Unatraške po nomen omen momentima Fanaa će osim bollywoodskog filma iz 2006. biti sinonimom za uništenje, a u filmskom svijetu ni prespavani a vrlo intrigantni film s Natalie Portman “Annihilation”. Što u glazbenom svijetu riječkog benda istog imena predstavlja ime, koga se i što uništava? Odakle korijeni imenovanja Fanaae?
Kako je riječ Fanaa neprevediva, više ljudi joj je pokušalo dati definiciju (kao i mi). Jedna definicija Fanaae jest uništenje, no druga meni više draga je ”nastajanje iz nestajanja”. Prvi čin je uništenje identiteta jedinke, dok je drugi stapanje sa svime oko sebe, kada kap vode uđe u Jadran prestaje biti kap i postaje more. Spajanje subjekta i objekta, promatrača i promatranog. Tako da u našem smislu svi glazbenici pokušavaju postati kolektiv koji služi kao antena za manifestaciju osjećaja koji su zamaskirani u zvuk, bez služenja svome egu ili konceptu identiteta. Ako pjesma ili djelo zahtjeva manje nota ili dinamički tiše izražavanje ili ne sviranje instrumenta, umjetnik je dužan provoditi svoju funkciju skromno i bez nametanja u svrhu služenja djelu. Smatram da je najveća blokada kreativnosti očekivanje. Ako čovjek može bez osude pustiti da prođe kroz njega što god, onda je on po meni umjetnik, spoj nečega nepoznatog koje prolazi kroz određeni filer zvan nekim čudom čovjek. Ako više ljudi mogu postići to stanje zajedno u istom trenutku i izgubiti se u nedorečenoj strasti ekstatične kreacije, onda je to za mene Fanaa. Ukratko Fanaa je flow state (haha). Korijen imenovanja benda je taj što sam ja (Andreas Kornjača) čitao neko djelo o predivnim stranim riječima koje nije moguće prevesti (tako se zvao naslov). To mi je bilo jako okrijepljujuće, sve su bile jako originalne i autohtone s karakterom tvrdim kao stablo oraha. Fanaa mi se posebno dojmila zbog značenja i zbog toga što su je sufistički pjesnici poput Rumija i Hafiza koristili u svojim djelima.
A glazbeno? Tko su korijenski utjecaji zvuka Fanaae i izvođači i autori koji su najviše doprinjeli zvučnim definiranjima? S obzirom na dosadašnje albume naći će se svih stilskih utjecaja od prog rocka, metala, jazza, nema čega nema u ponudi…a da se ne razbacujemo lutanjima po prog rocku 70.-ih od Kinga Crimsona preko Pink Floyda, Grateful Deada i inih klasika ufuravanja psihodelije u glazbu…
Pa da…Ja ne znam da li postoji jedan žanr koji smo otpuhali kao da nema išta u njemu. Sve volimo samo je pitanje dana i osjećaja koji poprimamo. Međutim tu postoji hijerarhija ukusa, pa stoga bez da filozofiram nabrojati ću osnovne legende. Volimo sve od jednostavnih garage rock bendova poput The Sonics i The Nuggets, pa sve do progresivnog jazz djent metala s glazbenicima poput Tigran Hamasyana i Dhafer Youssefa. Frank Zappa nam je tatica glazbe. Jako puno na mene samog ima bend The Mars Volta i njihov bizarni eklektični pristup miješanja žanrova s šizofrenijom i latinskim ritmovima. Naravno da su tu svi klasici od Grateful Deada, The Byrdsa, Pink Floyda, Led Zeppelina itd. No nemojmo zaboraviti na moderne izvođače koji kolju i kidaju kao npr. Mac DeMarco ili King Gizzard and the Lizard Wizard. Takav pristup bendu ili projektu je način na koji i mi operiramo od samoga početka. DIY or die.
Moment skupljanja članova benda je uvijek interesantna stavka u biografijama, kao i razlog zašto su startali bend. Koje je vaša priča? Prezasićenje ili nedostatak benda tog tipa pa hajde da zasviramo ono što bismo voljeli slušati? Jer komercijalni moment vrlo vjerojatno nije bio nit vodilja…
Ja sam htio cijeli život biti u rock bendu, ali me bilo strah lošeg sviranja gitare ili pjevanja, ali uvijek sam svjesno gledao ljude oko sebe da li mi pašu da ih stavim u svoj projekt. Pitao sam više ljudi i Kristian Kirinčić kojeg znam od 3. osnovne, iz razreda i susjed sa Srdoča, te bff je rekao da može. Super. trebao nam je basist pa sam pitao drugag prijatelja Andra Debelića koji je primarno gitarist, da nam svira bass i Kristian mu je kupio bass, jer brižni Andro nije imao love, te mu je glavnicu vraćao svaki mjesec na rate bez kamata. Od tuda smo promjenili svakojake heroje bez i s plaštom, no Kristian i ja smo ostali. Trenutno smo u bendu Linda Uran (vokal i klavijature), Andrian Nimac (Bass gitara), Kristian Kirinčić (bubnjevi, vokal) te Andreas Kornjača (gitara).
Interesantan moment koji se ističe prilikom praćenja benda je sklonost koncertnim improviziranjima u okviru formi pa vam koncerti često budu neuhvatljivi u smislu očekivanja u kojem smjeru odu. Ima li to više svojih prednosti ili nedostataka? Kad se tako na globalnoj sceni postavljao Frank Zappa ljudi su se masovno polarizirali na njegov kunst u smislu obožavanja ili osporavanja ne razumijevajući kuda vodi. Kakva su Fanaa iskustva?
Glazbena improvizacija je po meni najzanimljiviji i važniji dio sviranja glazbe. Ja sebe kao glazbenika (ako se mogu nazvati glazbenikom) tjeram na vježbanje gitare da mogu biti bolji i da mogu bolje pjesme kanalizirati, ali jedna od najvažnijih stvari zbog koje napredujem je ta da mogu kroz sve te divne pjesme improvizirati. Improvizacija za mene znači biti u trenutku, ne znajući što će se desiti sljedeći trenutak ni mi niti publika…Nitko. Onda se uistinu povezujemo, jer smo svi u istome trenutku zajedno. Kad kažem “trenutak” onda mislim na nešto uzvišenije od spontanog događanja nesvjesnih radnji. Kada kažem trenutak mislim na transcedentalno iskustvo gdje se prostor i vrijeme gube u sadašnjosti i čini se iskustvo, jedina stvar koja uistinu postoji. Za mene to je Fanaa.
Naravno da je tu i loša strana, jer da bi bilo dobro mora nešto biti i loše, ako kažemo da je nešto lijepo, impliciramo da nešto mora biti ružno. Loša strana je ta da nismo svi kliknuli taj dan ili publika ne kupi naše vibracije i energiju na način koji želimo ili mi loše dajemo njima energiju taj dan. No to je sitna cijena za platiti, jer kad se poklope dobre vibracije, bend daje publici energiju, onda je publika pokupi i odluči je nama vratiti, te to nas još više pogoni, te mi želimo njima vratiti još više i to tako ide dok ne dođemo do soničkog klimaksa tu večer i stvorili smo više energije u prostoru nego što je bilo prije.
Dosadašnja diskografija benda je fokusirana na indie scenu i DIY moment, jeste li zadovoljni prisutnošću i statusom na sceni? Kako medijski tako i koncertno? Ili ima mjesta pomacima i guranjima u određenim smjerovima i otvaranja prostora…i kamo?
Jedan mudar čovjek je jednom rekao ne prvome pitanju “Smatram da je najveća blokada kreativnosti očekivanje“. Stoga ako čovjek ima očekivanja i ostvare mu se, na mjesto misli stupaju nova očekivanja, vjerojatno većeg razmjera. Pokušavamo se ne zamarati time, no da, uvijek bi htjeli više ljudi na koncertima, tko god kaže drugačije laže ili nema posložene misli, jer zašto sviraš uživo ako ne želiš prisutnost. U sobi možeš biti sam sa glazbenom energijom i dijeliti privatan trenutak i to je nešto stvarno predivno. Ja glazbu više gledam kao dijeljenje s ljudima u publici, vidite što smo stvorili, nama se ovo sviđa, a vama? idemo se sprijateljiti i povezati…Rock n roll!!
Prostora za naprijed uvijek ima i biti će. Zahvalni smo svim ljudima koji su nas došli poslušati i zahvali smo svim medijima koji su izdvojili svoje novinarsko vrijeme na nas. To je sve što mogu reći.
Naravno da bi voljeli imati više koncerata, ako netko zna dobrog menadžera/icu ili bookera/icu ili želi sam/sama biti isto, nek nam se javi! U Fanaau je dobrodošao svatko tko se želi učiti izražavati, tako da ako netko želi raditi spotove, a nema bolide neka nam se javi, rado ćemo stvarati u svim umjetničkim pravcima. Ako netko želi raditi liquid light show na nama ili bilo kakvu vrstu projekcija, neka nam se javi! Ako netko želi napraviti konceptualni film sa glazbom kao naratorskim medijem, neka nam se javi! Ako netko misli da bi nam napravio/la dobru sliku ili art cover ili bilo šta da gurne ovu grudu snijega mašte, prema naprijed, neka nam se javi!
A za status na sceni nas ne može manje boliti briga (ako scena uopće i postoji).
Lirska baza je engleski kao izražajni jezik. Koje su teme koje vas najviše zanimaju i okupiraju mimo sugeriranog kroz naslove pjesama – odakle se crpi i vuče inspiracija?
Prvi album je bio cijeli na engleskome jeziku, svi kasnije su imali croengl jezik, miješanje i rimovanje jednog jezika s drugim. To mi se u trenutku činilo fora. Plus veća paleta izražavanja. Album koji je izašao u travnju Cyanide Mango je cijeli na hrvatskome jeziku (osim dvije riječi u naslovu).
Iskreno ne znam odakle sam crpio inspiraciju za riječi, puno toga je napisano kao struja svijesti i onda sam pokušavao odgonetnuti što je izašlo iz podsvijeti te ići tim pravcem i pratiti nit vodilju razuma (ako ga imam) i dobio bih priču ili osječaj. Najviše me inspirira glazba, glazba mi daje jake sliku o čemu se govori u djelu, te pratim glazbu i služim glazbi.
Kroz razne faze benda sveprisutna je ta širina zvuka, a s obzirom na engleski – ima li planova i namjera izlaska van granica RH s glazbom, ne mislim pritom samo na regiju već globalnu glazbenu scenu. Koje su momenti benda u smislu proboja na globalnu glazbenu scenu, ako planovi tog tipa postoje…
Pa iskreno, ne želim više ikada pisati ne engleskome, smatram da je to bilo djetinjasto i kukavično. Zbog vlastitih nesigurnosti pisanja, skrivao sam se iza stranoga jezika, plus glazbeni vokabular mi je bio uglavnom engleski pa je i bilo lakše pisati na njemu, ali da idemo van, mislim da nema večeg gušta nego pjevati na svome materinom jeziku i pokazati svijetu odakle dolazimo i tko smo, kultura ima smisla samo ako joj ljudi daju smisao. Zamisli da pokreneš gomilu ljudi preko govora koje oni uopće ne znaju što znaći, to znači da dobro odašiljemo energiju, jer nije toliko bitna riječ koliko namjera riječi u zadanome trenutku.
Naravno da bi htjeli svirati po vani i po unutra, svugdje i okolo tuda, to je nešto što svi silno želimo i radimo svakoga dana sve više da u tome i uspijemo. A proboja na glazbenu scenu mislim da gotovo i nema. Ja to više vidim kao kontinuirani rad prema naprijed dok jednog dana ljudi samo ne vide ono što je u njihovim očima uspijeh ili proboj. Meni je najveći uspijeh bio kad smo snimili Reful orca album, jer sam taj album stvarno htio podijeliti sa svijetom. Što god se desi više od trenutnoga zahvalni smo na tome.
Riječka rock i glazbena scena uvijek se još od vremena Parafa, Termita, Strukturnih ptica, Leta 2, Leta 3, Laufera i drugih gledala izvana kao homogena i raznolika ponuda kulturne decentralizacije Zagreba, pa je uz Split bila i ostala stalnom konstantom i kroz novi milenij. Koliko su Fanaa klasični pripadnici termina riječke scene, ne samo teritorijalno?
Ja mislim da riječani imaju punk u podsvijesti i taj anti-establishment. Ako pogledam svoje djetinjstvo, moji mama i tata su iz generacije Grča i Leta 3, tako da sam ja kao mali odrasato gledajući Mrletovu guzicu i Zoffovo kasapljenje telećih glava na pozornicama. Stoga mislim da Fanaa ima tog punka u sebi samo je drukčije izražen, izražen je miješajući dva jezika u jednoj pjesmi ili radeći cringe DIY spotove, ne mareći za mišljenja vodećih Federica Fellinija kinematografije. Mi nemamo puno razloga za biti ljuti, pa smo stoga veseli. A da nas smeta generična formulizacija glazbe kao i svake umjetnosti, smeta nas i uvijek ćemo uzdizati autentičnost, što god to bilo Mislim da su je to opis svih prijašnjih bendova iz riječkog novog vala, autentičnost.
Postoji li na domaćoj ili regionalnoj glazbenoj sceni bendova na bilo koji način sličnih vama koji bi mogli činiti “scenu u sceni” ili ste izoliran slučaj i rijetko prisličivi?
Super pitanje! Mi smo jako veliki ljubitelji scena i želimo pokrenuti scenu u rijeci. Da li netko sliči nama ili ne nije bitno toliko koliko da bude autentičan bend ili osoba koja radi glazbu sa sličnim žarom, dakle nije bitan zvuk nego volja za stvaranjem bez očekivanja i osude istoga. Ako se pogledaju scene, bilo koja u povijesti, svi ti glazbenici su se izmjenjivali na instrumentima i u projektima, bendovima itd. zvuk se onda sam pojavi čudesno. tako da mislim da jesmo izolirani slučaj, jer radimo nešto što samo mi i možemo raditi, ali to nije bitno, jer se ljudi mogu izražavati na beskonačno mnogo načina i trebali bi, jer svaki čovjek ima vrijednost koju TREBA ponuditi svijetu, evolucija čovječanstva ovisi o tome!
Ako sam štogod propustio pitati vezano za karijeru benda a bitno vam je za istaknuti, hvala najljepša unaprijed…
Pa evo samo da istaknem da je spot za prvi singl s Cyanide Mango albuma, čiji se scenarij odvija u stanu Kristiana Kirinčića, Poziv Doziva / Zovi Me Imenom vani!
Hvala puno Angelo na medijskome prostoru, bilo mi je zadovoljstvo, pitanja su super i puno sreće s ArtKvart portalom!
Andreas Kornjača i Fanaa bend.
