Razgovarali smo s Danielom Šuljićem, hrvatskim redateljem animiranih filmova, glazbenikom i ravnateljem Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb. U ulozi izlagača i dj-a, umjetničkoj i široj publici, Šuljić će se predstaviti 14. kolovoza, u riječkoj Galeriji O.K..
Daniel Šuljić rođen je u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti, potom diplomiravši 1998. slikarstvo i animaciju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču. Do 2008. predavao je klasičnu animaciju na Institutu za dizajn medija pri Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Linzu, a 2006. postaje počasnim profesorom na Koledžu za animaciju Sveučilišta Jilin u Changchunu (Kina). Šuljić je nadalje i članom velikog broja festivalskih žirija, a od 2018., postaje docentom Odsjeka za animirani film i nove medije pri ALU te ambasadorom RH pri European Animation Award.
Vi ste animator, glazbenik, otac, DJ, nevoljni putnik, autor, ravnatelj, a otkrili smo i da ste bili taksist. Otkud toliko identiteta u jednom Danielu? Kao vodenjak u horoskopu, pronalazite li način da ih uskladite?
Paaa, s taksijem sam dugo sufinancirao sve ovo ostalo. Jedino se nema vremena, tj. uglavnom se nema vremena. A vrijeme je novac, je li tako, haha?
Jeste li nekad napravili animirani film za svoju kćer?
Jesam, ali kad sam ga napravio, mislim da je još bila premala da ga shvati, imala je 7,8 godina. Moram je pitati kako joj se sviđa danas. Inače, studira psihologiju, pa bi odgovor mogao biti… zanimljiv 🙂 .
U jednom TV intervjuu ste rekli da animirani filmovi na Animafestu nisu rađeni za djecu. Tko je ukrao crtiće djeci?
Nitko nije ukrao crtiće djeci, nego je televizija ukrala crtiće odraslima. Evo, kad već predajem povijest animacije, da podijelim i s vama: prvih pedesetak godina, od početka do sredine prošlog stoljeća animirani filmovi, a tada su bili većinom kratkometražni, rađeni su za kina i odraslu publiku. Kad je otprilike pedesetih godina televizija postala dominantnim masovnim medijem koji je zahtijevao kilometre brzo i jeftino produciranih sadržaja za najširu publiku, da popuni svoje programske sheme, polako se ukorijenilo mišljenje da su crtići nešto za djecu. Usprkos tome, veliki broj vrlo talentiranih umjetnika stvara svoje animirane svjetove koje možete upoznati uglavnom na festivalima, ali i u galerijama, na internetu itd. Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu je, kao jedna od globalnih vodećih manifestacija tog tipa, odlično mjesto za upoznavanje sa svjetskom scenom. Animacija je, po meni kao autoru, uz operu možda i najkompletnija vrsta umjetnosti koja u sebi spaja sve – likovne umjetnosti, literaturu, glumu, film, muziku i ples.
Svirali ste prije tjedan dana sa Stampedom u Puli. Zanima nas kako to kod Vas ide: Smišljate li scenarij za novi animirani film dok svirate ili pak čujete skladbu za neku buduću gitarsku dionicu dok radite na filmu?
Kad radim, bilo ovo ili ono, onda sam koncentriran upravo na to što radim. Scenariji ili nove glazbe se dešavaju u onim trenucima koji bi nekome tko gleda sa strane mogli izgledati kao: vidi ga, ne radi ništa. Često i u neka gluha doba dana. A onda se sve ono što ste ikad pročitali, vidjeli, čuli, zapamtili i zaboravili odjednom materijalizira u neku ideju koja vam se učini zanimljivom i koju onda što brže zapišem, da mi ponovo ne ispari, a dešavalo se, ako ne bih zapisao ili snimio.
Vidite li u svojoj kristalnoj kugli budućnost Animafesta i u kojim bojama je ona, je li jasna, izvjesna? Koje prepreke vidite, a koje radosti?
Animafest je jedna od rijetkih manifestacija u ovoj zemlji koja je već pedeset plus godina vodeća u svijetu u svom području. Na nama koji smo u nekom trenu dobili povjerenje i čast voditi i organizirati ga je da to obavimo maksimalno ozbiljno, naravno uz smiješak, i da ga u nekom trenu predamo dalje, u najboljem stanju. Ako čemo suditi po broju stranih profesionalaca koji svake godine pohode Zagreb, a njih je ove godine bilo oko 400, i ako ćemo suditi po statusu na međunarodnoj sceni koji je vrlo stabilan, čini se da radimo dobar posao. Da parafraziram Toma Waitsa, Animafest je kao neki komad alata koji je koristio onima prije nas, koji sada nama koristi, i koji će koristiti onima koji dođu nakon nas, a s kojim svake godine iznova sagradimo neku novu kuću ili vrt, svima na radost. Naravno, s obzirom na to da ipak živimo u polugotovoj državi, uvijek može bolje. Uz svu podršku koju kultura ima od grada i HAVC-a, Zagreb, glavni grad jedne srednjoeuropske države, nema vrhunski opremljenu premijernu kino dvoranu koja bi pratila i naš, i sve druge gradske filmske i ostale festivale. A recimo kino Europa se obnavlja već tri godine. Tri godine! Duže nego je Kinezima trebalo sagraditi Pelješki most. Osobno, stvarno mislim da bi renoviranje nekih od postojećih prostora (npr. SC) ili gradnja nekog novog kulturnog multifunkcionalnog kompleksa, trebao biti apsolutni prioritet i grada i države.
U Rijeku ne dolazite samo kao animator već i kao dj. Koja uloga Vam je uzbudljivija?
Obje, zato se i bavim njima. Svaka ima svoje čari i posebnosti.
Kao umjetnički direktor Animafesta, vjerojatno ovisite o javnim sredstvima. Što mislite o privatnim inicijativama ulaganja u kulturu, kakav je i riječki primjer Galerija O.K.?
Što bih mogao misliti? Naravno da je to fantastično i treba biti svega što više. Jedino, mala smo zemlja, malo tržište, mali budžeti, i teško da će moći nastati i opstati nešto na svjetskom nivou, a bez svjetskog budžeta. Ali svaka čast svakome tko nešto organizira, i tko se bori s vjetrenjačama pokušavajući oplemeniti ovu sredinu, inspirirati druge i svima nam podići kvalitetu života.
Što mislite koji su mehanizmi potrebni da bi kultura imala neugrožavajući status u društvu?
Promjena u razmišljanju političara, svijest o dugoročnoj koristi obrazovanja, kulture i znanosti na razvoj cijelog društva. Da pojednostavimo, politika, a posredno i glasači, trebaju odlučiti želimo li biti europski konobari, sitni iznajmljivači apartmana ili inovatori, kreativci. Zanimljivo podneblje iz kojeg se ljudi ne iseljavaju zbog frustracija, nego koje sebi privlači poduzetne i sposobne i u kojem stanovnici, kod kuće, mogu ostvariti sve svoje najrazličitije snove, bila to egzistencija, znanost ili umjetnost.
Naslovna reprodukcija: isječak iz animiranog filma Transparency
#Animafest Zagreb #Daniel Šuljić #Galerija O.K.
