasno izgovarajući kako pobuna nije pobuna već pravda kao da je poželjnom šamarčinom i svoju, ali i sudbinu svih žena kojima su govorili da nisu dovoljno dobre – dala glas. Na svojstven način prikazuje najpoznatije intruzivne misli žena diljem svijeta – što će reći ljudi? A pritom u fer igri daje glas i zlikovcima koji žele Srnu, naime to je ime lika, ukrotiti. Štefanac uspijeva balansirati između bunta i ugnjetavanja okoline toliko glatko da se ne da razabrati njezina eventualna pristranost. Kroz sociološke, društvene, političke, emotivne i ine poremećaje u društvu uspijeva napraviti krug poslije kojeg nema nejasnoća. Ona je i ljuta, i vesela i buntovna i ironična kada, primjerice, portretira muškarca koji postavljajući sam sebi pitanja nije znao odgovor, a dobio je četvorku, što je podsjetilo na Tomislava Karamarka koji se nije mogao sjetiti pet točaka svojeg izbornog programa. Svejedno su dobili pare, i lik i Karamarko. A to se ženama baš i ne događa. Kroz predstavu je najživlji motiv nogometne lopte kojim se prikazuje opresija žena koje ne smiju igrati nogomet s dečkima, ali pokazuje i drugu stranu koju se rijetko koja žena danas usudi izgovoriti – neobične žene često nemaju podršku od žena u svojem okruženju. Zlatna vreća, inače se u mitologiji zlatna jabuka tretira kao motiv svađi, služi glumici – dok vrišti u nju – upravo svađi, ali sa samom sobom mučeći se pomiriti očekivanja društva i vlastitih htijenja. Neočekivani moment predstave je kada se Štefanac uhvati mikrofona i počne repati – nabrajajući i mamu i baku, šukunbabu i tako do tko zna koje grane obiteljskog stabla figurativno prikazuje koliko se kroz stoljeće nije promijenio narativ koji kaže da su buntovne žene osjetljive i lude – pa neka gutaju tablete, to se ipak prenosi s koljena na koljeno pa šteta da se zatre „tradicija“. Uobičajene stvari poput torbice i ogledala i ostalih sitnica koje se nalaze u ženskoj torbici Štefanac koristi kao alat da prikaže nevidljive okove neprilagođenih žena, a predmet koji se najviše ističe je „bočica mašte“ kojim se poručuje da i u 2024. godini žene, za razliku od muškaraca, o mnogo toga mogu i dalje samo sanjati. No Štefanac koristi i paradoks kako bi pokazala da unatoč svemu žensku moć, ako se osvijesti, nemoguće je slomiti. To čini u trenutku kada nakon govora za govornicom istu baca i poručuje – nisam kvota koja će se popuniti za izbore i ostale govorancije. Odjevena u sportsku odjeću imajući šljokice na licu suptilno nam daje do znanja da izgled vara i da naša najveća svjetla dolaze iznutra. Jedina mana predstave je što je autorica podcijenila sebe i zamislila predstavu kao isključivo dječju, ali ona je ipak Mali princ među predstavama. Pa, ipak neću završiti s kritikom nego rečenicom iz predstave koja je poklon svim neukalupljenim ženama: Ja da se saberem? Ma nema šanse!
Tim iza predstave:
autorice koncepta / Ana Maria Štefanac, Ana Kreitmeyer i Dina Vukelić
redateljica / Ana Kreitmeyer
dramaturginja i autorica teksta / Dina Vukelić
izvođačica / Ana Maria Štefanac
skladateljica / Linda Uran
scenografkinja i kostimografkinja / Stella Leboš
