Biti pomorcem od pamtivijeka značilo je imati glavu u torbi. Takav posao nije uobičajen, svakodnevni, preciznije nije baš normalan. Kada ste na moru vaše kretanje je ograničeno. Onoliko koliko je brod ili neka druga plovilica dugačka toliko je moguće i gibanje po njoj. Izvan ovakvog limitiranog sredstva kretanja nalazi se samo beskrajno, ogromno i strašno more. Danas ne možemo pojmiti kako su nekad pomorci bili odvažni, točnije ludi kada su se odlučili jednom nekakvom orahovom ljuskom od malenoga broda kroz čije daske rasušene od sunca i vremena ulazi more te prijeti da u svakom trenutku povećaju morsko dno olupinama, uz stalan popravak, gdje ste sami sa svojom muškom momčadi, slabo hranjeni, izloženi skorbutu, prelazili oceane u potrazi za novom zemljom, kontinentom ili otkrivali nove plovne puteve.
Uistinu, morate biti dovoljno trknut u glavi i ne baš normalan, naoružan samo smionošću da biste se odvažili na ovakvu avanturu, avanturu plovidbe. Trpjeti glad, žeđ, bolesti, stalno u strahu od svakakvih nevolja, oluja i tko zna što već čega da bi se stiglo na nešto što možda i ne postoji, za ili na nekakav imaginaran cilj. Ali čovjek posjeduje duh i znatiželju da preraste samoga sebe, da se upusti u takvo što, no motiv je uvijek isti, pohlepa za nagradom, za bogatstvom, za zlatom. Još k tomu kad se doda ono pomorsko praznovjerje što je išlo od zgražavanja i tumačenja da je prisustvo žene na brodu loš znamen, preko bajki o grozomornim čudovištima koje vrebaju sa svaki zaveslajem ili prijeđenom nautičkom miljom do gusara i pirata i svakojakog šljama na moru, srce mornara bilo je u neprestanom strahu i mornarska rabota činila se kao osuda na tamnicu, a ona je uistinu u mnogim slučajevima i za mnoge upravo to i bila. Zato se pristupalo da se i brod učini primamljivim, da ga se dekorira, da se na nj postave znamenje koji će brod čuvati na njegovoj avanturi plovidbe od svakakvih zala. Jedan od dekoracija za takvo što bila je i pulena.
Ja sam Pulena
Pulena iz francuskog poulaine što znači kljun broda je najkraće rečeno drvena figura, obično ženski lik, kojim se u doba jedrenjaka ukrašavao pramac broda. Kako je katkad prikazivala lik kakve životinje, u Dubrovniku se još nazivala bestion, a u Hvaru zvir. Potječe od najdavnijeg doba u kojem je čovjek zaplovio povjeravajući lađi svoj život, kada je pulena trebala štititi od zlih duhova ili nesreća, a u bitki zastrašiti protivnika. U davna vremena vjerovalo se da čovjek povjerava svoj život brodu kada krene na more, a od zlih duhova i ljudi te nemirnog mora štitila ga je pulena, odnosno kljun broda na provi. Bila je ona smjerokaz za navigaciju i sigurnu plovidbu, ukras broda, ali i oči mora. Vjerovalo se da oči pulene vode brod. Kada bi se brod našao u oluji ili u nekoj drugoj opasnosti, pulenu bi se prekrilo dok opasnost ne prođe. Nju bi pokrivali i dok je brod gusario, kad se pljačkalo ili činilo nešto nečasno. Pulene su se u pomorstvu zadržale do pojave parobroda, a danas su one dekorativni detalj na brodu.
Ukrašavanje brodova potječe još iz drevnih vremena. U starom vijeku, brodovi su često imali umjetnički izrezbarene skulpture na krmi. Vikinzi su među prvima počeli postavljati figure na pramac, prikazujući zmajeve, morske zmije i druga fantastična bića, vjerujući da će tako zastrašiti neprijatelje ili umilostiviti božanstva. Razne kulture ukrašavale su na svoj specifični način pramce. Egipatske lađe bile su ukrašene glavama fantastičnih zvijeri, feničanske konjskim, Rimljani su birali poprsja vojskovođa i čuvenih legionara, dok su Arapi na svoje brodove stavljali likove domaćih životinja. U doba jedrenjaka, pramčane figure, poznate kao pulene, bile su drveni kipovi postavljeni na pramčanu statvu ispod kosnika. Često su predstavljale ljudske likove u prirodnoj veličini, simbolizirajući karakteristike broda i specifičnosti života pomoraca.
U nas na istočnoj obali Jadrana pulene su očuvane u Rijeci, na Hvaru (još iz bitke kod Lepanta 1571.), Korčuli, Dubrovniku, Kotoru, Perastu i dr. Obično takvi uresi bijahu sirene, zmajevi, anđeli, sveci, različite (zbiljske ili nezbiljske) glave (fantastičnih bića), pa otud istoznačnica za pulenu: divica. Na novčićima ilirskog plemena Labeata prikazane su vjerojatno pulene u obliku zmija, ali postojeći drugi prikazi na ilirskim novčićima i drugim predmetima govore u prilog da su postojali i ostali animalni prikazi (sjevernog Jadrana) koji time dodatno ne potvrđuju svekoliku nazočnost kulta zmije. Moguće je da je pulena poulaine što u francuskom znači i „poljski“ od prijevoda franc. (govornog) izraza (souliers à la) poulaine, cipele (postole), predstavljale tip obuće podrijetlom iz Poljske, u uporabi u srednjem vijeku, s dugim prednjim dijelom (špicom) i pogurenog (svijenog, krivog) dijela koji je podsjećao na pramac broda; lađe, nave.
Postojanje pramčanih skulptura na jedrenjacima imalo je s jedne strane dominantno religijski karakter u vidu stjecanja tzv. božanskog patronata, s druge, svjesnu funkciju zastrašivanja neprijatelja pred pomorsku bitku. Pulene su najčešće pravljene od drveta i postavljane uz kosnik broda u prirodnoj veličini kako bi simbolično i praktično predstavile dušu, karakter i sudbinu onoga kome su posvećene i namjenu broda. Za njihovu izradu bilo je potrebno negdje oko dva mjeseca, a to je ovisilo o tipu narudžbe, veličine i ostalog, a zanimljivost je i to da su nakon postavljanja na pramac broda njihovi radovi podlijegali javnoj kritici.
Pomorsko praznovjerje i pulena, jedna mini crtica
Nekad, a to se utisnulo u pomorskim glavama i ostalo skoro do nedavno ženama je bilo zabranjeno ukrcavanje na brod jer su donosile nesreću, kako su tvrdili mornari opijeni praznovjerjem. Da bi okajali svoje grijehe brodove su počeli ukrašavati skulpturama lijepih i obnaženih žena kako bi se bogovi mora, nadasve Neptun, naslađivali njihovom ljepotom i izbjegle oluje na otvorenom. Od početaka XVII stoljeća, pramac, ranije prav i nizak, postaje zaobljeniji s tendencijom preklapanja prema krmi. Tradicija ukrašavanja nosa broda seže duboko u povijest, sve do bitke kod Salamine (480 god. prije Krista).
Legende i pulene
Dobro je znano da se o brodovima raspredaju mnoge priče, mitovi i legende. Isto tako i za pulene te žene-ukrasi pred kojima se i Neptun dao umilostiviti. Tako jedna legenda iz XVII st. govori o puleni s dva zlatna anđela. Strašna je to priča, kazuje da je stavljena na kljun fregate nakon propasti svoga nosioca, koja je operirala u borbi protiv krijumčara na dalekom Istoku. Kapetan fregate John Silver napao je iznenada grupu krijumčara, no u toj borbi jedan mu je odrubio glavu. Tijelo je privezao na bijelog konja pa ga strmoglavio u zaljev. Glava nesretnog kapetana bila je spaljena. Mornarska legenda kazuje da u noći uštapa obezglavljeno tijelo dolazi do zidina zamka, kuca na vrata tri puta tražeći svoju glavu. Navodno je jedna glava i pronađena mnogo godina kasnije u zidinama tvrđe Quay Cettagea. Na zapadnoj obali Engleske postoji priča o mladom kapelanu koji je noću obilazio groblje i ugledao blijedu prikazu neke djevojke. Prestrašio se i pobjegao, a sutradan je na istom mjestu zatekao kip djevojke koja je bila pulena na jedrenjaku koji je blizu jednoć doživio brodolom. Postoji priča i o lijepoj indijskoj princezi Lali Rookh. Njen je brod kojim je putovala doživio havariju. Na njenu sreću u blizini se našao jedan engleski brod i spasio je. Njen se otac zahvalio, izgradio brod i poklonio ga mornaru koji je izvukao princezu iz mora. Brod sagrađen u Liverpoolu, kršten je imenom princeze, dok je pramac krasila pulena princezina lika.
Devetnaesto stoljeće u duhu napretka i velikim dijelom potrebom dovodi do promjene u brodogradnji, tako da u potrazi za brzinom a i ljepotom broda nastaje u američkim brodogradilištima tzv. clipper, brzi jedrenjak izrazito elegantne linije, duži i uži od postojećeg tipa jedrenjaka, dužih jarbola i veće površine jedrilja. Samim tim promjenama produžio se i snast tako da je pulena dobila više prostora i postala vrhunac brodskih ukrasa.
Danas pulene nisu sasvim nestale, mada se rijetko mogu vidjeti. Jedna od rijetkih flota koja drži do tradicije pulene jest i brodarska flota iz Norveške čiji tankeri znaju biti ukrašeni pulenom. U nas u Rijeci nalaze se dvije pulene koje prikazuju poprsja muškarca i žene, u Zadru “zvir” koja prikazuje sv. Jurja kako kopljem probada zmaja, a u Splitu originali triju pulena, uključujući lik Zeusa i dva ženska poprsja. Neke pulene krase i privatne kuće u Dalmaciji, svjedočeći o bogatoj pomorskoj tradiciji ove regije.
#Pulena #Rijeka
